Kada su bombe počele u sve jačim naletima padati na lučki grad Mariupolj stotine civila, uglavnom žena i djece, potražili su sklonište u kazalištu blizu obale. Na velebnu zgradu izgrađenu u doba Sovjetskog saveza prošle srijede pala je bomba i u roku od nekoliko sekundi zgrada se raspolovila i pretvorila u ruševinu.
Još uvijek se ne zna koliko je ljudi poginulo, a dopisnici BBC-ja razgovarali su prvi puta s preživjelima koji su opisali što se događalo kada je pala bomba.
Cijelo jutro ruski zrakoplovi te kobne srijede kružili su nebom iznad grada. Učiteljica Maija Rodionova (27) boravila je već 10 dana u kazalištu nakon što je sa svoja dva psa pobjegla iz stana na 9. katu. Kampirali su pokraj pozornice u gledalištu blizu stražnjeg dijela zgrade, Tog jutra uzela je neke komade ribe iz vanjske improvizirane kuhinje za svoje pse, ali je onda shvatila kako su psi žedni. Oko 10 sati privezala ih je za svoju prtljagu i krenula prema glavnom ulazu gdje su ljudi čekali u redu za toplu vodu. U tom trenutku pala je bomba.
Začuo se zvuk klopotanja, gromoglasan i snažan. A zatim se glasno čulo kako puca staklo. S leđa je na nju jurnuo muškarac i gurnuo ju uz zid, kako bi ju zaštitio vlastitim tijelom.
Eksplozija je bila tako jaka da su je jako zaboljele uši. Bol je bila toliko intenzivna da je mislila da joj je bubnjić puknuo. Shvatila je da se to ipak nije dogodilo jer je mogla čuti druge ljude kako vrište. Posvuda su se čuli krici.
Snaga eksplozije jednog čovjeka bacila je na prozor. Potom je pao na tlo, lica prekrivenog razbijenim staklom. Pokušala mu je pomoći žena koja je također imala ranu na glavi. Marija, koja je volontirala u ukrajinskom Crvenom križu u Mariupolju bila je dovoljno pribrana da joj kaže da prestane.
Rekla joj je da će donijeti svoj paket prve pomoći i oboma pružiti prvu pomoć. U tom trenutku se prisjetila da joj je pribor u kazalištu, a da se zgrada srušila.
- Bilo je nemoguće ući, zgrada se pretvorila u ruševinu. Ništa nisam mogla učiniti dva sata. Samo sam ostala tamo. Bila sam u šoku, ispričala je za BBC.
Tog jutra u zgradi se našao i 27-godišnji bravar Vladislav koji nije želio otkriti svoje prezime. Imao je prijatelje u kazalištu i otišao ih je potražiti. U trenutku eksplozije nalazio se blizu glavnog ulaza. Utrčao je s ostalima u podrum i 10 minuta kasnije čuo je da zgrada gori i pojavio se na mjestu kaosa.
- Strašne stvari su se događale.
Vidio je kako puno ljudi krvari. Neki su imali otvorene rane od prijeloma.
- Jedna majka je pokušavala pronaći djecu pod ruševinama. Petogodišnje dijete je vrištalo: 'Ne želim umrijeti'. Bilo je strašno, ispričao je.
U analizi obavještajne službe McKenzie sa sjedištem u Londonu napravljenoj za BBC tvrdi se da je vjerojatno smo jedna bomba pala tog jutra na kazalište i napravila toliku štetu.
- Zbog činjenice da je projektil pogodio točno središte zgrade, vjerujemo da se radi o laserski vođenoj bombi, vjerojatno KAB-500L ili sličnoj varijanti, bačenoj iz aviona, zaključili su.
- Priroda eksplozije ukazuje na to da je bila naoružana osiguračem tako da nije mogla prodrijeti u prizemlje. Zbog precizno pogođenog središta zgrade vrlo je vjerojatno da je kazalište bilo odabrana meta, naveli su.
Na satelitskim snimkama koje je objavila američka tvrtka Maxar na dan napada, vidljivo je da je na travnjaku pokraj kazališta na ruskom jeziku ispisana riječ 'djeca', koja je bila vidljiva svakom avionu u prolazu, piše BBC.
Rusija poriče napad na kazalište. Ruska vojska također odbacuje navode da su gađali civilna mjesta u Ukrajini, iako su njihovi napadi na brojna stambena naselja i druge nevojne objekte dobro dokumentirani diljem zemlje, a ponajviše u opkoljenom Mariupolju.
Andrej Marušov, istraživački novinar iz Mariupolja, posjetio je kazalište dva dana prije napada.
- Svi su znali da je to sklonište mnogih žena i djece.
Bivši predsjednik skupine Transparency International Ukrajine tvrdi da su tamo bili samo civili.
Te srijede Marušov se popeo na krov svoje zgrade u 6 sati ujutro kako bi pregledao panoramu grada. Zrakoplovi su i dalje letjeli iznad grada. Rekao je da su ruski zrakoplovi cijelo jutro bombardirali dio grada u kojemu je smješteno kazalište, blizu obale Azovskog mora.
- Vidio sam paljbu i eksplozije u centru grada.
I Mariia se sjeća kako su vojni avioni tog jutra kružili u blizini kazališta i bacali bombe negdje drugdje. Nije joj bilo neobično vidjeti vojne zrakoplove u tom području. Navikla se na njihov zvuk.
Još uvijek ima puno nejasnih detalja vezano za taj napad. Smatra se da je u kazalištu sklonište potražilo do 1000 ljudi. Čini se da su se neki smjestili u podzemni bunker ili sklonište, prema podacima drugih civila i gradskih vlsti. Mariia je vidjela druge civile kako borave u pretrpanim hodnicima na nadzemnim etažama. Jedna stvar ipak je nejasna iz priča ljudi s kojima je BBC razgovarao: ljudi su lutali kompleksom, hodnicima i prostorijama, drugi su dolazili i odlazili.
Dan poslije bombardiranja, gradonačelnik je rekao da je spašeno 130 ljudi. Svježiji podaci govore da je moguće da su mnogi ljudi preživjeli. Od tada nije bilo vijesti. Grad je u toliko lošem stanju da možda nikada nećemo imati točne informacije koliko je ljudi bilo u kazalištu i koliko ih je preživjelo.
Marijin dom u kazalištu bio je u dvorani s gledalištem i lusterom. Ona se smjestila tik uz pozornicu jer su se mnogi žalili na njezine pse. Rekla je da je u toj dvorani bilo oko 30 ljudi i vjeruje se da su svi poginuli kada je bomba udarila. Imala je puku sreću da je u tom trenutku krenula prema van.
Nakon eksplozije nije uspjela pronaći svoje pse i bio je to trenutak očaja: 'Moji psi su za mene bili važniji od svega'.
Vladislav je rekao da je vidio mnogo ljudi kako izlaze iz zgrade, što je vidjela i Marija.
Neki su izlazili sa svojom prtljagom. Nitko nije znao što učiniti, a na taj dio grada još uvijek su padale granate.
Dok je stajala ispred kazališta i ona je promatrala nastalu štetu. Shvatila je da nema smisla tražiti drugo sklonište. Provela je nekoliko sati u napetom iščekivanju, a potom je i ona otišla.
Pokušala je zaustaviti svaki automobil koji je napuštao grad.
- Ljudi su bili u panici, nitko me nije primio u svoj automobil, ispričala je.
Krenula je hodati uz obalu, očajnički pokušavajući napustiti grad.
Najprije je stigla u selo Piščanka.
- Upoznala sam ženu koja me pitala kako sam. Počela sam plakati. Ponudila mi je čaj i hranu, pozvala me da prenoćim kod nje.
Sljedeće jutro nastavila je hodati sve dok nije stigla do Melekina. S obzirom na to da je na snazi bio policijski sat, morala se negdje sakriti u 20 sati. Dan kasnije otišla je do Jalte, a potom u Berdjansk.
- Cijelo vrijeme sam hodala.
Mariupolj je doživio vjerojatno najveće ratne strahote od početka ruske agresije na Ukrajinu. Ruske trupe okružile su grad i već mjesec dana napadaju ciljeve iz zraka, kopna, a zadnjih dana i s mora. Oko 300.000 ljudi zarobljeno je u gradu. Nemaju struje, plina, niti tekuće vode.
Marija je u Mariupolju ostavila svoju baku s kojom je živjela.
- Nije željela sa mnom u kazalište. Rekla mi je da je to njezin dom i da želi ondje umrijeti. Još uvijek očekujem vijesti da je živa, ispričala je Marija za BBC.