Zagreb i Priština slažu se da su KFOR, mirovna misija NATO-a, i stabilnost Kosova temeljni za mir i stabilnost u regiji, kazao je 15. travnja u Zagrebu albanski ministar obrane Ermal Nufi nakon sastanka s Ivanom Anušićem posvećenog trilateralnoj suradnji Hrvatske, Albanije i Kosova.
Iz Bruxellesa 12. lipnja stiže vijest da će NATO postupno prilagoditi snagu KFOR-a tijekom sljedeće godine zbog stabilne sigurnosne situacije u zemlji.
A onda se situacija malo destabilizirala. Najavljeno je smanjenje prisutnosti KFOR-a na mostu u Kosovskoj Mitrovici, koji dijeli srpski i albanski dio grada, što su Srbi doživjeli kao prijetnju. Kosovske su vlasti počele rušiti objekte u srpskom vlasništvu na jezeru Gazivode. Vučić je najavio izmjenu toka Ibra. I sve to u trenutku kad je predsjednik Srbije krenuo u izbornu kampanju.
Kosovo je žarišna točka balkanskih kriza još od 1913., kad je nakon Londonskog mira formalno prestalo biti osmansko, pri čemu je zapadni dio — Peć, Đakovica i Istok — do 1918. pripao Crnoj Gori, a ostatak Srbiji. Danas je u političkoj krizi punih osamnaest mjeseci, i to bez ikakva utjecaja Beograda.
Na izborima u veljači 2025. Vetëvendosje Albina Kurtija pobjeđuje, ali ne većinski. Ne uspijevaju izabrati predsjednika Skupštine. Azem Vllasi je našem kolegi Vladi Vurušiću to objasnio ovako: "Albin Kurti želi dominirati na vlasti jer dobiva najviše glasova na izborima. On je populist bez iskustva u obnašanju vlasti, a izgleda da je i poklonik ideje da vlast koja se dijeli s opozicijom i nije prava vlast."
Novi izbori bili su u prosincu, Kurti osvaja većinu, ali sada nisu uspjeli izabrati novog predsjednika, za što je potrebno 80 glasova. Treći izbori u šesnaest mjeseci održani su 7. lipnja. I ništa nije riješeno, Skupština opet ne uspijeva izabrati vodstvo, pa prijete i četvrti izbori u nepune dvije godine. Cirkus koji Kosovo predstavlja svijetu u lošem je svjetlu Kurtijevom tvrdoglavošću.
Mogući novi izbori neće bitno utjecati na regionalnu stabilnost jer KFOR jamči mir. Ali zato nas čekaju izbori u Srbiji, 18. ili 25. listopada. Vučić je već pokrenuo kompletnu državnu institucionalnu i medijsku mašineriju kako bi osigurao pobjedu Srpske napredne stranke (SNS), koju službeno ne vodi, ali bit će na njezinoj listi jer želi biti premijer.
Socijalistička partija Srbije (SPS), ona Slobodana Miloševića, koju vodi Ivica Dačić, najavila je da će na izbore izaći sama. Moguće je da je riječ o obmani dogovorenoj sa SNS-om kako bi se Vučić mogao predstaviti novom žrtvom u biračkom tijelu koje bi mu se moglo okrenuti — svi ga napuštaju pa da mu pomognemo. Ne smije se isključiti ni druga opcija, da SPS, što mu ne bi bilo prvi put, zna više o stvarnom raspoloženju javnosti (Dačić je ministar unutarnjih poslova) pa da se postavlja u poziciju stranke koja će trebati za većinu tkogod pobijedio.
Mađarska je pokazala kako se demokratski ruši vlast, ali ovo je Srbija i Vučić koji ne kani prepustiti vlast. Rekao je da će, ako opozicija dobije i glas više, odmah otići u opoziciju, ali to bi bilo stvarno veliko iznenađenje. Vlast će učiniti sve da manipulacijama osigura pobjedu, što bi moglo stvoriti kritičnu situaciju ako i Vučić i opozicija proglase pobjedu, ova druga uvjerena da je poražena krađom. Ne treba dvojiti da bi Vučić u tom slučaju protivnike optužio da ne prihvaćaju demokratske standarde, do razine uporabe sile kojom bi spriječio njihove prosvjede. Zbog toga će osobito važna biti uloga izbornih promatrača, prije svega onih iz EU-a.
Prve nedjelje u listopadu na izbore izlazi i BiH. U sva tri konstitutivna naroda vodit će se teške bitke. Srpska se opozicija nada da će konačno s vlasti srušiti SNSD, stranku Milorada Dodika, koji se ne smije kandidirati. U bošnjačkom korpusu SDA, stranka obitelji Izetbegović, učinit će sve da se vrati na vlast na državnoj razini. Hrvati se nadaju da će zbog sraza dvaju jakih bošnjačkih protivnika moći konačno izabrati svojeg predstavnika u Predsjedništvu. Takav ishod, poraz kandidata Demokratske fronte koja se lažno predstavlja građanskom, dok aktivno podupire bošnjačke političke ciljeve, možda bi otvorio mogućnost razgovora u kojima bi Bošnjaci iskreno podržali hrvatsku izbornu jedinicu ili neki sličan model. Najgora bi opcija bila povratak Dodika i Bakira Izetbegovića, dok će Dragan Čović, vječni predsjednik HDZ-a BiH, i dalje biti prisutan. Njih trojica neće učiniti ništa konstruktivno za budućnost BiH.
Crna Gora smatrala se kritičnom točkom, ali stvari su se promijenile. Beograd i Moskva podcijenili su važnost članstva u NATO-u i čvrstu odluku Zapada da se Rusiji onemogući pristup Jadranu. Podcijenili su i interese ne samo crnogorske zajednice nego i dijela srpske, kojoj je osobno probitačnije osigurati pristup EU-u nego ostati u srpsko-ruskoj orbiti. Golemu je ulogu u tom procesu odigralo Ujedinjeno Kraljevstvo. Andrija Mandić, predsjednik crnogorske Skupštine i deklarirani četnički vojvoda, danas govori da će Crna Gora 2028. biti sljedeća članica Unije, a njegova je stranka glasala za slanje crnogorskih vojnika u misiju NATO-a u Ukrajini. Odricanja od ranijih pozicija, doduše, nije bilo — Mandić računa da je, s tri četvrtine građana za članstvo, ostanak na starim pozicijama put u izolaciju i da se od radikalskog Beograda više nema čemu nadati.
Rusija zato nastoji sačuvati utjecaj u Banjoj Luci i Beogradu, Kini je važno da gradi u Srbiji jer joj to daje platformu utjecaja, a SAD je postavio aksiom: stabilnost Zapadnog Balkana i nepromjenjivost daytonskih granica BiH. Uz važan korolar iz svibanjskog dokumenta State Departmenta: "Energetska ovisnost o Rusiji ostaje strateška ranjivost regije."
Francuska želi pomoći Srbiji da ostvari cilj koji je postavio još Garašanin — ni EU, ni Rusija, nego samostalna, neovisna, najjača u regiji. Vuče to malo na Cezara i njegovo "bolje prvi u selu nego drugi u gradu". Važno je shvatiti da to ne znači potpuno odvajanje Beograda od Moskve.
Hrvatska je precizno definirala zahtjeve prema Crnoj Gori, koja pokazuje interes da ih ispuni. Od posebne je važnosti da se ove jeseni realizira bilateralni sastanak hrvatskog i mađarskog premijera kako bi se riješio niz otvorenih pitanja, prije svega na planu energetike. Dobra je vijest da je Janaf 6. kolovoza izvijestio o ugovoru s MOL-om o transportu 2,05 milijuna tona sirove nafte tijekom cijele 2026. Ishodi izbora u Srbiji važni su zbog statusa hrvatske manjine, ali i budućih odnosa, koji su već dulje hladni. Nažalost, teško je očekivati da bi i neka nova vlada u Beogradu bila spremna iznijeti sve podatke o nestalima i suočiti se s odgovornošću za ratove devedesetih.
BiH će ostati najveći izazov Zagrebu, jer bi neuspjeh u izboru stvarnog hrvatskog predstavnika u Predsjedništvo doveo do novih tenzija.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....