Hrvatski predsjednik Zoran Milanović komentirao je danas želju američkog predsjednika Donalda Trumpa da preuzme Grenland, prekomorski danski teritorij te rekao: „To je danski teritorij, ne možete nego biti na strani Danske. Stvari su potpuno jasne“. Američke pretenzije prema Grenlandu ocijenio je „kao dokaz da međunarodno pravo ne postoji ni kao fikcija“. Dodao je i da je Grenland zapravo beskoristan u usporedbi sa Svalbardskim otočjem.
Značajni arhipelag
Taj norveški arhipelag, prema njegovim riječima, nudi veći strateški potencijal zbog nezaleđenog mora pod utjecajem Golfske struje.
"Postoji, samo ne znam jesu u američkoj administraciji to još vidjeli na karti, Svalbardsko otočje. Ono u principu pripada Norveškoj. Malo je istočnije od Grenlanda i tamo završava golfska struja i more nije zaleđeno. To je interesantno. Evo, dao sam im temu za razmišljanje. Možda su vidjeli na karti da postoji i to otočje. Grenland je beskoristan", kazao je hrvatski predsjednik i dodao kako će u trenutku kad Grenland postane važan - svijet prestati postojati.
A na Svalbard su, za razliku od Trumpa, Rusi davno bacili oko. O tome je Jutarnji već pisao prije dva mjeseca u velikom tekstu koji možete naći OVDJE. Prvi put smo se tom temom pak bavili u ožujku ove godine, što možete pročitati OVDJE.
Ruska Federacija želi luku bliže Atlantiku koja je otvorena cijele godine, što je jedan od ključnih razloga graničnog spora između Rusije i Norveške oko arhipelaga Svalbard, piše Medium.
Kako bi ruske nuklearne podmornice i ostali ratni brodovi izašli na Atlantik, moraju prolaziti kroz područje Svalbarda, koji je pod norveškom kontrolom, te uz ruski poluotok Kola. Norveška je pritom članica NATO-a još od 1949. godine.
Zbog toga spor između Norveške i Rusije nije tek pitanje teritorija, već ruske geopolitičke sigurnosti i sposobnosti projekcije moći izvan vlastitih kopnenih granica. Za Rusiju je ključno osigurati siguran pristup međunarodnim vodama.
Iz perspektive ruskih sigurnosnih interesa, kontrola nad Svalbardom ima iznimnu važnost, iako je arhipelag u norveškom vlasništvu još od 1920. godine, temeljem Sporazuma o Svalbardu. Tim sporazumom, točnije člankom 3, svim potpisnicama omogućeno je slobodno kretanje i pravo na osnivanje naselja na arhipelagu, ali uz izričitu zabranu razmještaja vojnog osoblja.
Ipak, Norveška i njezini saveznici u NATO-u vjeruju da Rusija koristi Svalbard kao bazu za podmornice te za provođenje sabotažnih operacija s ciljem potkopavanja sigurnosnih interesa Norveške i saveznika u regiji.
Situaciju dodatno komplicira činjenica da na Svalbardu živi značajna ruska zajednica. U ruskom naselju Barentsburg danas boravi oko 490 Rusa, od ukupno gotovo 3.500 stanovnika arhipelaga, od čega je oko 3.000 Norvežana.
Ako bi se ukazala prilika, Ruska Federacija mogla bi pokrenuti tzv. operaciju pod lažnom zastavom kako bi zauzela arhipelag i osigurala svoje interese, kako u regiji, tako i u širem arktičkom prostoru.
Topljenje leda
Za Rusiju Svalbard nudi dodatne strateške mogućnosti zbog otapanja polarnog leda, što bi moglo omogućiti bržu trgovinu između Euroazije i istočne Azije, bez potrebe za plovidbom kroz Sueski kanal ili oko Roga Afrike. Time bi euroazijske sile mogle zaobići Bliski istok i dijelove Afrike, regije koje su povijesno nestabilne.
Topljenje leda najviše pogoduje upravo Rusiji jer raspolaže najvećom flotom ledolomaca na svijetu – čak 57 brodova – te ima znatne prednosti temeljem Konvencije Ujedinjenih naroda o pravu mora. Ta konvencija državama daje pravo na gospodarski pojas do 22.224 kilometra od obale, a kontrolom Svalbarda Rusija dobiva dodatnu polugu za nadzor nad Arktičkim oceanom.
Jedan od velikih sukoba 21. stoljeća neće se voditi samo u Ukrajini ili kroz rastuće rivalstvo između komunističke Kine i kapitalističke Amerike, već i između skandinavskih i arktičkih sila oko utjecaja i kontrole nad Arktikom.
Za Rusku Federaciju ta je borba temeljna za njezinu geopolitičku sigurnost i za sliku same sebe kao velike sile. Ne treba sumnjati da će u taj sukob biti uključeni i Kanada, Sjedinjene Američke Države te Ujedinjeno Kraljevstvo – ako uspiju uskladiti svoje politike.
Rusi ovu situaciju shvaćaju iznimno ozbiljno, a zapadne sile morale bi učiniti isto kada je riječ o geopolitičkim i sigurnosnim interesima. Jer ovdje se ne radi samo o interesima pojedinih država, već i o interesima njihovih saveznika, suparnika i protivnika – baš kao što to Rusija pokazuje u slučaju Svalbarda i Ukrajine, piše Medium.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....