Autoritarnim vladama u 21. stoljeću sve je više tehnoloških alata na raspolaganju kako držati pomnu pasku nad svojim stanovništvom. Sveprisutne kamere, praćenje mobitela građana, prisluškivanje razgovora, praćenje komunikacije, prepoznavanje govora i lica... kada bi neka vlada u tehnološki naprednoj državi željela zatomiti demokratske slobode svojih građana, čini se kao da to nikada nije bilo lakše učiniti. No, tehnologija je dvosjekli mač kojim se mogu služiti obje strane.
Ovo pitanje prestalo je biti hipotetsko od izbijanja masovnih prosvjeda u Hong Kongu, čiji se građani bune protiv uplitanja kineske komunističke partije u zajamčenu autonomiju te nekadašnje britanske kolonije. Iako su prosvjedi počeli uz odobrenje lokalnih vlasti, nije dugo trebalo da postanu zabranjeni, te da se građani Hong Konga koji ne odustaju od prosvjeda nađu na nišanu vladajućih.
Iako je Hong Kong formalno dio Kine, ima zajamčenu višu razinu demokratskih i ekonomskih sloboda, na koje se Kina obvezala kada je Ujedinjeno Kraljevstvo predalo upravljanje Hong Kongom Pekingu.
Kina, koja u mnogim tehnološkim granama sustiže zapad, u sve više pogleda ga je i prestigla, a jedna od najznačajnijih je digitalni nadzor svojeg stanovništva. Tehnologija prepoznavanja lica je sveprisutna, građani se koriste službenim aplikacijama za mobitele koje državi omogućavaju nadzor i kontrolu, a odnedavno se i bilježi i distopijski “socijalni kredit”, prema kojem će građani s niskim socijalnim ocjenama imati ograničen pristup javnim uslugama.
Pristup nekim od najpopularnijih svjetskih servisa, poput Facebooka ili Wikipedije je ograničen, a s interneta se briše svaki spomen spornih povijesnih događaja, poput prosvjeda na trgu Tianmen. U sve više pogleda, Kina se pretvara u orvelijansko društvo digitalnog nadzora građana i cenzure svih nepoželjnih informacija - onih koji prikazuju komunističku partiju u negativnom svjetlu.
Nema predaje bez borbe
Građani Hong Konga, s druge strane, navikli su na višu razinu osobnih i demokratskih sloboda, kao nekadašnji podanici britanske kraljice, i nisu se spremni predati bez borbe. Od početaka prosvjeda u ožujku i travnju, dosjetljivi Honkonžani, dobro upoznati s modernim tehnologijama, pokazali su nevjerojatnu količinu maštovitih rješenja kojima utiru put prosvjedima u 21. stoljeću, u kojem vlade imaju do sada neviđene mogućnosti prepoznavanja prosvjednika.
U svojoj borbi protiv tehnološkog progona, Honkonžani pribjegavaju svim učinkovitim sredstvima, od onih najprimitivnijih do onih najsofisticiranijih, s ciljem da uspiju učinkovito komunicirati, koordinirati svoje aktivnosti, i izbjeći pravosudni progon koji smatraju nepravednim.
Prosvjednici primarno koordiniraju svoje aktivnosti i najavljuju planove za prosvjede putem aplikacija za slanje enkriptiranih poruka, poput Telegrama, WhatsAppa ili Signala. Na Telegram grupama ostavljaju se molbe za dodatnom opremom, poput pribora za prvu pomoć. Prosvjednike se obavještava o kretanjima i ponašanjima policije, kako bi se izbjegli izravni sukobi.
Jedno od najpopularnijih rješenja za većinu problema je niskotehnološko - brojni prosvjednici sa sobom nose kišobrane. Iako su kišobrani bili simbol “kišobranske revolucije” 2014., zbog čega su sveprisutni i danas, oni su za prosvjednike višestruko korisna alatka u sukobima s policijom i izbjegavanju progona.
Kišobranima se štite od suzavca, skrivaju svoja lica pred uličnim kamerama, ili ih vješaju ispred kamera kako bi oslijepili vlasti na pojedinim lokacijama. No, nisu sve kamere u dometu kišobrana, niti je moguće izbjeći sve kamere sakrivajući svoje lice iza njih, stoga brojni prosvjednici pribjegavaju i visokotehnološkim rješenjima - laserima. Poput prizora iz znanstveno-fantastičnog filma, masa prosvjednika koristi se ručnim laserskim pokazivačima kako bi zaslijepila digitalne kamere i onemogućila prepoznavanje lica.
Honkonžani sve više izbjegavaju koristiti se tehnologijom koja se može upotrijebiti kako bi se pratilo njihovo kretanje. Nevladine organizacije koje podržavaju prosvjede savjetuju svima da svoje mobitele ostavljaju kod kuće, a da svoje putovnice, osobne karte i kreditne kartice zamataju u aluminij - kako ih ne bi detektirali skeneri RFID čipova. Ne koriste se javno dostupnim Wi-Fi mrežama i izbjegavaju mobitele s registriranim brojevima.
Iz istog razloga sve više građana kod kuće ostavlja i svoje Octopus kartice za javni prijevoz, koje imaju jedinstveni serijski broj i često su povezane uz osobne podatke. Na lokacijama diljem stanica podzemne željeznice prosvjednici ostavljaju buntove papirnatih karata kupljenih gotovinom. Ostavljaju se i zalihe jeftine odjeće u neutralnim bojama, u vrećicama na kojima je markerima napisana veličina, kako bi građane koji se vraćaju s prosvjeda bilo teško ili nemoguće prepoznati po odjeći, pogotovo ako ih je policija obilježila bojom. Na pojedinim lokacijama ostavljaju se i hrana, voda i grickalice.
Podaci o planovima prosvjeda i korisne informacije dijele se i putem Appleove AirDrop aplikacije, uz pomoć koje svi korisnici Apple uređaja, poput iPhonea, mogu pristupiti anonimno podijeljenim dokumentima.
Prosvjednici su AirDrop iskoristili i kako bi dijelili zabranjene informacije s turistima iz ostatka Kine, kojima dijele Wikipedia članke o masakru na trgu Tianmen, zataškane vijesti o prosvjedima u pokrajini Wuhan, i sve informacije o aktualnim prosvjedima u Hong Kongu.
“Ne čekajte da vam oduzmu slobodu da bi počeli žaliti za njom”, stoji u digitalnim pamfletima na AirDropu. “Sloboda nije bogom dana, narod se za nju mora boriti”. U drugim lecima upozoravaju na količinu cenzure prisutnu u Kini, i pozivaju na zajedničku borbu za građanske slobode.
Prosvjednici masovno gase i biometrijsko otključavanje na svojim mobitelima - korištenje lica ili otisaka prstiju kako bi pristupili svojem mobitelu. Hongkonški zakoni štite građane od inkriminiranja samih sebe - ne smije ih se prisiliti da policiji daju svoj PIN za mobitel, no policija bi masovno otključavala njihove mobitele tako što bi im držali glave mirno i pustili da ih vlastiti mobitel prepozna.
Dobra organizacija
Prosvjednici imaju i hakere i tehničare na svojoj strani. Snimke s Twittera prikazale su maskiranog prosvjednika opremljenog remenjem punim raznovrsnog alata kako hakira pomičnu metalnu rešetku u stanici podzemne željeznice, kako bi je mogao spustiti u slučaju naviranja policije ili bandi.
Dobra organizacija prosvjednika vidljiva je i iz načina kako komuniciraju i ostavljaju poruke i u nedigitalnom krajoliku, uz listu signala rukama kojima mogu upozoriti na opasnosti poput policije i suzavca, pozvati pomoć ili dojaviti što im je potrebno. Timovi prosvjednika usavršili su se i u neutraliziranju suzavca s tolikom spretnošću da nalikuju na mehaničare iz boksova Formule 1.
Snimke s Twittera prikazuju kako u samo desetak sekundi, grupa organiziranih prosvjednika s maskama za lice poklapa kanister suzavca prometnim čunjem ili wokom i potom ga brzo “utapa” uz pomoć kanistera vode.
Tehnologija koja je danas na raspolaganju kineskim vlastima uskoro će se nalaziti u rukama brojnih policija diljem svijeta, a nespremni prosvjednici u državama gdje se vlasti ne libe kršiti vlastite zakone, ili uopće nemaju zakone koji štite privatnost i osiguravaju pravo na mirne prosvjede, naći će se na udaru modernih tehnologija.
Prosvjedi u Hong Kongu u mnogočemu su pionirski - prvi sukob građanskog neposluha i totalitarne tehnološke države u 21. stoljeću, koji će vjerojatno poslužiti kao nacrt za brojne druge prosvjede diljem svijeta, ako ne ideološki onda barem organizacijski.
Snalažljivost i kreativnost prosvjednika u Hong Kongu poslala je i ozbiljnu poruku svim autokratima koji se nadaju da će im tehnologija olakšati kontrolu nad svojim stanovništvom - ista ta tehnologija može se iskoristiti i protiv njih, a pretjerano oslanjanje na tehnologiju može dovesti do potpunog poraza kada se vlasti suoče s motiviranim i organiziranim prosvjednicima koji znaju kako i kada izigrati tehnologije nadziranja građana.