U podcastu ‘Prva linija‘ koji možete gledati na portalu jutarnji.hr i YouTube kanalu Jutarnjeg lista, bavimo se vojnim, obrambenim i sigurnosnim pitanjima s posebnim naglaskom na rat u Ukrajini. Naš sugovornik u ovoj epizodi je vojni entuzijast Matija Blaće. Video i audio snimku emisije možete naći pri vrhu teksta.
Godinu dana nakon početka rata Ukrajina je u iznimno teškoj situaciji. Ministarstvo gospodarstva kaže da je BDP lani pao za 30,4 posto, MMF smatra da je pad još veći – 33 posto. Totalni ruski udar na niz industrijskih postrojenja naročito je osakatio ukrajinsku vojnu industriju pa sada Oružane snage Ukrajine uvelike ovise o pomoći zapadnih saveznika. Koliki su uopće kapaciteti ukrajinske vojne industrije, koliko im pomažu zapadne zemlje i koliko im još mogu pomagati, i koliki su kapaciteti vojne industrije zapadnih zemalja raspravljali smo u novoj epizodi podcasta Prva linija s vojnim entuzijastom Matijom Blaće.
Video snimku podcasta pogledajte ispod
- Ukrajina, nažalost, nije u sjajnom stanju. Ona nije bila gospodarski jaka ni prije rata, a posebno ne nakon 2022. godine. Nekad je Ukrajina držala 15 posto vojne proizvodnje SSSR-a. Znanje je i dalje tu, ali proizvodni kapaciteti više ne postoje. Ukrajini je do 2012. išlo i relativno dobro s proizvodnjom oružja, ali su im veliki proizvodni kombinati uništeni na početku rata, kaže Blaće i dodaje da danas Ukrajina proizvodi još, u malim količinama, protutenkovske rakete Stugna.
- Dobro im ide i proizvodnja malih dronova (dakle ne veliki naoružanih poput turskog Bayraktara), a pokrenuli su i tijekom rata proizvodnju artiljerijskog streljiva uz pomoć Zapada. Oni se ne proizvode na jednom mjestu, a pretpostavlja se da proizvode do 2000 komada mjesečno, kaže Blaće i dodaje da je to količina dostatna za "jedno jutro" ratovanja.
Iscrpljena skladišta
Od početka invazije pa do 15. siječnja 2023. zapadni saveznici Ukrajini su donirali više od 140 milijardi eura vojne, financijske i humanitarne pomoći. Od toga više od 60 milijardi otpada na obrambenu pomoć. Koliko dugo se to može nastaviti?
- Zapad je u principu iscrpio svoja skladišta iz Hladnog rata i streljiva proizvedenog nakon Hladnog rata do te mjere da su ona na neugodno niskim razinama. Europa nije imala velika skladišta, ali SAD jest zbog činjenice da su spremni voditi dva rata i u oba pobijediti. Nitko nije ostao bez streljiva jer si to nitko ne može dopustiti. Ali neki slobodni kapaciteti su lagano pri kraju pa su krenuli napori za povećanje proizvodnje, što je jedini način da se Ukrajina opskrbljuje u budućnosti.
SAD se na papiru čini kao iznimno moćna vojna sila, gotovo neograničenih resursa (godišnji proračun Pentagona iznosi više od 800 milijardi $, op.a.) u kojoj se nalazi pet najvećih proizvođača oružja na svijetu. No, je li njihova vojna pomoć neograničena?
- Odgovor je i da i ne. SAD je tijekom Hladnog rata trošio više od 8 posto BDP-a, a nakon toga su se ulaganja u vojsku smanjivala, naročito proizvodni kapaciteti. Na primjer, za vrijeme Hladnog rata u SAD-u je bilo 8 postrojenja za izradu artiljerijskog streljiva, ‘94 ih je bilo 5, a danas ima samo jedno. Dodatno su kapaciteti smanjeni zbog rata protiv terora, kad su Amerikanci procijenili da im određeno oružje naprosto nije potrebno. A danas se SAD uglavnom fokusira na Pacifik i mornaricu, zbog kontriranja Kini, objašnjava Blaće.
Što se još može isporučiti?
Na pitanje kakav tip oružja bi SAD mogao isporučiti Ukrajinu, a da ga i dalje ima na zalihama u velikim brojevima, Blaće spominje tenkove Abrams i niz oklopnih vozila.
- Problem Abramsa je njihov oklop od osiromašenog urana, koji imaju praktički svi Abramsi na američkim zalihama, a koje Washington ne želi isporučiti. Ali taj razlog se ne odnosi na Bradleyje kojih ima 2000 na zalihi i koji bi jako dobro došli Ukrajini. Moglo bi se također dostaviti i veće naoružane dronove, poput Predatora, a tu je i pitanje isporuke kazetnog streljiva kojeg Kijev traži, ali im ga SAD ne želi dati. Kod tog tipa oružja postoji problem malih bombica koji ne eksplodiraju odmah i niz godina ostaju kao potencijalni rizik u budućnosti. Europa je strogo protiv takvog streljiva, Amerikanci ga iz etičkih razloga ne žele dati, ali ga i Rusi i Ukrajinci zapravo već koriste na bojištu, kaže Matija.
Blaće navodi da Amerikanci već masivno povećavaju proizvodnju granata, naročito u tvornici u Scrantonu, a žele ga pokrenuti na još tri lokacije.
- Cilj im je sa 100.000 već ovog ljeta doći na 240.000 granata godišnje, ali im je ograničavajući faktor teška mašinerija - ali i to već rješavaju.
Koliko može EU?
Upitan koliko EU vojno pomaže Ukrajini i koliko tu još ima prostora za rast, Blaće podsjeća da je odgovor na rat bio različit u državama članicama EU.
- Baltičke zemlje, Poljska, Češka i Bugarska - to jest istočne države EU s iznimkom Mađarske, prilično su jako odgovorile na rat u Ukrajini te i dalje snažno pomažu Kijevu. Važno je i da se Francuska sve više aktivira i da je Macron intenzivirao podršku Ukrajini budući da su oni veliki proizvođač oružja. Ne treba zaboraviti ni Njemačku, koju se često kritiziralo, a koja je treći najveći donator oružja Ukrajini, napominje Blaće.
Kad je u pitanju perspektiva europske vojne industrije u smislu povećanja proizvodnje oružja i streljiva, Blaće ističe da ona dugo nije povećana, što se tek sad počelo mijenjati.
- U EU pak postoji čak 14 proizvođača streljiva, a samo je Češka zasad povećala proizvodnju. Tek je nedavno dogovoreno da će EU uložiti 2 milijarde eura u zajedničku nabavu streljiva. To bi bilo dostatno za oko pola milijuna komada artiljerijskog streljiva do kraja godine. Time bi se Ukrajinci, uz američku pomoć, mogli održati do kraja godine.
U slučaju da se u SAD-u promijeni politička opcija i u Bijelu kuću 20214. uđe predsjednik koji nije voljan pomagati Ukrajini, barem ne na sadašnjoj razini, može li Europa sama podnijeti teret vojne pomoći Kijevu?
- Moj prvi instinkt je reći ne, jer nema dovoljne brojke. Cijelo preslagivanje industrije na ratni pogon trajalo bi tri, četiri godine. Ipak ako bi se recimo ponovio slučaj Trumpa, u Europi bi se dogodio jaki inat. Ona može djelovati brzo kad želi, ali mislim da nismo još blizu tog političkog trenutka koji bi omogućio potpunu aktivaciju resursa kako bi se pomoglo Ukrajini. S trenutnim kapacitetima i trenutnom političkom voljom Zapad će još održati Ukrajinu u borbi. No, Kijevu bi za pobjedu trebala povećana isporuka sofisticiranijeg oružja, koji djeluju kao multiplikatori, zaključuje Blaće.
Prethodne epizode podcasta Prva linija možete pogledati OVDJE.