VOJNA ANALIZA IGORA TABAKA

Kremlj štedi rakete, Orban ima specijalan zahtjev, a svi se pitaju što se događa na sjeveru Donbasa...

Situacija s druge strane Atlantike odmah je u Moskvi protumačena kao ‘početak kraja za Ukrajinu‘...

Igor Tabak; trening ukrajinskih vojnika; projektil ATACMS; borbeni avion JAS 39 Gripen

 Davor Pongračić/Cropix/Profimedia/

Utorak 3. listopada ujedno je i 587. dan intenzivnog ratovanja u Ukrajini. Dok ondje i dalje traje relativno lijepo vrijeme, pogodno za kopnene operacije, treba uočiti da polagano zahlađuje. Iako dnevne temperature ostaju prilično visoke i nema padalina, ipak noći uz bojište postaju hladnije. Krajem tjedna mogle bi početi i prve jače kiše. U takvim je uvjetima prilično bitno čuti kako se postupno dovršavaju remonti ukrajinske elektromreže – obavljeno je oko 84 posto popravaka planiranih prije sezone grijanja – a u narednim danima se očekuje dodavanje u sustav još oko 225 MW proizvodnih kapaciteta. Naravno, to je samo dio priprema, budući se očekuje i jačanje ruskih napada na takvu infrastrukturu – pa posebno bitno djeluju i najave kako pojedinih saveznika o donacijama opreme za popravke strujne infrastrukture (Švedska je dala 25,2 milijuna eura u novcu i oko 1.000 tona opreme za popravke), ali i UNHCR-a koji je pripremio 123 milijuna USD za zimsku pomoć žrtvama rata (pokrivanje troškova struje i stanarine), ali i ogrjev (za oko 15.750 ljudi), raznu robu za pomoć u hladnoći (za oko 250.000 ljudi) i generatore za oko 104.000 Ukrajinaca.

Dok takve pripreme užurbano traju, zadnjih se dana ponešto intenzivirao i ritam borbi na ukrajinskim bojištima. Iako praktično pa nema pomaka na kartama, bilježi se više kopnenih sukoba te intenzivno ratovanje u zraku i topništvom. Pri tome, izgleda kao da zadnjih desetak dana ruska strana kao da štedi svoje razne rakete – pa Ukrajinu napada velikim brojem kamikaza-dronova (rujan je tu bio rekordan), te navođenih zrakoplovnih bombi koje učestalo padaju kako uz liniju fronte tako i po ukrajinskoj pozadini. Pri tome, i dalje se bilježi učestalo premještanje ruskih snaga – koje kao da se spremaju za neku intenzivniju operaciju na sjeveru Donbasa, od rijeke Siverski Donjec prema ruskoj granici (potez Kremina-Svatove-Kupjansk). Osim što se proteklog tjedna na sjevernom dijelu tog prostora sustavno napadalo mostove na Oskilu (u ukrajinskom zaleđu), a onda i pontonske prijelaze kojima su Ukrajinci nastojali zamijeniti srušene mostove – sada se na tim prostorima bilježi i posebno intenzivno korištenje navođenih zrakoplovnih bombi, dok ruska svježa (ali ne do kraja uvježbana) 25. armija ondje zauzima položaje i sprema buduća djelovanja. Iako se zadnjih dana, a nakon dužeg vremena, bilježilo ruske napade prema selu Makiivka (uz rijeku Žerebec, na pola puta između Kremine i Svatove) – nije jasno je li to naznaka početka bitnijih napada ili tek još jedno oprobavanje ukrajinske obrane u ovoj zoni bojišta, čiju se pozadinu gađa teškim navođenim zrakoplovnim bombama. Jednako tako nije jasno ni koliko su bitne vijesti o ponovnoj pojavi boraca privatnog poduzeća „Wagner“ na pojedinim dijelovima bojišta (bilo pod kontrolom Ministarstva obrane RF ili kakvog drugog zapovjednika – spominje se čak i sin pokojnog Jevgenija Prigožina) – gdje oni nastupaju razlomljeno i u manjem broju, tako da se braniteljima trenutno ne čine posebno problematičnim izazovom.

Pri tome, ukrajinska borbena djelovanja i dalje su koncentrirana oko Bahmuta, grada koji na svom urbanom terenu neposredno veže oko 10.000 ruskih vojnika – zadnjih dana ofenzivno i na sjeverozapadnim prilazima tom okupiranom gradu, jednako kao i južno od grada. Ondje ukrajinske snage brane nedavno oslobođena sela Klišćivka i Andriivka pred brojnim ruskim pokušajima protunapada, dok se ujedno čuju (1) kako naznake polaganog nastavka ukrajinskog napredovanja na istok, preko pruge pa prema cesti Bahmut-Gorlivka, tako i (2) vijesti o žestokim borbama u selima Kurdjumivka, Ozarjanivka i Majorsk. Riječ je o mjestima na povišenom terenu, između trase vodnog kanala „Siverski Donjec – Donbas“ i već spomenute pruge Bahmut-Gorlivka – čija bi kontrola otvorila put ne samo prekidanju malo istočnije položene ceste Bahmut-Gorlivka, već i bitno širim napredovanjima.

Kako je već gotovo tradicionalno, oštre i intenzivne borbe bilježe se i ponešto južnije, oko okupiranog grada Donjecka. Ondje vijestima dominiraju napadi na ukrajinska uporišta Avdiivka i Marinka, gdje se izgleda bojišnica tek simbolično pomicala na prilaznim ravnicama. Slično je žestoko, ali bez pomaka, bilo i oko 70 km zapadnije od Donjecka, kod Velike Novosilke na granici Donjecke i Zaporiške oblasti. Taj sekundarni potez ukrajinske ofenzive i dalje karakteriziraju borbe oko 13 km jugozapadno (Prijutne), južno (okolica sela Staromajorske) i jugoistočno (Novodonjecke) – gdje se čuje samo vijesti o postupnom trošenju nedavno okupljenih ruskih jurišnih resursa. Slična je situacija i na glavnom pravcu ukrajinske ofenzive, južno od Orihiva u Zaporiškoj oblasti– gdje se već neko vrijeme bilježi ustrajno smjenjivanje ukrajinskih napada i ruskih protunapada oko naselja Robotine i Verbove, dok Ukrajina redovito rotira snage, a Rusi navodno baš i ne. Ujedno, čitavo to južno bojište zajedno s prostorom oko Bahmuta navodno je poprište na kojem se uništava brojno rusko topništvo (što ukrajinska strana naglašava kao bitan dio strategije „materijalnog trošenja“ neprijatelja). No da bi se zadržalo (fiksiralo) protivnika, te mu otežalo preslagivanje sve tanjih rezervi – Ukrajina i dalje nastavlja intenzivne upade na riječne otoke po donjem toku Dnjepra (zadnje oko Nove Kahovke), jednako kao i napadna djelovanja na suprotnoj strani bojišta, posebno oko Kremine.

Zračni napadi

Dok se u rano subotnje jutro 30. rujna moglo čuti o ukrajinskim napadima bespilotnim letjelicama po lokalnoj strujnoj infrastrukturi Brijanske oblasti u Rusiji – zanimljivo je bilo čuti kako se Ministarstvo obrane RF najednom kreće hvaliti obaranjem i raketa iz ukrajinskog višecjevnog lansera nad pograničnom oblasti Belgorod. Ovu novinu možda treba gledati u svjetlu zadnjih velikih preslagivanja ruske protuzračne obrane (s dovlačenjem teže tehnike s Dalekog Istoka Rusije) ne bi li se ostavilo dojam da se ipak nekako izlazi na kraj sa sve intenzivnijim ukrajinskim napadima raznim oblicima topništva i bespilotne tehnike. Na sve to su tog istog jutra Rusi odgovorili i lansiranjem vala od oko 40 kamikaza-dronova Shaheed-131/136 s Krima, od čega ih je oko 30 bilo srušeno – no bilježilo se i pogotke u regijama Odesa (luka Južni), Vinica (pogođen „infrastrukturni objekt“ i izazvan požar) te Mikolajev. Uz to je raketiran i grad Kramatorsk u zaleđu Bahmuta – a u Zaporižju (selo Ukrainka) Rusima je pošlo za rukom pod budnim okom izviđačkih dronova izvesti i raketni napad na željezničku kompoziciju koja je prema fronti dopremila ukrajinsku oklopnu tehniku. Na sve ovo su s ukrajinske strane uzvratili slanjem dronova na ciljeve u Brijanskoj oblasti Ruske Federacije.

U noći na nedjelju 1. listopada opet je na Ukrajinu lansirano oko 30 kamikaza-dronova Shaheed-131/136 s juga (Krim), jugoistoka (Primorsko-Ahtarsk u Rusiji), te sjevera (Kurska oblastu Rusiji). Od toga ih je navodno bilo uništeno oko 16 – dok su preostali u regiji Čerkasi pogodili industrijsku infrastrukturu u gradu Umanu (tamošnja velika žitnica), a nešto i u gradu Krivi Rih („civilna infrastruktura“ i vezani požari). Uzvrat je obuhvatio ukrajinsko slanje bespilotnih letjelica u Rusiju – na sjever u Smolensk, gdje su ruski izvori samo izvijestili o rušenju pet dronova, dok se iz Ukrajine čulo o uspješnom napadu na tamošnju tvornicu krstarećih raketa Kh-59. Tom se prilikom navodilo da su tri od četiri letjelice pogodile ciljeve, ozbiljnom štetom omevši proizvodnju tog naoružanja koje Ukrajini radi poprilične štete. Ujedno se čulo i o pristizanju ukrajinskih bespilotnih letjelica i oko ruskog grada Soči na krajnjem istoku ruske obale Crnog mora. Dok se iz ruskih izvora govorilo tek o rušenju jednog drona, te preusmjeravanju 14 letova i otkazivanju jednog leta na tamošnjem aerodromu – iz Ukrajine se čulo o napadu na tamošnju bazu ruskih vojnih helikoptera. Ova je razmjena tijekom dana nastavljena intenzivnim ruskim bombardiranjima regije Herson vođenim zrakoplovnim bombama (deset komada tog dana, a oko 170 komada tijekom prošlog tjedna), dok se iz Ukrajine pokušalo modificiranom raketom sustava S-200 pogoditi skladišta ruskog logističkog centra u mjestu Džankoj na Krimu.

Ponedjeljak 2. listopada započeo je ruskim lansiranjem 7 kamikaza-dronova Shaheed-131/136 s jugoistoka (Primorsko-Ahtarsk u Rusiji), od čega je njih 4 bilo srušeno u dolasku. Cilj je izgleda bila ukrajinska regija Dnjepropetrovsk, dok je nešto kasnije ruski raketni napad PZO sustavom S-300 u modu napada na kopnene ciljeve izveden po Harkivu iz oblasti Belgorod. Izvješteno je o najmanje 5 eksplozija za koje su Rusi tvrdili kako predstavljaju napad na tamošnje pogone za popravak oklopne tehnike. Nastavak je uslijedio danas, 3. listopada, tijekom ranog jutra gdje se čulo o rušenju jedne bespilotne letjelice nad ruskom regijom Brijansk, ali i o ruskom slanju 31 kamikaza-drona (s Krima) i jedne krstareće rakete (Iskander-K, lansirane oko mjesta Džankoj na Krimu) na ukrajinske ciljeve. Nakon navodnog uništavanja 29 letjelica Shaheed-131/136 i te rakete – ipak se bilježilo štete u gradu Dnipro, te oko Pavlograda (55 kilometara istočnije). Bitno je neugodnije bilo u selima Novoljubivka i Nevske oko 20 km sjeverozapadno do Kremine, gdje je na mala naselja nedaleko fronte palo 6 ruskih navođenih zrakoplovnih bombi od po 500 kilograma – sve u sklopu već spomenutih kopnenih napada na nedaleko ukrajinsko uporište Makiivka. Imajući u vidu takvo intenziviranje tamošnjih zračnih te kopnenih napada, malo je koga začudila vijest da je nedugo nakon ovih napada baš to ukrajinsko područje između Kupjanska i Limana posjetio i predsjednik Ukrajine Volodimir Zelenski, razgovarajući pritom sa zapovjednicima brigada koje ondje ratuju.

Međunarodna arena

Dok se tijekom prošloga tjedna iz Švicarske čulo kako neće biti promjene u politici koja radi neutralnosti brani izvoz oružja prema područjima vojnih sukoba – što će zasigurno dugoročno oslabiti švicarski izvoz vojnih roba - ipak je krajem prošlog tjedna dopušten izvoz 25 tenkova Leopard 2 u Njemačku. Uvjet za dopustivost ove transakcije bilo je njemačko jamstvo da ta vozila neće dalje u Ukrajinu, već će u samoj Njemačkoj nadomjestiti manjkove ili pak ostati na prostoru NATO saveznika. Ta stvar je bitna budući da ipak otvara prostor za neke druge programe pomoći Ukrajinu u oklopnoj tehnici – baš kao što je bitna i u ponedjeljak 2. listopada objavljena isporuka Ukrajini prvih tenkova Leopard 2 popravljenih u novom remontnog centra u Poljskoj (pri poduzeću Bumar Łabędy iz Gliwitza).

Za to vrijeme, iako baš i nema nekog šireg konsenzusa, čulo se i o stalnom jačanju pojedinih nacionalnih sankcijskih mjera usmjerenih prema Ruskoj Federaciji – od zabrane emitiranja masovnih medija na ruskom jeziku u Latviji, pa sve do širenja primjene zabrane ulaska vozila s ruskim registarskim oznakama na prostor pojedinih EU država. Nakon baltičkih republika, koje su prve primijenile ovu mjeru donesenu u EU okviru 11. rujna ove godine (a onda i Finska te Poljska), jučer je takvu mjeru primijenila Bugarska, s današnjim danom i Norveška uz tek manje izuzetke.

No, nisu sve EU države baš na istom kolosijeku, što se najbolje vidjelo na dva velika međunarodna događanja koja su zadnjih dana održana u Kijevu. Kao prvo, tu je bio „Međunarodni forum obrambene industrije“ otvoren u subotu 30. rujna. Na ovom okupljanju predstavnika obrambenih industrija iz 31 države okupili su se predstavnici preko 252 poduzeća koja posluju s Ukrajinom, ili bi to željela. Uz stvaranje „Saveza obrambenih industrija“ važnih za opstanak Ukrajine (38 kompanija iz 19 zemalja, među kojima je i Republika Hrvatska), općenito se tu najavilo formiranje i posebnog „Fonda za obranu“ kojim bi Ukrajina financirala proizvodnju posebno hitno potrebnih roba, jednako kao i poslovnih suradnji potrebnih za njihovu proizvodnju (po mogućnosti u Ukrajini). Iako ukrajinska Vlada iduće godine planira sedam puta uvećati proračun za modernizaciju, taj bi se fond ipak trebao prvenstveno puniti „kretanjem dividendi na državnu obrambenu imovinu i prodajom konfiscirane ruske imovine“, a itekako je zamislivo da ga i pojedini saveznici krenu dopunjavati. No, na svemu tome u Kijevu nije bilo Poljske, koja se za desetak dana sprema na parlamentarne izbore u kojima i dizanje tenzija prema susjednoj Ukrajini igra svoju ulogu.

Jednako tako, Poljske nije bilo ni dva dana kasnije (navodno radi korona virusom zaraženog ministra vanjskih poslova), kada je u ponedjeljak 2. listopada u Kijevu na neformalnom sastanku osvanula većina ministara vanjskih poslova država EU članica. Osim slanja simboličke poruke podrške Ukrajini i Kijevu – koji se nadaju u Uniju ući do 2030. godine - tom se prilikom EU hvalila i predstojećom pomoći koju sprema za Ukrajinu: (1) osmim paketom po 500 milijuna eura iz Europskog mirovnog instrumenta (EPF), (2) posebnim Fondom za pomoć Ukrajini u iznosu od 20 milijardi eura (u okviru EPF-a za održivu potporu obrambenim potrebama Ukrajine između 2024.-2027. godine), te (3) prikupljanjem odobrenja svih država EU za „Ukrajinski fond“ Europske komisije, vrijedan još 50 milijardi eura u sljedeće četiri godine. Dok ostaje otvoreno pitanje usvajanja 12. po redu paketa EU sankcija prema Ruskoj Federaciji – već je jasno kako sve spomenute mjere itekako ovise o postizanju kakvog-takvog političkog konsenzusa unutar same Unije. Pri tome nije posebna tajna da Mađarska tu ima mnogo rezervi, što je jasno iskazala i izričitim odbijanjem dolaska njenog ministra vanjskih poslova Petera Szijartoa na ovaj sastanak u Kijevu. Dok je Mađarska barem dio svojih protivljenja slanju pomoći za Ukrajinu zadnje vrijeme opravdavala ukrajinskim stavljanjem OTP banke na listu „međunarodnih ratnih sponzora“ – prozirnost ovog opravdanja najbolje se pokazala proteklih dana, kada je Ukrajina pristala na privremeno suspendiranje ovoga upisa. Dakle, iako OTP banka i dalje posluje u Rusiji i na okupiranim prostorima Ukrajine, ukrajinska „Nacionalna agencija za sprječavanje korupcije“ privremeno je suspendirala takav upis za ovu banku, temeljem pregovora, a slično je napravljeno i s grupom od 5 velikih grčkih brodarskih kompanija. No, kako se samo dan kasnije, u subotu 30. rujna, čulo iz mađarskog Ministarstva vanjskih poslova – nikakva privremena suspenzija tu neće promijeniti stav Budimpešte, budući da traže trajno skidanje OTP banke s te liste prije sudjelovanja u ikakvom daljnjem EU slanju u Ukrajinu bilo novca ili oružja. Kako izgleda, ovakav bi tvrdi stav na kraju mogao uroditi i dodatnim plodovima, budući se u međunarodnim medijima nagađa o EU otvaranju barem 13 milijardi eura koji su Mađarskoj blokirani – u zamjenu za „konstruktivni“ stav po pitanju usuglašavanja pomoći za Ukrajinu, prije nego i na čelo Slovačke formalno stanu snage sklonije Moskvi nego Bruxellesu.

Vrije u Zastupničkom domu Kongresa

Ovakva žurba s europske strane dio svojih korijena ima i u političkoj situaciji s druge strane Atlantika. Naime, u kasnim satima subote 30. rujna u Washingtonu je ipak postignut svojevrsni kompromis oko akta o privremenom financiranju tamošnjih državnih vlasti. Dogovor koji je krizu odgodio na idućih 45 dana izglasan je u Zastupničkom domu američkog Kongresa tek po postizanju dogovora glavnine republikanskih zastupnika s ujedinjenim blokom njihove demokratske oporbe – a na račun Donaldu Trumpu sklonih političkih „stekliša“. Pri tome se iz dokumenta izbacilo većinu velikih dodatnih troškova koji bi mogli biti politički problematični – među ostalim i masivni paketi dodatnog financiranja pomoći Ukrajini o kojima se u Kongresu već tjednima razgovara u općem kontekstu novog proračuna. Naravno, takav je ishod stvari u Moskvi odmah bio protumačen kao „početak velikog kraja za Ukrajinu“ – dok će stvarno stanje stvari zasigurno ovisiti i o širokoj podršci koju ta država ipak i nadalje uživa među glavninama obje političke strane u Sjedinjenim Državama.

Kako bilo da bilo, o konkretnom nastavku vojne i civilne pomoći SAD za Ukrajinu moglo se zadnjih dana čuti s mnogo strana u Washingtonu. Joe Biden se čvrsto drži dosadašnjih stavova, a njegova administracija najavljuje u najskorije vrijeme i dodatne pakete pomoći. Ako se netko pita otkud kad je državna blagajna stegnuta tijekom idućih 45 dana – odgovor je stigao s ukrajinske strane. Naime, veleposlanica Ukrajine u SAD Oksana Markarova objasnila je kako na raspolaganju stoji još 1,6 milijardi USD za vojnu pomoć iz zaliha državnih tijela SAD (Presidential Drawdown Authority), kao i 1,23 milijarda USD za civilnu pomoć iz sredstava za tu svrhu prebačenih na račune Svjetske banke, uz još neke dodatne fondove za energetiku i drugo. Naravno, nakon 45 dana i potrošnje ovih novaca, stvarno će na provjeru doći glasno proklamirana sklonost Ukrajini, kakvu se ovih dana čulo ne samo iz oba bloka u Senatu američkog Kongresa, nego i u većinskim blokovima tamošnjeg Zastupničkog doma (gdje ipak nisu svi kao destruktivna „Trump manjina“ spremna u zakonodavnoj vlasti SAD „ubiti bilo koju kravu za jedan odrezak“). Na svemu tome malo će promijeniti i smjena republikanskog čelnika u Zastupničkom domu (216 „za“ i 210 „protiv“), gdje je Kevina McCarthyja u kasnim satima utorka 03. listopada pozicije koštalo dogovaranje s demokratima oko osiguravanja nastavka rada države. Iako je time problem samo odgođen na 45 dana, i taj bi rok mogao biti kratak ako se borba za taj položaj njegovih republikanskih nasljednika protegne i preko usuglašenog datuma 17. studenog, opet za osobne interese i na širu društvenu štetu.


Autor teksta je analitičar portala Obris.org koji i na Jutarnji.hr objavljuje vojne analize

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
19. travanj 2024 02:15