Ruska sposobnost da svoje hipersonične projektile Kindžal preinači u nuklearno oružje realna je, ali je to "složen proces", smatraju nuklearni stručnjaci. Rusija je u četvrtak ispalila šest projektila Kindžal (Bodež) s konvencionalnom bojevom glavom u masivnom raketnom napadu na uglavnom energetsku infrastrukturu Ukrajine, tijekom kojeg je ispalila čak 84 projektila raznih vrsta.
Bila je to, kako piše Newsweek, prva ruska uporaba hipersoničnih projektila Kindžal od prvog mjeseca rata, koji je započeo invazijom punog opsega na Ukrajinu 24. veljače prošle godine.
Prema nekim procjenama, Moskva raspolaže s vrlo malim brojem Kindžala - možda čak svega do 50 komada - pa je ispucavanje njih šest u samo jednom napadu za neke zapadne stručnjake prilično začudno i znakovito. A Kindžali, kao i više vrsta drugih ruskih projektila, mogu nositi konvencionalnu, ali i nuklearnu bojevu glavu. Nuklearne prijetnje postale su rutina za Kremlj tijekom cijelog trajanja rata. No, barem kada su Kindžali u pitanju, proces njihove prenamjene u nuklearno oružje znači puno više od pukog okretanja nekog prekidača, rekao je za Newsweek Areg Danagoulian, profesor nuklearne znanosti i inženjerstva na Massachusetts Institute of Technology (MIT).
On kaže da je cjelokupni dizajn tog projektila optimiziran da ima ili konvencionalne ili nuklearne sposobnosti. Preinake su prilagođene svakoj specifičnoj "verziji" s obzirom na to da hipersonične rakete mogu putovati golemim brzinama. To je, kaže, pitanje praktičnosti, a pitanje jest je li preinaka konvencionalnih projektila da postanu nuklearno sposobni lakša od izgradnje novih projektila. Prema njegovom mišljenju, potonja opcija je razumnija. "Uzeti projektil koji već ima konvencionalnu verziju i modificirati ga da bude nuklearni vrlo je složen proces", ističe Danagoulian. "To nije nešto kao izvaditi bojevu glavu i staviti nuklearnu bojevu glavu".
PAL konfiguracija
Ovaj stručnjak navodi da nuklearno oružje zahtijeva jedinstveni skup funkcionalnosti koje su dio bojeve glave, a nuklearne bojeve glave zahtijevaju permisivnu aktivnu vezu (PAL), odnosno vezu za dopušteno djelovanje - PAL je sigurnosni uređaj za kontrolu pristupa nuklearnom oružju. Njegova je svrha spriječiti neovlašteno naoružavanje ili detonaciju nuklearnog oružja i on zapravo drži nuklearno oružje izvan dohvata pogrešnih ruku jer zahtijeva unošenje specifičnih kodova koji omogućuju ispaljivanje nuklearnog projektila.
I projektili i zrakoplovi koji nose bojeve glave zahtijevaju PAL, ističe Danagoulian, pri čemu je zrakoplov modificiran da podržava PAL konfiguraciju. Kh-47M2 Kindžal se može kretati brzinom od oko 2000 kilometara na sat i ima nosivost od 480 kilograma. Izveden je iz ruskog projektila 9K720 Iskander-M koja se lansira s zemlje, kako navodi Centar za strateške i međunarodne studije. Iskander, inače, također može nositi nuklearnu bojevu glavu.
U istraživanju koje su 23. veljače objavili Hans M. Kristensen, direktor Projekta nuklearnih informacija pri Federaciji američkih znanstvenika, te Matt Korda, viši znanstveni suradnik na projektu, navodi se da ruske trenutačne nuklearne zalihe sadrže 4477 bojevih glava. "Od toga je oko 1.588 strateških bojevih glava raspoređenih na balističkim projektilima i u bazama teških bombardera, dok se dodatnih oko 977 strateških bojevih glava, zajedno s 1912 nestrateških bojevih glava, drži u rezervi", naveli su autori.
Iako su dostavna vozila, odnosno sami projektili, za koje se smatra da imaju dvostruke sposobnosti, raspoređeni u blizini Ukrajine, Kristensen i Korda u vrijeme objave istraživanja nisu "vidjeli nikakve naznake da je Rusija rasporedila nuklearno oružje ili nuklearne jedinice za održavanje zajedno s tim dostavnim vozilima".
"Ono što bih iz ovoga zaključio jest to da je Rusija razvila varijantu Kindžala koja može nositi nuklearno oružje, tako da ne bi morali zamijeniti bojevu glavu u postojećem Kindžalu koji nije nuklearno sposoban", smatra Robert Goldston, profesor astrofizičkih znanosti na Sveučilištu Princeton. "Međutim, ne vidim podatke o tome koliko svake vrste Kindžala imaju i koliko imaju zrakoplova MiG-31K koji su sposobni nositi nuklearne Kindžale", dodao je.
Specifičnosti nuklearne tehnologije
Michael Duitsman, znanstveni suradnik na Institutu za međunarodne studije Middlebury u Montereyu u Kaliforniji, rekao je za Newsweek da se konvencionalni i nuklearni projektili izvana čine identičnima, ali se iznutra itekako razlikuju. Ruske nuklearne bojeve glave obično zahtijevaju dodatnu električnu energiju za funkcioniranje specifičnih značajki bojeve glave, kaže on, zajedno s potencijalno "posebnim signalima" za dovršetak procesa naoružavanja bojeve glave.
"Kao rezultat toga, konvencionalna varijanta Kindžala ne bi bila u stanju isporučiti nuklearnu bojevu glavu, a nuklearna varijanta ne bi bila u stanju isporučiti konvencionalnu bojevu glavu", ističe Duitsman.
S operativne strane, dodaje, ruske nestrateške nuklearne bojeve glave pohranjene su u odvojenim bazama od jedinica koje su ih sposobne lansirati, a održava ih i brine o njima poseban dio ruske vojske koji se zove Dvanaesta glavna uprava (ili 12 GUMO). "Po primitku zapovijedi ruskog vodstva, jedinica 12 GUMO uklonila bi nuklearne bojeve glave iz skladišnog bunkera i prevezla ih do jedinice odgovorne za lansiranje projektila", rekao je. "Bojeva glava se zatim spaja s projektilom, koji se potom instalira na zrakoplov. Vrijeme potrebno za ovaj proces ovisi o spremnosti jedinice i razinama obuke, ali to bi lako moglo potrajati nekoliko sati".
Rusija je vjerojatno razvila nuklearno optimizirane Kindžale, kaže Danagoulian, te se slaže da je teško točno odrediti ukupni ruski nuklearni arsenal. Možda su Rusi, kako navodi, proveli zimu izrađujući više projektila kako bi se pripremili za proljetne i ljetne ofenzive. No, samo posjedovanje nuklearnih sposobnosti ne znači "veću vjerojatnost" da će Kremlj pribjeći najgorem scenariju.
"Ako je Rusija željela uporabiti svoje oružje, ona ima mnogo opcija, mnogo izbora", rekao je. "Kindžal ni u kojem smislu nije oružje u stilu ili ćeš ga imati ili si propao".
‘Rusija ima više taktičkog nuklearnog oružja od SAD-a‘
Umirovljeni pukovnik američkih marinaca Mark Cancian rekao je za Newsweek da mnoge rakete imaju dvostruke sposobnosti, pri čemu Rusija ima više taktičkog nuklearnog oružja od SAD-a. "(Ruski) inventar drugih projektila je sve manji", rekao je Cancian, dodavši kao primjer da su Rusi potrošili mnogo iranskih projektila.
Još jedan aspekt koji treba uzeti u obzir jest koliko je ukrajinska protuzračna obrana bila produktivna u obaranju ruskih projektila, a to je stvar razumijevanja Ukrajine da su ruski raketni ciljevi specifični. "Ukrajinci su bili prilično uspješni u korištenju protuzračne obrane jer su Rusi gađali elektroenergetsku infrastrukturu", kaže Cancian. "To su ciljane mete, tako da Ukrajinci znaju gdje će Rusi napasti".
No, glasnogovornik Zapovjedništva ukrajinskih zračnih snaga Juri Ihnat rekao je u četvrtak za ukrajinsku državnu televiziju nakon novog masivnog ruskog napada da zemlja "nema mogućnosti suprotstaviti se tom oružju". Cancian ističe da sustavi protuzračne obrane kao što su američki Stingeri postoje, ali u malom broju. On vjeruje da se Kindžali proizvode u minimalnoj količini i rijetko pa se koriste samo u određenim prilikama.
"Opseg sigurnosti i ljudi koji mogu obaviti posao oko konvencionalnog streljiva puno su niži od nuklearnog", rekao je on, navodeći posebno čuvane objekte vezane uz nuklearno naoružanje kojima upravljaju vjerodostojni pojedinci. "Postoji čitav niz institucionalnih zahtjeva za nuklearne bombe koji su puno kompliciraniji", zaključio je Cancian.