Sławomir Jan Dębski, direktor Poljskog instituta za međunarodne odnose, rekao je da je “negdje, bez sumnje, nastupila moždana smrt”. Referirao se tako na poznati intervju koji je francuski predsjednik Emmanuel Macron dao The Economistu 2019. godine kad je rekao da je NATO u stanju moždane smrti.
Oštra reakcija, stvarno samo jedna u nizu takvih nakon što je Macron tijekom posjeta Narodnoj Republici Kini dao intervju portalu Politico.eu i francuskom dnevnom listu Les Echos. Najviše bure izazvalo je sljedeće: “[Macron] je rekao da je "veliki rizik" s kojim se Europa suočava da "bude upletena u krize koje nisu naše, što je sprječava u izgradnji svoje strategijske autonomije" … “Paradoks bi bio da, svladani panikom, vjerujemo da smo samo sljedbenici Amerike. Pitanje na koje Europljani trebaju odgovoriti … je li u našem interesu ubrzati [krizu] na Tajvanu? Ne. Još bi gore bilo misliti da mi Europljani moramo postati sljedbenici ove teme i ugledati se na agendu SAD-a i kinesku pretjeranu reakciju.”
Norbert Röttgen, vanjskopolitički stručnjak njemačke opozicijske stranke CDU, upozorio je da francuska politika vodi Europu u "geopolitičku slijepu ulicu. Gotovo je ironično da Macron, od svih ljudi, koji za Ukrajinu čini još manje od Scholza (Olaf, njemački kancelar), otuđuje Sjedinjene Države svojim izjavama o Kini.”
Moglo bi se nizati reakcije, posebno s istoka Europe, koje su duboko negativno kritične prema francuskom predsjedniku. Koji od stavova nije odustao u utorak kad je u Institutu Nexus u Den Haagu održao govor - na početku prekidan burnim reakcijama dijela publike: "Gdje je francuska demokracija? Kada smo je izgubili?", vikao je jedan muškarac tijekom govora, dok su drugi izvikivali parole o klimatskim promjenama i mirovinskoj reformi. Jedan od prosvjednika imao je transparent na kojem je pisalo "Predsjednik nasilja i licemjerja". Pazio je Macron ipak da se ne vrati raspravi o Tajvanu ili odnosima sa SAD-om te se, kako prenose agencije, zadržao na zahtjevu da Europa bude suverenija što je “kritično u razdoblju rata kad se ekonomija pretvara u oružje”. Ublažio je donekle stavove iz intervjua navodeći da su nas "pandemija i rat gurnuli u situaciju da otkrijemo da moramo smanjiti svoju ovisnost ako želimo očuvati europski identitet. Moramo moći birati partnere i krojiti vlastitu sudbinu, a ne biti, rekao bih, puki svjedoci dramatične evolucije ovoga svijeta. Možemo to postići putem suradnje u skladu s našim duhom otvorenosti i partnerstva".
Macronovi stavovi su izazvali buru, ali treba reći da ne predstavljaju iznenađenje kad je riječ o njegovim politikama. Govorom na sveučilištu la Sorbonne 26. rujna 2017. godine, nedugo nakon što je izabran u prvom mandatu, Macron je definirao “inicijativu suverene, ujedinjene i demokratske Europe”. Nejasnim ostaje zašto je u intervjuima bio tako oštar prema SAD-u u trenutku kad se pokazuje da je transatlantsko sigurnosno partnerstvo od presudne važnosti za Europu kao što je, konačno, bilo cijelo 20. stoljeće: dva je puta američka vojska spašavala Francusku u ratovima. Ima glasova koji govore kako je Macron ostao zabljesnut bojama raskošnog dočeka u NR Kini, fasciniran potpisanim trgovinskim ugovorima pa je odlučio tako pokazati poštovanje prema domaćinu.
Vjerojatnije je da se odlučio vratiti staroj francuskoj politici želje za primatom u Europi jer je jedina nuklearna sila i jedina stalna članica Vijeća Sigurnosti UN-a. Snažan utjecaj SAD-a u EU stoji na putu takvoj politici. Potrebno je uzeti u obzir i psihološki profil francuskog predsjednika čiji su prvi mandat obilježili nasilni prosvjedi “žutih prsluka” jer je pokušao podići cijene goriva za financiranje zelene tranzicije, a sada je pod stalnim pritiskom sindikata koji se protive povećanju dobi za odlazak u mirovinu sa 62 na 64 godine. Suočen s kvadraturom kruga na domaćem planu - budući da više nema većinu u Skupštini odlučio je mirovinski zakon provesti uredbom, ne glasanjem jer se plašio da bi mu desni centar mogao uskratiti podršku - prebacio je interese na europsku scenu. Potpuni neuspjeh, iako su južne članice EU rezervirane u reakcijama.
Podršku mu je dao Charles Michel, predsjednik Europskog vijeća, koji je na televiziji rekao da “europski čelnici postaju sve skloniji nastojanjima francuskog predsjednika Emmanuela Macrona za "strategijskom autonomijom" u odnosu na Sjedinjene Države”. Zanemario je, vjerojatno, da se poljski premijer Mateusz Morawiecki istodobno nalazi u posjetu Washingtonu gdje s potpredsjednicom Kamalom Harris raspravlja o energetskoj i inoj sigurnosti. Nedvojbeno je da postoji dio europskih čelnika koji bi htjeli vidjeti manje SAD-a u EU: to bi i SAD, ali bi EU trebao ulagati mnogo više u obranu.
U tom kontekstu otvara se pitanje stava Hrvatske prema izjavama francuskog predsjednika. U studenom 2021. godine Macron je u Zagrebu istaknuo da potpisani ugovor o kupnji borbenih zrakoplova Rafale ima povijesnu važnost: "Bit će to cement duge suradnje i strateške sinergije dviju zemalja, ujedno i prvi važan korak u smjeru europske obrane koji jamči zajedničku sigurnost". Tada su premijer Andrej Plenković i Macron potpisali Deklaraciju o strateškom partnerstvu dviju zemalja, dokument koji javnosti nije dostupan. Hrvatska, s još 11 članica EU, podržava francusku politiku poticanja nuklearne energije, a zbog odnosa s Parizom nismo ušli u projekt zajedničke zaštite neba koji vodi Njemačka.