VOJNA ANALIZA IGORA TABAKA

Marinka pred konačnim padom, žestok udar Rusa na još jedan bitan dio fronte i scenski trik u Bruxellesu

Zadnja dva dana bilježi se iznimno jačanje borbenih aktivnosti – posebno oko Avdiivke

Igor Tabak; ukrajinski tenkovi; ukrajinski vojnik pokraj haubice; EU summit u Bruxellesu

 Davor Pongračić/Cropix/Profimedia/

Petak 15. prosinca ujedno je 660. dan intenzivnog ratovanja u Ukrajini, državi u kojoj se privremeno zatopljenje krajem ovoga tjedna pogodilo s bitnim odlukama u Bruxellesu, kao i s otpočinjanjem ruske kampanje u predsjedničkim izborima – što je sve dovelo do velikog intenziviranja borbi tijekom zadnja dva dana. Naravno, ne bi čudilo da sve to ponešto zamre početkom idućega tjedna, kada temperature opet padnu ispod točke smrzavanja, a kiše još jednom prijeđu u snijeg.

Europa, SAD i druge međunarodne novosti

Za početak napomenimo da se o Ukrajini naveliko raspravljalo u Bruxellesu tijekom druge polovice ovoga tjedna. Dok s jedne strane i dalje na njenim bojištima tutnje borbe, u EU krugovima trajao je rat oko zadobivanja pristanka svih EU članica za otvaranje pregovora o članstvu s Ukrajinom (i Moldovom), o usuglašavanju četverogodišnjeg izdvajanja oko 50 milijardi eura za pomoć Ukrajini, te usuglašavanju i objavi 12. po redu paketa EU-sankcija za Rusku Federaciju. Na svim tim temama je ulogu glavnog kočničara imala jedna te ista osoba – Viktor Orban, premijer nama susjedne Mađarske – a napetosti su podgrijavane izjavama tipa „Ako EU ne dodijeli novce, Ukrajina će biti na rubu opstanka“. Naravno, stvarnost je tu bila ponešto kompliciranija, i manje jasno iscrtana.

Po pitanju otvaranja pregovora o članstvu, Orban je bio formalista, ističući kako neće dati svoj pristanak za tako nešto – jer Ukrajina ne zadovoljava sve prethodno postavljene uvjete (što je, naravno, itekako bitnije za neko buduće zatvaranje pregovora nego za njihovo aktualno otvaranje). Za otvaranje postupka pregovaranja bilo je barem 26 država članica (posebno Francuska i Poljska) – što je u praksi podebljano i prethodnom odlukom o odmrzavanju oko trećine sredstava koja EU drži izvan dosega vlade u Budimpešti radi niza prigovora na tamošnju politiku i odstupanja od zajedničkih vrijednosti Unije. Dakle, oko 10,2 milijardi eura je bilo odmrznuto iz kohezijskih fondova u srijedu 13. prosinca, pod (labavim) opravdanjem kako je ipak ojačana neovisnost sudstva u Mađarskoj, iako je time ostalo otvoreno pitanje koliko je mađarske dobre volje zapravo bilo moguće kupiti takvim potezom. Odgovor na to pitanje stigao je samo dan kasnije, kada je summit u Bruxellesu započeo raspravom o 50 milijardi eura pomoći za Ukrajinu – što nije urodilo plodom ni nakon prvih 2 sata natezanja – da bi se onda ipak prešlo na temu proširenja EU, prije povratka na pitanja novaca. Iako je po pitanju proširenja Orban ustrajno tvrdio kako od 7 preduvjeta njih 3 nisu ispunjena, rješenje je na kraju postignuto scenskim trikom – (prema unaprijed postignutom dogovoru) u jednom je trenutku njemački kancelar Scholz jednostavno pozvao nepomirljivog Orbana da napusti prostoriju i „ode van popiti kavu“, da bi onda preostali čelnici država sami jednoglasno donijeli široko željenu odluku o Ukrajini. Time je Orban ostao u prilici tvrditi kako nije popustio, a EU je formalno odluku donijela konsenzusom svih prisutnih (ali ne i svih članica). Naravno, preostale odluke o postupku proširenja Unije (na Moldovu, Gruziju te Bosnu i Hercegovinu) nisu bile posebno teške ni problematične.

Orban traži svih 30 milijardi

Naravno, time je potrošeno ono malo mađarske dobre volje koliko je 10 milijardi eura moglo kupiti, tako da povratkom na temu novaca za Ukrajinu nije više bilo dogovora. Mađarska je ustrajala na svom protivljenju – da bi sam Orban kasnije objašnjavao kako te stvari ipak traže odmrzavanje svih 30 milijardi uskraćenih EU-novaca (o čemu će još itekako biti riječi u nadolazećem vremenu). Naime, nije sporno da se u već donesenom EU proračunu nalazi ponešto novaca za Ukrajinu, tako da je njeno financiranje za kratki rok osigurano, dok će se o višegodišnjim izdvajanjima opet razgovarati – možda i baš onako kako to Mađarska želi, iz godine u godinu, po dijelovima, uz bezbroj novih prilika za ucjenu. Iako se iz Budimpešte čulo kako bi oni tu kompletnu temu najradije odgodili do idućeg ljeta, ne bi čudilo da se ta tema na dnevnome redu EU opet nađe već početkom iduće godine, kada se spominjalo i postojanje alternativne metode usvajanja ove odluke (sustavom međudržavnih sporazuma o izdvajanju novaca država EU-članica s Ukrajinom, umjesto zajedničkom odlukom čitave Unije).

Sličnim se problemom pokazalo i usuglašavanje 12. paketa EU sankcija za Rusku Federaciju, o kojem se također već mjesecima lome koplja. Kako izgleda, od raznih država s prigovorima, do kraja je izdržala tek Austrija – formalno tražeći vremena za dodatno proučavanje predloženih mjera, dok se neslužbeno čulo o njihovom traženju da Raiffeisen banka bude skinuta s ukrajinskih lista podržavatelja ruske agresije, usprkos činjenici da ona i dalje aktivno posluje u Rusiji kao i prije rata. Na kraju se čulo kako je i ta situacija riješena pozivom na hitan susret izvan dvorane, da bi oni preostali u sobi svoju odluku mogli donijeti jednoglasno. No, kako izgleda, time su sankcije samo bile do kraja usuglašene, ali ne i formalno usvojene – što valjda ostaje za neku blisku budućnost, ako nešto opet ne krene krivo. Sličnim se problemom pokazalo i sporno pitanje korištenja prihoda od širom Europe sankcijama zamrznutih ruskih državnih novaca u korist Ukrajine – o čemu se također razgovara već mjesecima. Izgleda da se ondje ipak načelno usuglasilo da sami zamrznuti ruski novci ostanu netaknuti, dok bi se Ukrajini na raspolaganje stavilo oko 3 milijarde eura kamata koje se na njima prikupe tijekom godine – što bi do 2027. trebalo dati ukupni iznos od oko 15 milijardi eura za potporu Ukrajini. Naravno, i to je odluka koja traži ujedinjeno odlučivanje Unije, pa je za sada ostala visjeti u zraku, široko podržana, ali ne i formalno proglašena.

Što s daljnjom pomoći?

Do rješavanja svih ovih pitanja, kao i donošenja odluka o masivnih 50 milijardi eura EU-pomoći Ukrajini, napomenimo da se ta država uvelike našla oslonjena na ispunjavanje već otprije usuglašene pomoći, te pojedinačne donacije međunarodnih organizacija i raznih partnera. Tako će do kraja prosinca EU temeljem svog ovogodišnjeg proračuna u Ukrajinu otposlati zadnjih 1,5 milijardi eura (od ukupno 18 milijardi koje se planiralo), a Međunarodni monetarni fond je za Kijev početkom ovog tjedna odobrio slanje oko 900 milijuna USD na ime proračunske potpore (treći takav ovogodišnji paket) – dok Svjetska banka daje dodatnih 1,34 milijarde USD za prioritetne civilne rashode ukrajinske države (uglavnom iz novaca osiguranih od Japana), tako da vlastita sredstva Ukrajine mogu biti suštinski usmjerena na vojne potrebe. Naravno, još je potpuno otvoreno i pitanje preko 60 milijardi financijske pomoći iz Sjedinjenih Američkih Država – u okviru paketa koji se prošlog tjedna zaglavio u zakonodavnom postupanju američkog Kongresa. Kako izgleda, po tom su pitanju pregovori i cjenkanja još itekako u tijeku, a rezultat možda bude vidljiv i relativno skoro. Naime, Kongres je ondje svoj rad produžio na dodatnih tjedan dana (do 21. umjesto 15. prosinca) tako da mnogi promatrači spominju moguće kompromise koji bi omogućili da se idućeg tjedna ipak uspješnije u paketu glasa o temi međunarodne pomoći za Ukrajinu, Izrael i Tajvan, kao i mjerama osiguravanja južne granice SAD (temi koja je u paketu ionako osvanula prvo i osnovno za udobrovoljavanje republikanskih kongresnika).

Tura Zelenskog

Do tada ostaje za dodati da je Volodimir Zelenski na svom putu u SAD početkom ovog tjedna zastao u Argentini – gdje nije samo razgovarao s Viktorom Orbanom, nego je i s domaćinom Javierom Mileyem dogovorio da Argentina početkom 2024. ugosti summit o Ukrajini za čelnike zemalja Latinske Amerike. U SAD ne samo da je bilo govora o ukrajinskim ratnim potrebama, razvoju suradnje obrambenih industrija, te otvaranju blokirane pomoći – već je posjet završio ukrašen i odlukom o jačanju zajedničke vojno-strateške suradnje, među ostalim i slanjem visokih vojnih izaslanika da se upoznaju sa stanjem na terenu. Umjesto poklona na odlasku, Zelenski je 12. prosinca ubilježio i još jedan paket američke vojne pomoći, ovoga puta vrijedan 200 milijuna USD. Riječ je tu o ukupno 53. po redu pošiljci vojnih roba iz zaliha državnih tijela SAD (Presidential Drawdown Authority – PDA), koja ovoga puta obuhvaća protuzračne rakete AIM-9M Sidewinder i proturadarske rakete AGM-88 HARM, rakete za sustav HIMARS, topničko streljivo kalibra 105 te 155 mm, protuoklopne rakete TOW, Javelin i AT-4, oko 4 milijuna komada streljiva za pješačko naoružanje, eksplozive za inženjeriju, kao i raznu opremu za jačanje zaštite kritične infrastrukture te strujne mreže u Ukrajini. Time je navodno otposlano oko 96 posto otprije izdvojene vrijednosti za takvu pomoć, dok će preostalih 4 posto vrijednosti biti sukcesivno isporučeno do kraja godine – prije nego krene 2024. godina u kojoj je za Ukrajinu za sada dostupno novih oko 300 milijuna USD iz okvira tzv. „Zakona o ovlaštenju za nacionalnu obranu” kojim se reguliralo nadolazeće godišnje troškove Pentagona.

Na povratku u Europu Zelenski je prvo nenajavljeno stao u Norveškoj – gdje se obratio tamošnjem summitu nordijskih zemalja pred EU-sijelo u Bruxellesu, a od domaćina je dobio novi paket pomoći vrijedan oko 1,8 milijuna USD, uz najavu skore norveške donacije i dodatnih modernih protuzračnih sustava NASAMS vrijednih oko 32 milijuna USD (kako iz tamošnjih zaliha, tako i novo proizvedenih), kojima se praktično udvostručuje takav njihov dosadašnji donacijski napor. Ujedno se čulo najave i skorog dodatnog pakete pomoći iz Švedske, te gotovo milijardu eura vrijednog paketa pomoći iz Danske, i još ponešto raznolike pomoći iz Finske. Nakon toga, Zelenski je jednako nenajavljeno zastao i u Njemačkoj, u Frankfurtu na Majni, da bi onda posjetio i zapovjedništvo Kopnenih snaga SAD u Europi u Wiesbadenu – koje koordinira isporuke pomoći iz partnerskih zemalja za Ukrajinu – prije kretanja kući bez susreta s njemačkim kancelarom Scholzom (koji je već bio u Bruxellesu), ali i bez vlastitog putovanja u centralu Europske unije (navodno na izričito uvjetovanje Viktora Orbana da ne bude ondje prisutan tijekom svih opisanih natezanja na svoju nacionalnu temu).

Ipak, utjeha je tu došla sa sastanka tzv. „Koalicije za jačanje ukrajinske protuzračne obrane“, koja je početkom tjedna u Berlinu okupila oko 70 sudionika iz 22 države – da bi se onda čulo i o njemačkom slanju kompletne dodatne njemačke bitnice protuzračnog sustava MIM-104 Patriot u Ukrajinu. Uz to, službeni je Berlin odlučio i o slanju dodatnog „zimskog paketa“ pomoći vrijednog oko 6,1 milijun eura (500 generatora vrijednih oko 3,5 milijuna te raznih grijača, šatora i stambenih kontejnera) – ali i još jednog paketa vojne pomoći koji sadrži 9 terenskih gusjeničara Bandvagn 206, 3 besposadna stroja za razminiranje, 4 teška šlepera MAN HX81, 8 cisterni Mercedes-Benz Zetros, 14 sustava za detekciju dronova te 47 tisuća granata 40 mm i još oko 7.000 deficitarnih granata kalibra 155 mm. Uz sve to je jučer njemački Bundestag odobrio i proizvodnju topničkog streljiva kalibra 155 mm za Ukrajinu – prvo 68.000 komada vrijednih oko 278 milijuna eura u francuskoj tvrtki, kao dio okvirnog sporazuma o proizvodnji te isporuci do 350.000 takvih granata istog proizvođača.

Stanje na terenu

Naravno, sva ta vanjska politika i najave pomoći saveznika nisu imali direktnog utjecaja na ratno stanje u samoj Ukrajini. A ondje se zadnja dva dana bilježi iznimno jačanje borbenih aktivnosti – posebno oko Avdiivke, koju Rusi nastoje opkoliti tijekom zadnja dva mjeseca (sada i preko 50 kopnenih napada dnevno - koncentrirano više na sjever, a manje na jug potencijalnog opkoljenja ovoga grada). No, tu su i neke fokusne točke ruskih borbenih nastojanja.

Kao prvo tu treba spomenuti ostatak fronte kod okupiranog grada Donjecka, oko 20 km jugozapadno od Avdiivke, na potezu Krasnogorivka-Marinka-Novomihailivka. Dok tu ukrajinsko uporište Krasnogorivka uspješno odolijeva sve učestalijim napadima, izgleda sve jasnije da kompletno srušenu Marinku branitelji sve teže drže (iako je takve naznake ukrajinski general Tarnavski još prije koji dan odbacio kao „provokacije o navodnom potpunom zauzimanju ovog grada“). Dok je nastavak tamošnjih borbi za sada zaustavio ruske želje za daljnjim napredovanjem prema istoku (barem do 16 km zapadnijeg ukrajinskog grada Kurahove), ritam sukobljavanja se jako pojačao i desetak km južnije, na istočnim prilazima naselja Novomihailivka. Kako smo već spominjali, ovo je ukrajinsko uporište na ravnici dosta bitno, budući da u tom kraju bojišnica zaokreće od smjera sjever-jug oko Donjecka pa na zapad, tako da njegova opstojnost ujedno predstavlja i bočnu zaštitu čitave ukrajinske linije južno od Vugledara i dalje do Velike Novosilke na granici Donjecke i Zaporiške oblasti. Kao drugo, slično se intenziviranje borbi zadnjih dana registrira i na sjeveru Donbasa, oko ukrajinskog grada Kupjanska na rijeci Oskil. Ondje su se borbe posebno zaoštrile oko sela Sinkivka, oko 7 km sjeveroistočno od Kupjanska – gdje Rusi žestoko nastoje probiti ukrajinsku obranu, a navodno su kroz tamošnje šume stigli i do prvih kuća spomenutog sela čije bi im osvajanje otvorilo put prema ukrajinskim gradovima Kupjansk i Kupjansk-Vuzlovi, te blokiranju logističkih linija ukrajinske obrane čitavog tog sjeveroistoka Harkivske oblasti na istočnoj obali Oskila.

Uz ove posebno aktivne zone borbi, nastavilo se aktivno sukobljavanje i oko okupiranog grada Bahmuta, gdje Rusi nadalje nastoje napredovati – (1) sjeverozapadno od grada oko sela Bogdanivka, (2) uz lokalnu cestu O-0506 iz Bahmuta prema Časiv Jaru, te (3) jugozapadno od grada, magistralom T-0504 iz Bahmuta prema prigradskom selu Ivanivske, koje zatvara daljnji put prema Kostjantinivki. Uz te zone posebnih agresorskih aktivnosti, treba napomenuti da usprkos učestalim napadima i dalje odolijevaju ove jeseni oslobođeni ukrajinski položaji južno od Bahmuta (potez Klišćivka-Andriivka), dok se ukrajinska inicijativa bilježi ponešto južnije. Ondje se zadnje vrijeme čuje o ustrajnim napadima iz pravca ukrajinskog uporišta Toreck na istok – konkretno iz prigradskih naselja Družba i Pivnične prema ruskom uporištu Majorsk, te iz Pivnične i Šumi – kroz industrijski prostor prema predgrađima Gorlivke (gdje se borbe zadnje vrijeme izgleda prilično neizvjesno vode među tamošnjim velikim brdima industrijskog otpada, tzv. „terekonima“). Slično se neizvjesno borbeno stanje bilježi i na jugu bojišnice – kako na prostoru glavnog pravca dovršene ukrajinske ljetne ofenzive (južno od Orihiva, u zoni oko oslobođenog naselja Robotine, te na zapadnim prilazima ruskog uporišta Verbove), tako i na južnom potezu rijeke Dnjepar. Ondje, naime, i dalje opstaju ukrajinski mostobrani na okupiranoj istočnoj obali rijeke – koje agresori ne uspijevaju skršiti. Dapače, ta im nastojanja tako temeljito ne polaze za rukom da je sam Vladimir Putin ovih dana objašnjavao da se te prostore namjerno ostavlja u ukrajinskim rukama ne bi li vlasti iz Kijeva ondje stalno slale pojačanja, da ih onda pobjednički Rusi lokalizirano uništavaju. Sve divno i krasno, osim što pri tome izgleda ipak stradava više ruskog ljudstva i opreme, a Ukrajina pokrivanjem sa zapadne obale Dnjepra ustrajno osigurava potencijalnu prijetnju ruskoj okupaciji tog dijela južne Ukrajine.

Zračni napadi

Nakon ukrajinskog pokušaja gađanja pogranične Belgorodske oblasti balističkom raketom OTR-21 Točka-U u utorak 12. prosinca, već idući dan su obilježili ruski napadi – prvo lansiranjem 10 kamikaza-dronova Shaheed-136/131 iz okruga Balaklava na Krimu (nova lokacija za takve akcije) prema ciljevima na jugu Ukrajine (preko Crnog mora i okupirane Hersonske oblasti na prostor Odese i tamošnjih ukrajinskih luka na Dunavu), a onda i većim raketnim napadom na Kijev. Ondje je izgleda bilo lansirano 10 raznolikih balističkih projektila (vjerojatno mješavina raketa sustava S-300, S-400 i Iskander-M), koji su svi bili srušeni u dolasku od ukrajinske protuzračne obrane. Ipak, krhotine koje su padale po gradu izazvale su preko 50 ozlijeđenih i raznih razaranja (uz zgrade i vozila je nestalo i vode te struje u pojedinim četvrtima)

Samo dan kasnije, u četvrtak 14. prosinca, nekoliko je ukrajinskih bespilotnih letjelica oboreno na putu prema Moskvi (četvrt Naro-Fominsk) – dok je ruski uzvrat bio koncentriran na jug Ukrajine. Osim 6 raketa sustava S-300 ispaljenih iz okupirane Hersonske oblasti na kopnene ciljeve u ukrajinskim oblastima Mikolajev i Herson, čulo se i o lansiranju 42 ruska kamikaza-drona s rta Čauda i oko Blaklave na Krimu te Primorsko-Ahtarska u Rusiji (srušen 41) – u više valova prema jugu Ukrajine, pretežito u oblasti Odesa. Tu treba napomenuti kako je loše vrijeme navodno ometalo rad ukrajinskih mobilnih timova protuzračne obrane, koji se oslanjaju na vizualno praćenje ciljeva u zraku – a barem jedna od ruskih letjelica je po putu zalutala i u susjednu Rumunjsku, gdje je pronađen krater kod sela Grindu, oko 8 km od ukrajinske luke Reni.

No dok je Ukrajina tijekom popodneva 14. prosinca tek saznavala o usuglašavanju otvaranja pregovora za članstvo u Europskoj uniji, Ruska Federacija je pribjegla teškim napadima iz zraka – iz borbenih aviona MiG-31K na nebu ruske oblasti Tula su lansirana bila ukupno tri hipersonična projektila Kh-47M2 Kindžal. Jedan od njih, usmjeren prema Kijevu, navodno je srušen u dolasku modernom zapadnom tehnikom ukrajinske protuzračne obrane, dok su preostale rakete izgleda pogodile svoje ciljeve oko grada Hmeljnicki u središnjoj Ukrajini (vojni aerodrom Starokostjantiniv). Petak 15. prosinca opet je započeo ruskim lansiranjem 14 kamikaza-dronova iz Primorsko-Ahtarska na južne te središnje krajeve Ukrajine (svi navodno uspješno srušeni u dolasku), te jednom raketom sustava S-300 na prostor grada Harkiva.

Kibernetičko ratovanje

Za kraj napomenimo kako se rat u Ukrajini, uz svoje kopnene i zračne aspekte, itekako vodi i širom kibernetičkog prostora. Tu ponešto zanemarenu činjenicu doveo je nanovo u fokus ruski kibernetički napad koji je u rano jutro utorka 12. prosinca uspješno onesposobio računalnu infrastrukturu velikog ukrajinskog davatelja telekomunikacijskih usluga „Kyivstar“. Prvi problemi s dostupom mrežnim stranicama i uslugama ovog poduzeća uskoro su poprimili zabrinjavajuće nacionalne razmjere, a onda se uspostavilo kako su u istom navratu na meti bili i neki drugi davatelji telekom-usluga, kao i pojedine ukrajinske banke. Događanje je ubrzo prepoznato kao hakerski napad ruske skupine „Solncepek“, no za otklanjanje posljedica definitivno nije bilo dovoljno nekoliko sati (kako su iz poduzeća tješili korisnike). Dapače, uskoro je postalo jasno koliko raznih javnih i privrednih organizacija zapravo koristi usluge ovog telekom-operatera, kada su nedostupnima postali i pojedini lanci bankomata, niz sustava javne rasvjete širom Ukrajine (Dnipro), ali i brojni sustavi uzbunjivanja javnosti na ratne opasnosti širom Ukrajine pod ruskom agresijom. Iako ispadi svih tih informacijskih sustava nisu direktno utjecali na Oružane snage Ukrajine, razne drugi dijelovi društva su itekako trpjeli štete – čije se otklanjanje postupno protegnulo i do kraja ovoga tjedna. Tek krajem srijede 13. prosinca u dobrom dijelu Ukrajine su nanovo obnovljene glasovne usluge „Kyivstara“, u četvrtak 14. prosinca su proradili i dijelovi mobilnih veza – dok je kraj tjedna ovaj sustav dočekao s oko 95 posto nanovo uspostavljenih radnih sposobnosti mobilne telefonije i tek postupnim povratkom mobilnih usluga prijenosa podataka. Riječ je tu bila o najvećem do sada takvom uspjehu ruskih „kibernetičkih agresora“, gdje ukrajinsku javnost lišenu usluga na koje su svakodnevno oslonjeni nije baš utješio ni navodni uspjeh ukrajinskih hakera – koji su objavili svoj navodni napad na informatičke sustave Federalne porezne službe Ruske Federacije (što su Rusi doduše kompletno negirali u međuvremenu).

-------------------------

Autor teksta je analitičar portala Obris.org koji i na Jutarnji.hr objavljuje vojne analize

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
18. svibanj 2024 22:46