Viktor Trumbetaš diplomirao je vojnu povijest i međunarodne odnose te magistrirao sigurnosne studije na Sveučilištu Lancaster u Velikoj Britaniji. Uz međunarodno iskustvo i znanje nekoliko stranih jezika, bavi se analizama geopolitičke i vojne tematike.
Dok su svjetski mediji pratili prve valove izraelskih zračnih i raketnih napada na iranski teritorij u sklopu operacije kodnog imena Ustajući Lav (Operation Rising Lion), vojnog pohoda usmjerenog na iransku nuklearnu infrastrukturu, jedan zanimljiv detalj prošao je gotovo nezapaženo.
Naime, radi se o zanimljivoj koincidenciji da su prve rakete ispaljene na iranski teritorij letjele gotovo istovremeno s pokretanjem nove željezničke rute iz Kine u Iran. Nešto ranije, zapravo prije točno mjesec dana, prvi teretni vlak iz kineske regije Xinjiang stigao je u iransko logističko središte Aprin u neposrednoj blizini Teherana.
Ova željeznička ruta osmišljena je nakon potpisivanja kinesko-iranskog strateškog partnerstva 2021. godine vrijednog oko 400 milijardi dolara i dio je čuvene kineske inicijative „Pojas i put“ (Belt and Road Initiative - BRI ili Novi put svile). Samim time, ova željeznička veza nadilazi okvire uobičajene bilateralne gospodarske suradnje i potencijalno u budućnosti može predstavljati dublji i dugoročniji pomak u globalnoj ravnoteži moći.
Ovu analizu možda treba sagledati iz perspektive što bi ona značila za položaj Irana i Kine trenutačno, ali i u budućnosti.
PROČITAJTE VIŠE > Oružje o kojem nitko ne priča: Izraelci šute i skrivaju ga, ali dokazi postoje. Kad bi ga upotrijebili, posljedice bi bile ogromne
Ruta iz Xinjianga do Aprina oblikovana je kako bi razmjena dobara (i prije svega kineske robe) mogla stići do Irana kopnenim putem, skraćujući vrijeme isporuke robe na 15 dana, u usporedbi s 30 dana pomorskim putem, pritom zaobilazeći ključne točke pod američkim i zapadnim nadzorom.
Globalni trgovinski sustav oduvijek je bio ovisan o pomorskoj moći i kontroli pomorskih putova poput Sueskog kanala, Hormuškog tjesnaca (iako ga Iran dijelom kontrolira, ubire profit i koristi kao polugu moći) i Malajskog prolaza – ruta koje nadzire američka mornarica ili njezini saveznici. Iz iranske perspektive, ova nova željeznička ruta kopnenim putem zaobilazi američke vojne baze i pomorske putove izložene riziku presretanja.
U tom kontekstu, kinesko-iranska željeznica nudi alternativu prometu kroz (za neke zemlje) politički osjetljiva mora i ima određeni potencijal utjecati na polugu moći koju su prethodno imale pomorske sile. Za obje zemlje uspostava željeznice donosi promjene i potencijalne prekretnice: Iran više ne bi bio u potpunosti ovisan o pomorskom prometu ili zračnim rutama za primanje robe visoke vrijednosti i sirovina. Kina, s druge strane, dobiva stabilan kopneni izlaz prema Bliskom istoku — regiji bogatoj resursima i strateškim utjecajem.
Jer s ovom novom kopnenom vezom postoji šansa da se Iran potencijalno može pozicionirati kao središte za preoblikovanje euroazijskih trgovačkih tokova, čije posljedice mogu biti dalekosežne. Političko-ekonomski položaj Irana, koji je desetljećima smatran slabošću zbog sukoba, sankcija i regionalnih tenzija, sada bi geografski postao prednost.
PROČITAJTE VIŠE > Iran možda čeka sudbina bivše Jugoslavije, dvije frakcije su krenule u borbu za vlast: ‘Zapad u ovome jako griješi...‘
U konceptu Puta svile Iran može poslužiti kao logistički i komercijalni most između velikih sila i ključnih tržišta jer se time povezuje u tri glavna strateška smjera: prema jugu to je međunarodni koridor Sjever–Jug, kroz Rusiju, Kaspijsko more i Indiju, koji otvara pristup južnoazijskim tržištima i lukama. Prema zapadu to je kopneni pristup Iraku, Siriji, Turskoj i Sredozemlju, što Iran pozicionira kao kopnenu poveznicu između Azije i južne Europe. I na kraju, prema istoku ima izravan pristup kineskim opskrbnim lancima i industrijskim središtima.
Europa, kao predstavnica Zapada, bitan je dio te inicijative kao krajnji korisnik i suradnik, ali i klijent kojega se želi pridobiti s mjesta konkurenta... Da ovaj željeznički projekt zaživi i da se Iranu poklope bolje okolnosti, izlaskom iz logističke izolacije, u teoriji bi mogao postati ključna tranzitna točka između Kine, Rusije, Indije i Bliskog istoka. Samim time, željeznica bi poslužila kao alat za prepisivanje pravila regionalnog utjecaja (osim pukog sredstva trgovine).
Jedino je pitanje u kakvom će stanju ostati iransko vodstvo i njihovi unutarnji odnosi nakon ovog kratkotrajnog, ali intenzivnog rata? Zatim, hoće li ostale zemlje, prvenstveno zaljevske i europske, htjeti u većoj mjeri trgovati preko Irana, budući da su im trenutačno odnosi jako narušeni i svi se gledaju preko nišana, a nije da gore od želje ekonomski stimulirati Iran…
PROČITAJTE VIŠE > Trumpov pucanj u prazno: Amerikanci su iransku atomsku bombu odgodili za samo nekoliko mjeseci, mogu ih napraviti više nego se mislilo
Naposljetku, otvoreno i glavno pitanje je hoće li ovi zračni udari možda oslabiti ili čak prevenirati ovu transportnu inicijativu, bilo putem šoka na ekonomiju i vojsku ili putem političke poruke Zapada Iranu da se ne igra većeg igrača nego što smije, ni vojno ni gospodarski (ako ove događaje smijemo i ovako protumačiti)?
Jer dovoljno je lako da u jednom trenutku izraelski ili američki projektili i bombe naciljaju i pogode željeznicu te Aprin i njegov terminal koji se nalaze odmah pored Teherana (samim time im je u dometu) i šteta je već učinjena.
Operaciju Ustajući Lav može se promatrati isključivo kao vojni odgovor na, naglasimo, potencijalnu nuklearnu prijetnju. No, neki će reći da se ispod površine vodi još jedan rat – borba za infrastrukturu, utjecaj i gospodarski suverenitet.
Vlak koji je 25. svibnja stigao u Aprin na Bliskom istoku mogao bi dugoročno imati jednako velik utjecaj kao i prva raketa koja je pala s neba 13. lipnja.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....