NOVI EUROPSKI RICHELIEU

Kardinalu Marxu su otvorena sva najvažnija politička vrata

German Cardinal Reinhard Marx poses for a photograph in a packed Saint Peter's Square where Pope Benedict XVI holds his last general audience, at the Vatican February 27, 2013. The weekly event which would normally be held in a vast auditorium in winter, but has been moved outdoors to St. Peter's Square so more people can attend. The pope has two days left before he takes the historic step of becoming the first pontiff in some six centuries to step down instead of ruling for life. REUTERS/Alessandro Bianchi (VATICAN - Tags: RELIGION SOCIETY) - LM1E92R0V0H01
REUTERS

Sve je počelo kad je protestantica Angela Merkel 2000. godine preuzela mjesto glavne tajnice Kršćansko-demokratske unije.

U Njemačkoj, osim rigidnih teologa i crkvenih ljudi, ima i onih koji shvaćaju da termin “kršćansko” pokriva i katoličanstvo i protestantizam. A u stranci su toga više nego svjesni. Konačno, jedan od stupova te stranke još od 1970-ih godina, Wolfgang Schäuble, protestant je.

Merkel je imala dodatni problem: dolazila je s Istoka te je željela dobiti jasan uvid u temeljne odrednice katoličke socijalne etike koja je u osnovi stranačke ideologije. Preporučili su joj Reinharda Marxa, tadašnjeg biskupa Triera, s kojim je odmah našla zajednički jezik i on je danas, kao kardinal i nadbiskup Münchena i Freiburga, jedan od rijetkih ljudi koji može u bilo kojem trenutku dobiti sastanak u njezinu uredu ili odgovor na telefonski poziv. A nekako istodobno, 2002. godine, Marx je bio u Luxembourgu na ručku s biskupom. U isti je restaurant ušao Jean-Claude Juncker, tada luksemburški premijer, i sjeo za stol do njihova.

Oštro oko

Kako Juncker ima izuzetnu moć opažanja, ubrzo je prepoznao njemačkog biskupa o kojem se tada pričalo u demokršćanskim krugovima kao o “budućoj zvijezdi” pa je mudri političar spojio stolove i raspričao se s Marxom. Nakon toga su razvili pravi prijateljski odnos. A onda je počeo i uspon u crkvenoj hijerarhiji, Marx 2010. godine postaje kardinal i potom jedan od najbližih suradnika pape Franje. A zatim predsjednik COMECE-a, Komisije biskupskih konferencija Europske unije u kojoj svaka članica ima svog predstavnika (preciznije, jedan biskup zastupa Dansku, Švedsku i Finsku, a Velika Britanija ima dva: jednog za Englesku i Wales te jednog za Škotsku). Hrvatsku predstavlja kardinal Josip Bozanić, a Austriju Gradišćanski Hrvat Ägidius Zsifkovics (Egidije Živković), biskup Železnog (Eisenstadta).

Ugledni Politico.eu navodi da je Marx “moderni Richelieu”, samo u uvjetima sekularne Europe. Sveti papa Ivan Pavao II. na sve je načine pokušao ugurati Boga u temeljne dokumente EU - i nije uspio. Da je uz sebe imao kardinala Marxa, možda bi i uspio. Jer, on je apsolutno “Božji čovjek u EU”, tvrdi Politico.eu. I ima pravo. Olivier Poquillon, glavni tajnik COMECE-a, izjavio je kako su prije dolaska Marxa na čelno mjesto imali ozbiljnih problema u otvaranju važnih vrata u Bruxellesu. To više nije problem. “Čak nam je i Donald Tusk, predsjednik Europskog vijeća, dao kontakt preko kojega uvijek možemo do njega”, rekao je Poquillon.

A sve je to zasluga kardinala Marxa. Kojega je prije nekoliko dana, preciznije na Dan žena 8. ožujka, na čelu COMECE-a zamijenio luksemburški nadbiskup Jean-Claude Hollerich. No, i u njegovu se izboru vide Marxovi prsti. Hollerich je za Crux iznio svoje planove: “EU je dobitak za zajedničko dobro i zato Crkva s njom mora biti u stalnom dijalogu. Ali, neki građani imaju vlastite preokupacije i tu je sada rastući populizam. U borbi protiv njega ne treba prihvaćati parole populizma, nego se angažirati u iskrenom, dubokom i prijateljskom dijalogu gdje se sve može reći”. Sve to kao da je citiranje kardinala Marxa.

“Nije moja Europa”

On je poznat po izjavi da “postoje različite percepcije onoga što je sada EU, što je slobodno društvo i otvorena demokracija - i mi o tome moramo govoriti”. No, njegova polazišna pozicija nije ni na koji način upitna: “Europa će se dubinski promijeniti ako sagradi zidove oko sebe. Kad čujem da u Europi govore ‘moramo obraniti svoje bogatstvo pred ostatkom svijeta’, moja je reakcija samo jedna: to nije moja Europa”.

Tijekom primopredaje čelnog mjesta u COMECE-u opet je, po tko zna koji put, pozvao lidere Crkve da “puste snage dijaloga da djeluju, a da ne misle da imaju odgovore na sve. To sada trebamo više nego ikad u Europi: ne da pričamo jedni o drugima, nego jedni s drugima”. Jako dobra poruka za sve u Hrvatskoj i našoj regiji.

A kardinal Marx stalno priča pa, razumljivo, izaziva i brojne reakcije. Među prvima je zatražio od EU da ne odustane od Pariškog klimatskog sporazuma kad je američki predsjednik Donald Trump najavio izlazak SAD-a. Kad je Island najavio zakon o zabrani obrezivanja, pozvao je EU da reagira jer se time narušavaju religijske slobode. A na zubu su mu posebno istočne članice EU, između ostalog i zbog stava prema migrantima.

“Svjesni smo novih tenzija, ali ne samo između Istoka i Zapada, nego i unutar društava u Poljskoj i Mađarskoj. A postoje i unutar Crkve u tim zemljama”. Nikako da se pomiri s poljskom vladajućom strankom Pravo i pravda (PiS). Manje mu je važno što se PiS slizava s desnim crkvenim krugovima, više ga brine nastojanje da potkopaju vladavinu prava i demokratske institucije.

Identitet, pogreška

“Pokret u kojem parlamentarna većina misli da je narod nije ono što smatramo demokracijom”, izjavio je. I dodao kako “mnogi sanjaju da bi naša društva postala koherentnija, jednostavnija, sigurnija okrećući se identitetu kao glavnom kriteriju. Ali to nije moja vizija”. Stalna je meta napada s desnog krila kardinalskog zbora.

Kardinal Gerhard Müller, kojega je Papa smijenio s čelnog mjesta u Kongregaciji za nauk vjere, oštro je napao prijedlog njemačkih biskupa prema kojemu bi se omogućila pričest protestantskim parovima u određenim situacijama (iako takvu mogućnost propisuje kanonsko pravo - 844 §4). Bio je to izravni udarac na Marxa koji je bio zagovornik te mogućnosti od slučaja do slučaja. Müller je rekao da je takvo tumačenje samo “retorički trik”. A napali su ga i kad je govorio o davanju blagoslova homoseksualnim parovima sa svih strana. A on im je mirno odgovorio kako je on mislio na “duhovno ohrabrenje”.

Jasno, iz svega navedenoga vidi se kako on čvrsto i postojano slijedi učenje pape Franje. I u stalnom je sukobu s desnicom (ipak je Marx, a i objavio je kritiku kapitalizma pod naslovom Das Kapital). Srdačan je i uvijek spreman na šalu, gromko se smije, homerski. Žali se samo da se nikad ne stigne šaliti na račun svog prezimena jer su drugi brži.

Izdvajamo