Tijekom kolovoza nakratko se činilo da je rat u Ukrajini možda bliži svom kraju nego ikad od početka ruske invazije koja je počela prije više od tri i pol godine.
No, nakon susreta Trumpa s Putinom na Aljasci, pa potom susreta Trumpa sa Zelenskim i europskim liderima u Washingtonu čini se da sukob nije ništa bliži svom kraju. Štoviše, ni prekid vatre zasad se ne čini izglednim.
Stoga smo odlučili napraviti epizodu "Prve linije" pod pretpostavkom da će ovaj sukob potrajati i u skladu s tim smo analizirali koliko dugo obje strane mogu "trajati" u ratu, gledajući njihov borbeni, ljudski i ekonomski (i tehnološki) potencijal. Naš je sugovornik bio vojni analitičar s YouTube kanala Codex Militaria, Matija Blaće.
Cijelu emisiju pogledajte ispod ili na YouTube kanalu Jutarnjeg lista, playlista Prva linija. Najzanimljivije dijelove podcasta izdvajamo u tekstu ispod videa.
---------------------------------------
Videosnimku podcasta pogledajte ispod
---------------------------------------
- Šanse za prekid rata su gotovo nikakve. Osnovne postavke glavnih strana su jasne, a to je da Ukrajina ne želi pristati na sramotan mir, a Rusija ne želi pristati ni na kakav mir. Države pristaju na diplomaciju u onom trenutku kada svoj cilj ne mogu ostvariti vojnim putem ili ako im je cijena rata previsoka. Putin situaciju i dalje pokušava riješiti vojno, a ni Ukrajina nije spremna prihvatiti poraz - kaže Blaće na početku.
Kao vrlo važan element rata naš sugovornik ističe savezništva koja obje države imaju i za koja kaže da su možda važnija od napretka tehnologije koji je tijekom ove tri i pol godine bio vrlo brz.
- Dronovi, na primjer, nisu nova tehnologija, ali su svojom cijenom postali toliko pristupačni da se ne isplati koristiti ništa drugo. Bojišnica se pomakla, izviđanje i napadi u dubinu teritorija sad su postali uobičajeni, a cijena FPV drona u nekim je slučajevima manja od artiljerijske granate. Brojevi u kojima se proizvode, a govorimo o više milijuna obje strane, pokazuju koliko resursa Ukrajina i Rusija ulažu u njih - objašnjava Blaće i dodaje da ipak i dalje ima prostora za neke, po bojište transformativne tehnologije.
- Da bi novi sustavi bili prijelomnica, trebate ih uvesti dovoljno puno i dovoljno brzo, inače se druga strana brzo prilagodi, kao što su to Rusi učinili s uspješnim ometanjem HIMARS-a. Uz to, treba održati i kvalitativnu prednost pred suparnikom, što je šire pitanje od pojedinih sustava.
Američka vojska ima golem problem
Prema Oryxu, Rusija je od početka invazije na Ukrajinu u ovom ratu izgubila 22.732 komada teške tehnike, a Ukrajina 9791. Pitali smo našeg sugovornika jesu li Rusi svoja naizgled neiscrpna skladišta sovjetskih vozila i drugog oružja konačno iscrpili.
- Ono što se moglo upotrijebiti je na prvoj liniji, a ono što je ostalo je toliko staro da nema velik potencijal. Prema satelitskim snimkama, povukla se polovica tenkova, ali oni koji su ostali stariji su od 40 godina i veliko je pitanje u kakvom su stanju. Rusi i dalje imaju jako puno vučenih haubica, na primjer, ali je fokus sve više na dronovima. Naprosto su obje strane postale toliko dobre u uništavanju težih sustava da se oni više toliko ne forsiraju, čak i kada ih ima. A tu je i promjena ruske taktike, nema više masovnih juriša tehnike i ljudstva kao što je to bio slučaj ranije.
Da se promjena fokusa vidi i na vojnoj industriji, pokazuje podatak da su Rusi ostali na oko 300 novoproizvedenih tenkova T-90M godišnje. Sad je više naglasak na motociklima, buggyjima, dronovima...
- Zanimljivo je to da je Rusija, s iznimkom 2022., u plusu kad je u pitanju proizvodnja borbenih aviona, i to je jedina kategorija naoružanja u kojoj čak povećavaju snage, a ne samo nadomještaju gubitke. Da, dio toga je i do ruske taktike njihova korištenja te slabije ukrajinske protuzračne obrane. No, ključni je fokus na tvornicama dronova, najava je da će ih u 2025. proizvesti čak četiri milijuna - kaže Blaće.
U donacijama vojne tehnike Rusiji je mnogo pomogla Sjeverna Koreja iz koje je navodno stiglo više od šest milijuna komada artiljerijskih granata. To je vrlo značajna pomoć, čak i ako se šire glasine s fronta da dobar dio njih nije funkcionalan.
- To oružje nije bilo prekretnica, po meni je čak i ljudstvo važniji element. Ali da, potencijal količine artiljerije koju Sjeverna Koreja još ima adut je na strani Rusije. Važna je pomoć Kine, čije su komponente zapravo omogućile rusku industrijsku ekspanziju. Da toga nema, iako je to neizravna pomoć, pitanje je kako bi ovaj rat izgledao.
Ukrajina je dobar dio rata imala deficite u većini sustava. Naš sugovornik smatra da više nije tako, pogotovo u pogledu kopnenih sustava. Naime, prema Institutu iz Kiela, Kijevu je dosad stigla pomoć u vrijednosti od 282 milijarde eura, od čega više od polovice otpada na oružje.
- Donacije ipak kontinuirano pristižu i Ukrajina ima više opreme nego ikad. Bez te strane pomoći Ukrajina ne bi preživjela ovaj rat, to je apsolutno sigurno. Ipak, i njihova domaća proizvodnja raste. Njihove tvornice su uglavnom na zapadu zemlje, a jedan dio njih je i ukopan. Postoji posebna linija proračuna koja služi potpori ratne industrije i za ukrajinske pojmove ona nije mala. Govori se da je 2024. proizvedeno milijun i pol dronova (za 2025. se navodi plan od četiri milijuna, op. a.), pričalo se i o najmanje 16 samohodnih haubica mjesečno, proizvode i vlastito streljivo. Jednim dijelom Ukrajina je postala samodostatna, a kako imaju i naslijeđe velike vojne proizvodnje, u vrlo teškim okolnostima ipak su došli do toga da stoje bolje nego ikad.
Kad je u pitanju ono što Ukrajini treba, na prvome su mjestu sustavi protuzračne obrane koja je preopterećena sve većim ruskim napadima. Kijev je sad počeo razvijati i vlastite krstareće projektile srednjeg i dužeg dometa, od kopnene varijante Neptuna do novopredstavljenog Flaminga.
- I dalje su to premale količine, ne vidimo da na konzistentnoj bazi napadaju Neptunima ruske snage, na primjer. Za Flamingo, za čiji domet tvrde da je 3000 kilometara i da ima bojnu glavu težu od 1000 kilograma, planiraju proizvodnju od 210 komada mjesečno. To je isprazna želja, SAD i Rusija zajedno bili bi sretni s takvim brojkama. Ako budu ta oružja proizvedena u dovoljnom broju i ako se Rusi brzo ne prilagode, to bi moglo promijeniti odnose snaga. Ali to zasad ne vidim.
Ukrajina uskoro ostaje bez obrane od balističkih projektila?
Pitanje koje je definitivno najstrašnije kada se gleda ovaj rat su ljudski gubici - ako bismo uzeli prosjek raznih procjena i računica, riječ je o pola milijuna ljudi na ukrajinskoj strani i njih oko milijun na ruskoj. Valja naglasiti da su te procjene izuzetno nepouzdane, često dolaze iz izvora koji nisu objektivni te uključuju ne samo mrtve, nego i teško ranjene, zarobljene i nestale osobe. Izrazito velik postotak ovih gubitaka, naročito na ruskoj strani, odnosi se na vojnike. Prema UALosses projektu, koji broji sve poginule Ukrajince, od 24. veljače 2022. do danas više je od 82.000 poginulih i više od 77.000 nestalih Ukrajinaca. Prema BBC-ju i MediaZoni, koji pak poimence broje ruske ubijene vojnike, njih je 125.681, uz to da se procjenjuje da je pravi broj između 197.000 i 284.000.
Našeg sugovornika pitali smo prvo koliko dugo Rusija može trpjeti takve gubitke, uzimajući u obzir njezinu populaciju (144 milijuna ljudi, od kojih više od 60 milijuna vojno sposobnih), veličinu vojske (govori se o oko 1,4 milijuna ljudi) te priljevu većem od 400.000 novih regruta-vojnika godišnje.
- Rusija je odobrila povećanje vojske na 1,5 milijuna ljudi. Razmišljalo se i o 1,7 milijuna, ali se od toga odustalo jer se procijenilo da se broj neće dostići. Imajte na umu da je sve ovo dobrovoljna mobilizacija, potaknuta izdašnim bonusima i visokim plaćama, a samo je onih 300.000 rezervista iz jeseni 2022. bilo mobilizirano. Kaže se da jedan ruski vojnik može, sa svim bonusima, zaraditi i do 170 tisuća dolara godišnje pod uvjetom da preživi, što je za uvjete u zemlji nevjerojatno. Ukratko, ruska vojska veća je nego ikad nakon sovjetskog doba i ona postupno raste. Naravno, od tih 1,4 milijuna, nisu svi u Ukrajini - njih je oko 600 tisuća u Ukrajini, a kad se uračunaju oni u pozadini i koji su na drugi način uključeni u rat, govorimo o oko milijun ljudi - kaže Blaće.
Ruska javnost rat i dalje podržava u velikom postotku (70%), a jasno je i da je Moskva razvila uspješan model privlačenja novih vojnika, bez potrebe za prisilnom mobilizacijom.
- Teško je reći što su to za Rusiju strahoviti gubici. Još uvijek ima ljudi u kohortama i rezervnom sastavu koji nisu mobilizirani, a koji po potrebi to mogu biti. Ukratko, ne izgleda da bi Rusija u dogledno vrijeme mogla upasti u probleme s popunjavanjem svojih postrojbi.
Treba imati na umu i da godišnje oko pola milijuna ruskih muškaraca doseže vojnu dob (u Ukrajini 150.000), a kao što naglašava Blaće, toliko ih ipak ne gube.
Za Ukrajinu, koja prema većini procjena ima oko 38 milijuna stanovnika (neki spominju i manju brojku od 34 milijuna) ista je stvar puno veći problem. U ovom trenutku u oružanim snagama, prema informacijama dostupnim u medijima, imaju između 880 i 900 tisuća ljudi u oružanim snagama, od kojih je nešto više od polovice vojnika na prvoj liniji.
- Govori se i o milijun i nešto više rezervista (1,2 milijuna prema Global Firepoweru). Ja mislim da je glavni problem Ukrajine moral i volja tih ljudi da se jave u vojsku i potom njihova obuka. Kijev si ne može priuštiti velike ljudske gubitke, mora misliti na budućnost i zato ne uzimaju vojnike mlađe od 25 godina, a tih je ljudi 1,6 milijuna. Lagano prelaze na ruski sustav, daje se velik novac za potpis, uveli su i sustav bodova za svaki uništeni komad tehnike... Ali čini se da je moral na nešto nižim razinama nego što je bio i u lošijoj su poziciji od Rusije što se tiče dobrovoljnog regrutiranja. Ako će nešto Ukrajinu dugoročno izbaciti iz rata, to je broj dostupnih ljudi i njihov moral - kaže naš sugovornik i dodaje da Rusima nije toliko stalo do ljudi.
- Ukrajina trenutačno reorganizira vojsku, a morala imaju dovoljno još za godinu, dvije, nakon čega će biti potrebna nova procjena.
Ova dva programa su ključ ruske nuklearne trijade
Na kraju emisije osvrnuli smo se i na ekonomske kapacitete obiju zemalja, bez kojih se rat ne može voditi. Prema MMF-ovu izvješću iz travnja 2025., ruski će BDP ove godine iznositi 2076 milijardi dolara, a ukrajinski 205 milijardi, s time da su stope rasta obaju gospodarstava otprilike podjednake (1,5 posto Rusija, 2 posto Ukrajina). Pitali smo Matiju Blaće može li se toliko manje gospodarstvo uopće nadati da će nadjačati veće.
- Rusija na prvu liniju može stavljati više ljudi, više sustava i više streljiva. Ali što se ekonomije tiče, iznenađujuće su slični problemi na obje strane, uz to da Kijev dobiva veliku količinu donacija koje Rusija ne dobiva. A tu je i razlika u kupovnoj moći, pa dolar ipak nešto više vrijedi u Ukrajini. Ruski vojni proračun (149 milijardi dolara, 7,1 posto BDP-a, 40 posto proračuna) gotovo je tri puta veći od ukrajinskog (oko 65 milijardi, 34 posto BDP-a, 56 posto proračuna), ali disparitet u stvarnosti nije toliki. Ukrajina je mnogo više ekonomski opterećena od Rusije u kojoj se pad standarda, po svemu sudeći, nije dogodio.
Blaće ipak smatra da je i Rusija u teškoj poziciji, iako su donekle obuzdali inflaciju (oko osam posto) te plaće i dalje brže rastu od nje. No, Moskvu muči niža cijena nafte ove godine, o kojoj ovisi ruski proračun.
- Već se govori o rastu deficita na 60 milijardi eura godišnje, a Rusija nema pristup međunarodnim kreditorima kao neke druge države, što znači da ima tri izbora. Jedan je smanjiti potrošnju na civilne stvari, drugi je povećati ionako visoke poreze za korporacije, a treći je crpiti državne rezerve koje sada iznose oko 130 milijardi eura. To znači da bi ih u teoriji mogli iscrpiti za dvije godine ovom stopom, iako se može očekivati da ih neće baš tako brzo ispucati - smatra Blaće.
Analitičar Janesa Guy Anderson za Wall Street Journal rekao je kako smatra da ruska ekonomija može izdržati ovaj tempo ratovanja minimalno do 2030. godine. A kao što smo prije rekli, ta ekonomija dobrim dijelom ovisi o izvozu fosilnih goriva, najvećim dijelom sirove nafte. U proteklom je desetljeću izvoz nafte i plina punio između 30 i 50 posto ruskog državnog proračuna pa smo pitali našeg sugovornika što bi moglo spriječiti taj priljev novca.
- Da, vjerujem da Rusi mogu izdržati do 2030. godine. Izvoz nafte ih nedvojbeno najviše boli, zbog čega Ukrajina i napada ovog ljeta ruske rafinerije više nego ikad prije (a imaju na raspolaganju i više sredstava za takve operacije). To je način na koji se ruski proračun i ruski vojni proračun može narušiti, a to je ujedno i najbolja šansa koju Ukrajina ima. Kijev će definitivno imati najjači učinak udarima na rusku ekonomiju, više nego bilo čime na bojnom polju. Time potencijalno mogu reducirati ruski vojni proračun, urušiti mu trenutačnu strukturu i onemogućiti da plaćaju vojnike, a to nije dobra vijest ni za koju vojsku - objašnjava Blaće.
Ovo je fotografija o kojoj bruje fanovi avijacije diljem svijeta
Blaće također smatra kako ne bi došlo do globalnog potresa cijena čak i u slučaju da se ruski izvoz nafte, koji iznosi oko 4,3 milijuna barela dnevno, znatno smanji. Ističe da taj izvoz, za početak, neće nikad pasti na nulu.
- Najvažnije države uvijek će imati prioritetnu opskrbu, a države poput SAD-a, koji je najveći proizvođač nafte i ima reverzni kapacitet, pobrinut će se da ta nafta "teče i dalje". Postoji rezervni kapacitet da se apsorbiraju i više cijene nafte (na primjer, trpjelo se i do 100 dolara po barelu, a sada je cijena oko 63 dolara po barelu, op. a.).
S druge strane, Ukrajina opet stoji lošije od Rusije, ali njihove minuse pokriva velik broj saveznika koji ih kreditiraju ili im doniraju novac i oružje.
- U onom trenutku kad pomoć izvana prestane, Ukrajina će se raspasti. I to ne treba skrivati. No, dok ih saveznici pokrivaju, njihov je proračun stabilan. Bez strane pomoći Rusija bi odavno pobijedila, to je jasno.
Na kraju naš sugovornik podsjeća na sve bolnija bombardiranja koja Rusija izvodi gotovo svakodnevno i čime vjerojatno najozbiljnije narušava ukrajinski moral. To smatra ozbiljnijim problemom nego oštećenja ukrajinske infrastrukture, čak i one energetske. Usudio se i prognozirati koliko dugo rat, pod uvjetom da sve okolnosti ostanu podjednake sadašnjima, može trajati.
- Tu je puno "ali" i puno pretpostavki, ali smatram da Ukrajinci imaju rezerve za još dvije do tri godine borbi u ovakvom intenzitetu. Rusima dajem malo više, ovim tempom možda četiri ili pet godina prije nego što ekonomski problemi za sobom potegnu i one vojne.
---------------------------------------
Prethodne epizode podcasta Prva linija možete pogledati OVDJE.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....