Makedonija hoda po rubu britve, a priče o mogućem građanskom ratu više nisu samo medijsko ili političko nabrijavanje.
Ta mala zemlja, nekad najsiromašnija jugoslavenska republika, već se godinama valja u blatu krize koja je doživjela klimaks barbarskim upadom u Sobranje batinaša iz pokreta Za zajedničku Makedoniju u kojem su pristaše VMRO-DPMNE-a dosadašnjeg premijera Nikole Gruevskog, koji ni pet mjeseci nakon izbora ne želi priznati poraz. Naime, nakon što je za predsjednika Sobranja izabran Albanac Talat Xhaferi, napadači, među kojima je bilo i naoružanih ljudi s “fantomkama” te jedan razbijač u majici HOS-a s natpisom “Za dom spremni”, počeli su udarati koga su stigli. Bilanca je oko 100 ozlijeđenih. Zoranu Zaevu, predsjedniku socijaldemokrata, raskrvarena je glava, a najgore je prošao albanski zastupnik Ziadin Sela, gradonačelnik Struge, koji je u teškom stanju prevezen u bolnicu. “Ako umre Sela, gotovo je sa ‘Slavomakedonijom’, počet će građanski rat”, prijetnje su koje su se odmah pojavile na društvenim mrežama.
Usijane glave
Naš sugovornik iz Skoplja dr. Milan Risteski, član VMRO-DPMNE-a i ravnatelj Univerzitetske klinike za onkologiju, koji se u trenutku napada nalazio u Sobranju, kaže da je situacija opasna i potrebna je mala iskra da plane sukob većih razmjera. Ipak, smatra da u Makedoniji ima dovoljno pribranih i hladnih glava kako se to ne bi dogodilo.
No, i uz to je očito da u Makedoniji, i s makedonske i s albanske strane, postoji sasvim dovoljno usijanih glava koje žele iskoristiti ovu situaciju kako bi potaknule nasilje koje bi tu izmučenu zemlju survalo u ponor.
Naime, iza ovog brutalnog napada stoje simpatizeri VMRO-DPMNE-a čiji su zastupnici, čim je Xhaferi izabran, počeli vikati “Ovo je puč!”, a onda je uslijedio neviđen proboj s tragičnim posljedicama. Izbori su održani još 11. prosinca 2016., a VMRO-DPMNE, iako je osvojio najviše zastupničkih mjesta (dva više od SDSM-a Zorana Zaeva), nikako nije želio dopustiti da vladu formira Zaev koji se dogovorio s albanskim strankama i imao većinu. Zaevu su podršku dale tri albanske stranke. Unatoč tome, predsjednik Gjorge Ivanov nije mu želio dati mandat za sastav vlade. Padale su teške optužbe na račun Zaeva. Optuživalo ga se da je “prodao” Makedoniju i Makedonce, da će federalizirati državu te da će i albanski biti službeni jezik.
Velike sile
Kriza kulminira, Makedonija postaje najozbiljniji bolesnik na Balkanu, a ovo neće proći ni bez uplitanja velikih sila. Otkad je kaos počeo, Rusija je otvoreno podržala Gruevskog, a EU i SAD su stali iza Zaeva. Dok su pristaše Zaeva prosvjedovali protiv predsjednika Ivanova, koji je amnestirao upletene u aferu prisluškivanja oporbenih političara i neovisnih intelektualca, Rusija je rekla da se protivi tome “da ulica ruši legitimnu vlast”. Sada je “ulica” promijenila boju pa će biti zanimljivo vidjeti kako će se postaviti međunarodni akteri. Zabrinjavajuća je činjenica da “Makedoncima u borbi za pravoslavlje protiv Albanaca”, kako kažu, dolaze u pomoć rabijatni navijači Crvene zvezde i Rada iz Beograda.
Dr. Risteski rekao je kako je u ovom trenutku veća napetost unutar makedonskog korpusa, nego na liniji Makedonci-Albanci. Napomenuo je da je Zaev u kampanji najavljivao “binacionalnu” državu, odnosno makedonsko-albansku državu, i to su znali i oni koji su za njega glasovali i oni koji nisu pa je cijela ova gužva nakon izbora zapravo izmanipulirana i nametnuta.
Slijepo crijevo
“Većina ljudi je umorna od svega, i od elita koje ne mogu zemlju izvući iz kolapsa, pa u tome vidim šansu da zemlja ne potone u nasilje, ali i da konačno iznjedri političara koji će unijeti mir i stabilnost”, naglasio je Risteski. Korijeni problema nisu od jučer. Makedonija je izvan svih euroatlantskih tokova, iako je još 2009. trebala postati članica NATO-a, ali ju je blokirala Grčka zbog imena države. Makedoniji je službeno ime, bizarno i tragikomično, Bivša Jugoslavenska Republika. Službeni je kandidat za EU od 2005., ali dalje od toga nije se pomaknula. Postala je slijepo crijevo Europe koja ju zaobilazi, ali joj stalno šalje signale da se smiri, stabilizira i sredi, a ne mogu nagovoriti Grčku da se nešto pomakne s mrtve točke ili makar početi pregovarački proces o pristupanju EU. Uz sve to, Makedonci su i u teškoj identitetskoj krizi. Posve suludo, potpuno neutemeljeno inzistira se da su nasljednici antičkih Makedonaca pa se cijela povijest i etnogeneza preformulirava do groteske i trivijalnosti. Mogući sukobi u toj zemlji mogli bi destabilizirati širu regiju jer je poznato da baš svi susjedi tegobne Makedonije reflektiraju na njezin teritorij ili narod: i Albanija, i Kosovo, i Grčka, i Bugarska (koja priznaje državu, ali ne i narod) i Srbija.