Bivši britanski premijer David Cameron u četvrtak je objavio dugo očekivanu knjigu memoara pod naslovom “For the Record” (Samo da se zna), u kojoj je pokušao opravdati svoju odluku raspisivanja referenduma o izlasku Ujedinjenog Kraljevstva iz EU, obračunati se s bivšim prijateljima i kolegama te obraniti svoje političko naslijeđe.
Cameron, koji je bio na vlasti od 2010. do 2016., odlučio je raspisati referendum kako bi umirio euroskeptične članove svoje stranke, no iskreno je vjerovao da će većina građana glasati za ostanak u EU. Iako je glasačima obećao da će provesti rezultat referenduma, kakav god bio, podnio je ostavku samo nekoliko sati nakon što su objavljeni rezultati glasanja.
Osim Brexita, njegovu je vladavinu obilježila i politika štednje, koju brojni analitičari danas krive za srozavanje kvalitete policije, obrazovanja i zdravstva u Ujedinjenom Kraljevstvu. Prije referenduma o Brexitu proveo je druga dva referenduma - o škotskoj neovisnosti i izbornoj reformi - na kojima su glasači podržali njegov preferirani izbor, zbog čega je vjerovao da će se isto ponoviti i treći put.
Prema agenciji za istraživanje javnog mnijenja YouGov, Cameron je danas najomraženiji britanski političar, iako se već tri godine ne bavi politikom. Njegovi memoari, iako ga pokušavaju prikazati kao čovjeka od krvi i mesa koji je imao samo najbolje namjere, teško da će promijeniti dojam javnosti.
“For the Record” ipak ostaje relevantan povijesni dokument, perspektiva jednog od ključnih aktera koji su doveli do današnje društvene i demokratske krize Ujedinjenog Kraljevstva, koja također pruža Cameronov pogled na neke od i dalje aktualnih igrača na političkoj sceni, poput premijera Borisa Johnsona ili ministra zaduženog za planiranje Brexita Michaela Govea. U daljem tekstu pregledat ćemo neke od najzanimljivijih informacija koje su otkrili Cameronovi memoari.
1. Svađa trojice prijatelja
Cameron, Johnson i Gove bili su prijatelji u elitnoj privatnoj srednjoj školi Eton, u kojoj se u prošlosti obrazovala većina britanskih premijera. Sva trojica kasnije su postala utjecajni članovi Konzervativne stranke. Cameron je 2005. postao čelnik stranke i vođa oporbe, Johnson je od 2008. do 2016. bio gradonačelnik Londona, a Gove je postao ministar obrazovanja u prvoj vladi Davida Camerona, koja je bila dio koalicije s Liberalnim demokratima. Nakon neočekivane pobjede na izborima 2015., Gove je unaprijeđen u ministra pravosuđa.
Kada je Cameron krenuo u kampanju za referendum o izlasku iz EU, pokušao je pridobiti i Johnsona i Govea na svoju stranu, no na kraju su mu obojica okrenula leđa. Gove je prvi zauzeo poziciju da je za izlazak, a ubrzo mu se pridružio i Johnson. Prema Cameronu, Johnson nije vjerovao da će referendum stvarno uspjeti, no računao je da će mu zalaganje za izlazak osigurati snažnu podršku unutar stranke, kao “stjegonoše” Brexita.
“Htio je postati stranački miljenik, i nije htio da nitko drugi - pogotovo Gove - osvoji tu krunu”, napisao je Cameron.
Bivši premijer posebno je ljut na Govea, kojeg je optužio da je lažljivac.
“Jedna njegova kvaliteta posebno je zasjala, nelojalnost. Nelojalnost spram mene, a kasnije nelojalnost spram Borisa.” Gove je nakon Cameronove ostavke zabio Johnsonu nož u leđa, kandidiravši se za čelnika stranke nakon što je već pristao biti šef njegove kampanje.
Obojicu je optužio da su se ponašali stravično prije referenduma, igrali prljavo i napadali vlastitu vladu dok im on nije mogao odgovoriti istom mjerom.
2. Bez isprike za referendum
Cameronu je “jako žao” zbog podjela koje je referendum stvorio u Ujedinjenom Kraljevstvu. Kaže kako svakodnevno razmišlja o posljedicama i “očajnički” se brine nad time što će se dogoditi.
“Referendum se pretvorio u psihodramu konzervativne stranke”, napisao je Cameron i otkrio kako je bio u “velikoj depresiji” zbog odlaska s premijerske dužnosti.
“Duboko žalim zbog ishoda i prihvaćam da je moj pristup bio promašaj. Odluke koje sam donio pridonijele su tom neuspjehu. Nisam uspio.”
Unatoč tomu, ne žali što ga je raspisao. Tvrdi da je referendum bio “neophodan” i “neizbježan” te da bi se svejedno trebao održati u nekom trenutku.
3. Najveći uspjeh
U potrazi za pozitivnim dijelom svoje ostavštine, Cameron s ponosom kao najveći uspjeh svojeg premijerskog mandata navodi uvođenje istospolnih brakova, iako se isprva mnogo brinuo i iako je dosta “lelujao” po tom pitanju.
Suočio se s oštrom opozicijom unutar vlastite stranke, a jedan član stranke pred njegovim je očima potrgao svoju člansku iskaznicu. “Bračna jednakost bilo je jedno od najspornijih, teško izborenih pitanja, koje je uzrokovalo mnoge podjele za vrijeme mog mandata”, napisao je. U memoarima je također zažalio što je ostao suzdržan kada je bivši čelnik konzervativaca Iain Duncan Smith predložio zabranu posvajanja za istospolne parove. “Trebao sam proaktivno podržavati to pravo.”
4. Čelnici laburista
Za aktualnog čelnika laburista Jeremyja Corbyna Cameron je rekao da je “potpuno nesposoban razmišljati u hodu”. Corbyn mu je čak nenamjerno išao i naruku kada mu je čitao pitanja koja su mu poslali glasači.
Tijekom tjednog odgovaranja na pitanja zastupnika Cameron bi iskoristio činjenicu da Corbyn postavlja pitanja uime glasača kako bi ušutkao negodovanje opozicije. “Svaki pokušaj da me izviču mogao se utišati tako što bih im rekao da mi je Mavis iz Motherwella postavila pitanje i da ona zaslužuje odgovor.”
Ed Miliband, tvrdi Cameron, bio je “uzrujavajuće dobar” kada je odašiljao udarce na temu klasa u društvu. Gordon Brown je bio “dobar, ali ga se dalo zaobići”, dok je Tony Blair bio “izvanredan” te je “svirao parlamentom kao da je glazbena zvijezda”.
5. Obiteljski život
Camerona je teško pogodila smrt sina Ivana 2009. godine.
“Svijet u kojem je sve uvijek išlo kako treba po mene odjednom mi je pružio neizmjeran šok i izazov”, napisao je.
Ivan je rođen s rijetkim neurološkim poremećajem, zbog kojeg je imao napade padavice po desetak puta dnevno. Kada je Gordon Brown doznao za smrt njegova sina, zaključio je sjednicu parlamenta ranije sljedeći dan kako Cameron ne bi morao doći na tjedna pitanja. “Ništa, ama baš ništa, vas ne može pripremiti za stvarnost gubitka voljenog dječaka na taj način. Bilo je kao da se svijet prestao okretati”, napisao je.
Camerovona kći našla se na udaru školskih kolega zbog Brexita. Nancy, koja je u vrijeme referenduma imala 12 godina, ponijela je u školu bedževe na kojima je pisalo “Konzervativci za ostanak”.
Jedna ju je starija djevojka u školi pitala je li za ostanak ili izlazak. “Nancy je rekla da je za ostanak. Djevojka joj je rekla ‘Onda se je**!’ Nancy joj je odgovorila: ‘Onda se i ti je**!’ Sam i ja je nikad prije nismo čuli da je izgovorila tu riječ.”
Napisao je i kako mu je Nicolas Sarkozy omogućio da vidi svojeg oca prije smrti. Kada je otac pretrpio moždani udar u Francuskoj, majka je Cameronu javila da mu je bolje i da ne mora dolaziti. No, Sarkozy ga je nazvao, rekao da je razgovarao s liječnicima te da bi moglo biti smrtonosno.