Jedna mala, ali prelijepa mediteranska zemlja započela je prije desetak godina svoj nagli gospodarski razvoj. Stigli su investitori i započela je realizacija silnih građevinskih projekata. BDP po glavi stanovnika silno je porastao, no ispod svog tog sjaja skrivala se duboko ukorijenjena korupcija, na mjestu slikovitih ribarskih sela niknuli su ogromni neboderi, a sredozemni raj pretvorio se u betonsku džunglu čiji stanovnici više ne prepoznaju svoju zemlju, više ne vjeruju državnim institucijama i misle da je borba protiv korupcije nemoguća.
Zvuči li vam ovo poznato?
Vjerujem da zvuči. No, nije ono na što ste prvo pomislili. Ovdje je riječ o Malti.
Nekoć slikovita sredozemna oaza, Malta je danas simbol moralne i političke krize u srcu Europske unije. Ispod sjaja luksuznih jahti, blještavih hotela i neonskih klubova krije se priča o dubokoj korupciji, pohlepi i urušenom povjerenju u državu. Najbolje se to vidi u Pacevilleu, obalnom mjestašcu gdje se kuće tresu od elektroničke glazbe, a miris alkohola i pečenog mesa zamjenjuje miris mora.
‘Sve je postalo – grabi, grabi, grabi‘, kaže tamošnji gradonačelnik Noel Muscat, ljut zbog planova za gradnju novog nebodera koji će zasjeniti obližnju plažu. Unatoč negodovanju, većina susjeda tiho se slaže s projektom, zadovoljna što će im porasti vrijednost nekretnina. Takva je Malta danas – zemlja koja se pomirila s idejom da je korupcija samo druga riječ za napredak, piše u svojoj opsežnoj analizi Politico.
Uspon i pad premijera Muscata
Kada je 2013. na vlast došao Joseph Muscat, čelnik Laburističke stranke, Malta je bila u potrazi za novim početkom. Nakon desetljeća stagnacije i ovisnosti o turizmu, Muscat je obećavao ekonomsko čudo – i isporučio ga. Zemlja je otvorila vrata globalnim investitorima, legalizirala prodaju državljanstava bogatim strancima, dopustila eksploziju građevinskih projekata i privukla goleme količine kapitala iz financijskih, kripto i online gaming sektora.
Rezultati su bili zapanjujući. Strana ulaganja skočila su s 9,6 na 460 milijardi eura, a BDP po glavi stanovnika porastao je gotovo 70 posto. Malta je postala ‘Mediteranski Dubai‘ – ali po cijenu svega što ju je činilo prepoznatljivom. Na mjestu gdje su nekad bila ribarska sela s kamenim kućama iznikli su stakleni neboderi, stvorile su se silne prometne gužve i došle gomile stranih radnika.
S rastom bogatstva rasla je i povezanost politike i biznisa. ‘Bio sam redovito pozivan na sastanke gdje su mi nudili mito‘, priznao je bivši laburistički zastupnik Desmond Zammit Marmarà. ‘U državnim uredima postalo je normalno napuhavati troškove i uzimati svoj dio.‘
Posjetili smo glavni grad Malte i iznenadili se jer nigdje nismo pronašli ni trgovinu, a ni tržnicu
Kako je počeo skandal stoljeća
Muscatov model rasta – brz i dereguliran – na kraju se sam srušio pod težinom vlastite korupcije. Najveći simbol tog pada je afera ‘Vitals‘, privatizacijski dogovor iz 2015. koji je trebao modernizirati tri derutne državne bolnice.
Na papiru, projekt je vrijedio 456 milijuna eura i trebao je donijeti Malti ‘zdravstveni turizam nove generacije‘. U praksi, bio je to, kako je kasnije zaključila Nacionalna revizorska služba, unaprijed osmišljena prevara.
Konzorcij Vitals Global Healthcare bio je tek prazna ljuštura, iza koje je stajao pakistanski biznismen Shaukat Ali, bivši suradnik Gadafijeva režima. Istraga je pokazala da su ključni Muscatovi ljudi – Keith Schembri i Konrad Mizzi – tajno sudjelovali u dogovoru. Novac je, kroz mrežu tvrtki i računa, završavao na privatnim računima političara i konzultanata širom svijeta.
Dok su bolnice propadale, ugovori su prelazili iz ruke u ruku, a tvrtke odlazile u stečaj. Danas su Gozo General, Karin Grech i St. Luke’s Hospital ruševine – prašnjavi spomenici sustava koji je prodao javno zdravstvo za privatni profit.
Suđenje koje nikako da počne
U svibnju 2024. Muscat i još 33 osobe konačno su optuženi za prijevaru, pranje novca i zloporabu položaja. No godinu i pol kasnije, suđenje se jedva pomaknulo s mjesta. Istraga je kompromitirana curenjem informacija, proceduralnim pogreškama i otvorenim sukobima između policije i pravosuđa.
Najbizarniji trenutak dogodio se kad je policija planirala ranojutarnju raciju u Muscatovoj kući – ali je bivši premijer već bio spreman. Netko ga je unaprijed upozorio. Umjesto spektakularnog uhićenja, dočekao je policajce s kavom i uredno pripremljenim dokumentima, a zatim ih optužio za ‘napad na privatnost‘.
Aktivist Robert Aquilina iz nevladine udruge Repubblika, koja godinama vodi borbu za vladavinu prava, kaže da je slučaj Vitals ogledni primjer ‘zarobljene države‘. ‘Malta više ne prodaje sunce ni more – prodaje samu sebe‘, kaže on.
Duh ubijene novinarke
Iznad svega lebdi sjena Daphne Caruane Galizie, novinarke koja je među prvima razotkrila nepravilnosti u Vitals ugovoru. U listopadu 2017. ubijena je kad je bomba podmetnuta pod njezin automobil. Nakon višegodišnje istrage, sud je utvrdio da iza atentata stoje ljudi povezani s poslovnim krugovima bliskima Muscatovoj vladi.
Njezina smrt imala je razoran učinak na javni život. Strani stručnjaci koji rade na istragama danas se boje svjedočiti. Jedan forenzičar iz Srbije odbio se vratiti na Maltu nakon što ga je Muscat osobno tužio, a drugi, Britanac, traži da svjedoči putem videolinka jer se ‘boji za svoj život‘.
Ni Aquilina nije iznimka – policija mu je donedavno pružala zaštitu, dok je vlada nije ukinula uz objašnjenje da ‘procjena prijetnje više nije visoka‘.
Polagani pad u cinizam
Dok proces protiv Muscata tapka u mjestu, premijer Robert Abela, njegov nasljednik i stranački kolega, brani vladu i tvrdi da su optužbe ‘politički motivirane‘. ‘Naš sustav je snažan i ne može se mjeriti brojem presuda, nego time koliko učinkovito sprječava korupciju‘, rekao je Abela. Kritičari pak tvrde da je upravo on dodatno građanima ograničio mogućnosti da pokreću istrage protiv vlasti.
Unatoč svemu, Laburistička stranka i dalje vodi u anketama. Gospodarski rast, rast cijena nekretnina i bogatstvo koje se slijeva na otok – sve to drži mnoge birače u uvjerenju da se ‘ne treba dirati ono što donosi dobit‘. Čak i oni koji priznaju da je sustav truo, često dodaju: ‘Takav je svijet – tko ne uzme, ostane bez ičega.‘
Između luksuza i propadanja
Malta je danas zemlja paradoksa. Statistički, bogatija je nego ikad. No iza sjaja krije se infrastruktura na rubu kolapsa, otoci prekriveni betonom i generacija mladih koja sve više razmišlja o odlasku.
‘Malta je žrtva amoralnog familizma‘, kaže analitičar Emanuel Delia, misleći na kulturu u kojoj je ‘najvažnije obogatiti sebe i svoju obitelj, bez obzira na pravila i posljedice‘.
Glavni grad Valletta blista u zalasku sunca, a pod njom se u luci njišu superjahte. Guverner središnje banke Edward Scicluna, i sam optužen za manje prekršaje povezane s istim skandalom, na to gleda s filozofskim mirom: ‘Ako ste se obogatili zahvaljujući državnom ugovoru, pa dobro – tako ljudi postaju bogati. Država mora preživjeti.‘
Slučaj Vitals trebao je biti trenutak istine – dokaz da se ni najmoćniji ne mogu sakriti iza partijskih zastava. Umjesto toga, pretvorio se u beskonačni proces koji gubi smisao. ‘Dok se suđenje vuče, sustav se i dalje brani sam‘, kaže Matthew Caruana Galizia, sin ubijene novinarke. ‘Na optuženičkoj klupi nije samo nekoliko političara – tamo sjedi cijeli sustav.‘
Njegove riječi odzvanjaju kroz ozračje ciničnog mira koje vlada Maltom. Na otoku koji je stoljećima preživljavao invazije i opsade, današnji osvajači ne dolaze s topovima ni zastavama. Dovoljno je da ponude investiciju, a vrata će im se sama otvoriti.
Jer, kako je to jednom netko cinično rekao dok je gledao luksuzne jahte u luci: ‘Malta više ne prodaje sunce ni more – prodaje samu sebe.‘
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....