Bjeloruski diktator Aleksandar Lukašenko otputovao je u petak u posjet svom najbližem savezniku, autokratskom ruskom vladaru Vladimiru Putinu, u njegovu poznatu rezidenciju Valdaj. Do posjeta je došlo dan nakon što je Lukašenko izjavio da se u Bjelorusiji sastao s predstavnicima ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog.
Prema izvješćima ruskih medija, neobičnu prirodu posjeta naglašava činjenica da se sastanak održao u Valdaju, jer Putin tamo rijetko ugošćuje strane čelnike, kako prenosi Ukrajinska pravda ruske neovisne medije Agentstvo i Meduzu.
Kremlj je izvijestio da su dvojica čelnika održala razgovore jedan na jedan o "trgovinskoj i gospodarskoj suradnji, provedbi zajedničkih gospodarskih projekata i pitanjima vezanim uz regionalnu sigurnost", a sličnu općenitu izjavu objavio je i bjeloruski Telegram kanal Pul Pervogo, blisko povezan s Lukašenkovom službom za odnose s javnošću.
Ovaj posjet Lukašenka ruskom zaštitniku izazvao je pozornost, posebno zbog tajminga i jer nema nikakvih detaljnijih izvješća o sadržaju, a prokomentirala ga je u tekstu za Kyiv Post i Sevinj Osmanqizi, azerbajdžanska televizijska novinarka u egzilu, bivša reporterka BBC-a koja je u svojoj zemlji u odsutnosti osuđena na zatvorsku kaznu zbog navodnog protudržavnog djelovanja.
Lukašenku se događa upravo ono što želi izbjeći
Osmanqizi ističe da je službeno Kremlj sastanak opisao kao rutinsku raspravu o trgovini, zajedničkim projektima i "regionalnoj sigurnosti", no da vrijeme održavanja sastanka ukazuje na mnogo ozbiljniju priču. Razgovori su održani u trenutku sve većih napetosti između Kijeva i Minska, nakon što je Ukrajina upozorila na rusku vojnu infrastrukturu na bjeloruskom teritoriju i zaprijetila da će, ne ukloni li je Minsk, Kijev "poduzeti mjere".
Za Ukrajinu, kako navodi, Bjelorusija više nije samo pasivni ruski saveznik, već logistička, vojna i strateška potpora Moskvi u ratu. Činjenica da je sastanak u Valdaju održan iza zatvorenih vrata – bez konferencije za medije, bez javnih izjava i bez očekivanog potpisivanja dokumenata – dodatno pojačava dojam da najvažnije teme, kako ocjenjuje autorica, nisu bile namijenjene javnosti.
Lukašenko održao sastanak s ukrajinskim izaslanstvom: ‘Dečki, prenesite ovo svom predsjedniku...‘
Sastanak u Valdaju uslijedio je nakon izravnog upozorenja predsjednika Volodimira Zelenskog, koji je nedavno dao Bjelorusiji rok od tjedan dana da ukloni ruske signalne relejne postaje za koje Kijev tvrdi da su korištene za navođenje napada bespilotnim letjelicama na Ukrajinu. Kremlj je to upozorenje odbacio kao prijetnju bjeloruskom suverenitetu, no puno je važnije to što se čini da je upozorenje promijenilo stratešku računicu.
Sporne relejne postaje prestale su s radom nakon ultimatuma Zelenskog, izvijestili su mediji, pozivajući se na izjavu ukrajinskog predsjednika koja se temeljila na vojnim i obavještajnim izvješćima.
Za Lukašenka je, kako se navodi, upravo ovakva kriza ono što pokušava izbjeći još od početka ruske sveobuhvatne invazije na Ukrajinu. On želi zaštitu i financijsku potporu koje dolaze uz Putinovu podršku, ali ne i platiti cijenu potpunog sudjelovanja u ratu, no takvu je ravnotežu sve teže održati.
Sve manje manevarskog prostora
Lukašenko je izbjegao izravno slanje bjeloruskih vojnika u Ukrajinu, ali je bjeloruski teritorij već odigrao presudnu ulogu u ruskom ratu. U veljači 2022. godine, podsjeća autorica, Bjelorusija je poslužila kao jedna od glavnih polaznih točaka za rusku invaziju. Od tada je Minsk prihvatio raspoređivanje ruskog taktičkog nuklearnog oružja na svome tlu, više puta organizirao zajedničke vojne vježbe te omogućio korištenje vojne infrastrukture koja Moskvi pomaže održavati pritisak na Ukrajinu.
Za Kijev pitanje nije samo hoće li bjeloruski vojnici prijeći granicu, već mu je puno važnije hoće li bjeloruski teritorij, vojne baze, radarski sustavi, relejne postaje i logistička mreža nastaviti pružati potporu ruskim napadima. To Bjelorusiju, upozorava Osmanqizi, čini dijelom bojišta, iako bjeloruski vladar tvrdi da njegova zemlja nije sudionik u ratu.
Razgovori u Valdaju, ocjenjuje autorica, vjerojatno odražavaju Putinovo rastuće nezadovoljstvo svakim znakom oklijevanja iz Minska. Lukašenkov manevarski prostor oduvijek je bio ograničen, ali se sada dodatno sužava – njegov režim politički, gospodarski i vojno ovisi o Moskvi, no istodobno dopuštanje Rusiji da koristi bjelorusku infrastrukturu za usmjeravanje napada na Ukrajinu povećava rizik da bjeloruski vojni objekti postanu legitimne mete u ukrajinskoj kampanji za zaustavljanje tih napada. To je Lukašenkova ključna dilema: Putinu teško može reći "ne", ali svaki pristanak sa sobom nosi sve veće opasnosti.
Službena formulacija o "regionalnoj sigurnosti" stoga prikriva mnogo više nego što otkriva. U jeziku Kremlja taj izraz može značiti gotovo sve – od pritiska na granicama i vojne integracije do ruta bespilotnih letjelica i nuklearnog odvraćanja.
Porasla cijena rusko-bjeloruskog aranžmana
S obzirom na vrijeme održavanja sastanka, piše Osmanqizi, teško je zamisliti da Ukrajina nije bila jedna od središnjih tema razgovora. Za Ukrajinu sastanak u Valdaju dolazi u ključnom trenutku – Kijev uoči summita NATO-a u Ankari nastoji osigurati dodatne sustave protuzračne i protubalističke obrane, dok istodobno širi vlastitu kampanju udara dugog dometa na ruske vojne i gospodarske ciljeve.
A Bjelorusija je, kako navodi autorica, izravno dio te jednadžbe – ako Minsk nastavi pružati Moskvi infrastrukturu koja pomaže u usmjeravanju ili podržavanju napada na Ukrajinu, Kijev to neće smatrati neutralnošću, nego suučesništvom. Poruka je stoga sve jasnija: Bjelorusija možda neće poslati svoje vojnike u Ukrajinu, ali ne može se pretvarati da logistička i tehnička potpora ruskoj agresiji neće imati posljedice.
Putin je možda pozvao Lukašenka u Valdaj kako bi dodatno učvrstio kontrolu nad bjeloruskim čelnikom, zatražio veću lojalnost i osigurao da Bjelorusija ostane na raspolaganju za iduću fazu ruskog pritiska na Ukrajinu. No, ovaj je sastanak ujedno razotkrio i slabost rusko-bjeloruskog saveza – Lukašenko je Putinu koristan samo dotle dok može pružati teritorij, infrastrukturu i stratešku dubinu bez izazivanja izravnih posljedica, no upozorenje iz Kijeva pokazalo je da takav aranžman više nije bez cijene, zaključuje Osmanqizi u analizi za Kyiv Post.
Lukašenko poslao poruku Zelenskom: ‘Ne možeš tako...‘
Kremlj je u četvrtak opovrgnuo izvješće Wall Street Journala od srijede prema kojem Moskva pritišće Bjelorusiju ne bi li podržala proširenje ruskog rata u Ukrajini. WSJ je objavio da Rusija želi koristiti Bjelorusiju kao odskočnu dasku za pojačavanje napada na Ukrajinu te da Moskva prijeti ukidanjem financijske potpore susjednoj zemlji ako se to ne ostvari.
Lukašenko je, pak, u četvrtak izvijestio o sastanku s predstavnicima ukrajinskog predsjednika i preko njih mu prenio poruku očito vezanu uz raniji ultimatum. "Nedavno su ovdje bili predstavnici Zelenskog. Izravno sam im rekao: ‘Dečki, prenesite ovo svom predsjedniku – ako misli da može tako razgovarati s nama i pokušati nas uvući u rat, mora shvatiti da će se priroda rata odmah promijeniti. Ovaj rat će biti potpuno drugačiji‘", rekao je bjeloruski vladar.
Također je ustvrdio da je dobio i odgovor. "Predsjednik i oni to razumiju. Dakle, dečki, dogovorimo se. Moramo postići značajan dogovor", poručio je Lukašenko. "Nema potrebe gubiti živce, nema potrebe vikati, nema potrebe pokušavati nekoga udariti u lice na ruski način itd. Ponašajmo se kao ljudska bića, razumijevajući što je Rusija i što smo mi. To razumijevanje također postoji", dodao je. Lukašenko je također naglasio da Bjelorusija ne bi trebala biti uvučena u rat.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....