Doktor Peng Zhiyong, šef odjela intentivne njege iz Sveučilišne bolnice u Wuhanu dao je poduži intervju za portal Caixin, u kojem je opisao uvjete s kojima se liječnici nose u pokušajima zaustavljanja virusa i liječenja pacijenata u teškom stanju.
Peng je naglasio da su širenju zaraze isprva pogodovali vrlo strogi kriteriji nacionalnog povjerenstva za zdravstvo, zbog kojih je većina zaraženih puštena kućama. Da bi liječnici smjeli postaviti dijagnozu zaraze novim virusom, pacijent je morao biti povezan s tržnicom koja je bila ishodište zaraze, imati temperaturu i pozitivno se testirati na virus. Kriteriji su promijenjeni tek nakon 18. siječnja, kada je veći broj ljudi koji su vjerojatno bili zaraženi pušten kućama bez dijagnoze.
Liječnici se trenutačno jedva nose s prepunim krevetima i manjkom zaštitne opreme. Rade po cijelu smjenu u zaštitnim odijelima, bez pauze za jelo, piće ili odlazak na WC, jer jednokratna odijela ne štite od zaraze jednom kada se skinu, a nemaju ih dovoljno.
Rekao je da većini ljudi bolest prođe u dva tjedna, no malom broju ljudi se simptomi pogoršaju u drugom tjednu i ulaze u treći tjedan, koji je kritičan i u kojem je smrtnost pacijenata između 4 i 5 posto. Može doći do upale svih organa, pacijenti se počinju gušiti i potrebno ih je održavati na životu uz pomoć respiratora ili mašina srce-pluća. Ako im broj leukocita nastavi padati, dolazi do kolapsa imunosustava i smrti, no veći broj pacijenata se uspije oporaviti.
Peng Zhiyong dijeli slatkiše kolegama
Prvi slučaj
Peng je rekao i da je "ostao bez suza", iako je isprva često plakao. Najgori mu je slučaj bio oboljele trudnice čiji su troškovi liječenja prešli 28.000 dolara. Njezin siromašni muž potrošio je svu ušteđevinu i sav novac koji su im dali rođaci, ali morao je odustati od liječenja. Žena je umrla, a Partija je tek sljedeći dan uvela pravilo po kojem svi zaraženi imaju pravo na besplatno liječenje.
Peng kaže da se virusom prvi put susreo 6. siječnja.
- Bilo je riječ o pacijentu kojeg su već dobili u nekoliko bolnica i koji je bio u lošem stanju. Odmah sam znao da ima koronavirus, a primili smo ga u bolnicu tek nakon duže debate i smjestili u strogu karantenu. Tada smo ukupno odvojili 16 kreveta za pacijente zaražene koronavirusom, što se nekima tada činilo pretjerano. Ja sam odmah znao da nije. Svi kreveti bili su nam puni već 10. siječnja. Ubrzo je epidemija bila u punom zamahu - rekao je Peng i dodao da je odmah vjerovao da se bolest može prenositi s osobe na osobu.
Ovaj liječnik je proveo i mini istraživanje na 138 pacijenata zaraženih virusom između 7. i 28. siječnja iz kojeg je utvrdio da je u gotovo 99 posto slučajeva prvi simptom kod zaraženih osoba vrućica, potom malaksalost u 70 posto slučajeva, kašalj u 60 posto slučajeva, bolovi u mišićima u 38,4 posto slučajeva, te teškoće s disanjem u 31,2 posto slučajeva. Ako se simptomi pogoršaju tijekom drugog tjedna ljudi bi trebali otići u bolnicu, smatra Peng. Taj je tjedna ključan u tome hoće li se stanje pacijenta pogoršati ili poboljšati.
- Za one najozbiljnije slučajeve naš pristup je takav da tim pacijentima damo kisik, a onim koji su kritično to radimo pomoću "umjetnih pluća" to jest uređaja koji pomaže disanju. Specifičnih lijekova za pacijente oboljele od koronavirusa nemamo, naš je primarni cilj da im naprosto pomognemo u održavanju tjelesnih funkcija. Naglašavam, novih lijekova za koronavirus za sada nema, iako se neki pacijenti mogu oporaviti uz pomoć nekih lijekova koje su uzimali tijekom boravka u bolnici. Sve ovisi o tome koliko je zaražena osoba uopće zdrava i koliko je sam slučaj oboljele osobe ozbiljan.
Liječnik Peng Zhiyong uoči vizite
Herojstvo medicinskog osoblja
No, Peng se požalio i na izuzetnu opterećenost bolnice u kojoj radi. Imamo tri odjela sa 66 kreveta u kojima je smješteno ukupno 150 pacijenata. Otkad smo primili prvog pacijenta početkom siječnja nitko do medicinskog osoblja nije bio na odmoru. To vrijedi čak i za zaposlenice koje su trudne. Svi smo smješteni u hotelu odmah do bolnice, a smjene nam traju po 12 sati za liječnike i 8 sati za medicinske sestre. Kako nam nedostaje zaštitne opreme po cijelu smjenu radimo u zaštitnim odijelima, bez pauze za jelo, piće ili odlazak na WC, jer jednokratna odijela ne štite od zaraze jednom kada se skinu. Ispočetka je bilo teško, ali sad smo već navikli - rekao je Peng.
O najtežim trenucima tijekom epidemije, poput gore spomenutog slučaja preminule trudnice, nije puno govorio.
- U početku sam puno plakao, ali sad mi je već ponestalo suza. Neki su pacijenti doslovno klečali preda mnom i molili me da ih primim u bolnicu, a ja nisam mogao učiniti ništa jer smo već bili puni. Potresla me i priča iz bolnice South Central u koju je otišao zamjenik ravnatelja naše bolnice kako bi im pomogao. Tamo je na odjelu intenzivne njege već zaraženo oko dvije trećine osoblja samo zato jer nemaju dovoljno zaštitnih odijela. Liječnici su trčali odjelom bez ikakve zaštite znajući da će se vrlo vjerojatno zaraziti, ali svejedno su nastavili raditi kako bi pomogli pacijentima.