Ključne informacije:
- Haški tribunal danas je izrekao zadnju presudu za ratne zločine na području bivše Jugoslavije.
- Bivši čelnici Službe državne sigurnosti Srbije Jovica Stanišić i Frenki Simatović osuđeni su na po 15 godina zatvora svaki.
- Neupitno je utvrđeno da su Stanišić i Simatović bili dio udruženog zločinačkog pothvata u sklopu kojeg su počinjeni zločini nad civilima u BiH i Hrvatskoj.
- Ovaj predmet važan je zato što se direktno veže režim Slobodna Miloševića s ratnim zločinima počinjenima u BiH i Hrvatskoj. Kako navodi BIRN BiH, već je prvostupanjska presuda 2021. potvrdila da je Srbija (to jest, tadašnja SR Jugoslavija čije su sljednice Srbija i Crna Gora) bila upletena, uglavnom kroz svoje policijske i sigurnosne službe, u sukobe u Hrvatskoj i BiH, te da je Milošević bio dio zločinačkog pothvata za istjerivanje Hrvata i Bošnjaka iz nekih dijelova tih dviju zemalja.
- Sam proces Stanišiću i Simatoviću trajao je punih 20 godina. 2013. Stanišić i Simatović su oslobođeni krivnje, ali Žalbeno vijeće je 2015. naložilo ponavljanje postupka koji opet kreće ispočetka 2017. godine. Potom su 2021. Stanišić i Simatović proglašeni odgovornima za sudjelovanje u ratnim zločinima u Bosanskom Šamcu. Za to su dobili svaki po 12 godina zatvora. No, tada nije bilo utvrđeno da su bili dio udruženog zločinačkog pothvata.
NOVO 13:28 - Žalbeno vijeće Rezidualnog mehanizma za međunarodne kaznene sudove (MICT) u Haagu proglasilo je u srijedu bivše čelnike Službe državne sigurnosti Srbije Jovicu Stanišića i Frenkija Simatovića krivima i za ubojstvo počinjeno u lipnju 1992. u Hrvatskoj u Daljskoj Planini.
Vijeće, koje je vodila sutkinja Graciela Gatti Santana, odbacilo je žalbe Stanišića i Simatovića, a djelomično je usvojilo žalbu tužiteljstva koje je tvrdilo da je prvostupanjsko vijeće pogriješilo kad nije Stanišića i Simatovića osudilo temeljem odgovornosti za udruženi zločinački pothvat.
Žalbeno vijeće Rezidualnog mehanizma povećalo im je kazne zatvora na 15 godina za zločine koje su počinile srpske snage na području bivše Jugoslavije.
Raspravno je vijeće u svojoj presudi 2021. zaključilo da je postojao udruženi zločinački pothvat i da mu je zajednički zločinački cilj bio prisilno i trajno uklanjanje većine nesrba iz velikih dijelova Hrvatske i Bosne i Hercegovine počinjenjem ubojstava, deportacije, prisilnog premještanja i progona. No, utvrdilo je da su Stanišić i Simatović doprinijeli zajedničkom zločinačkom cilju jedino u vezi sa zločinima u Bosanskom Šamcu, te ih je oslobodilo odgovornosti za udruženi zločinački pothvat na osnovu toga da nije dokazano da je netko od njih dvojice dijelio zajedničku namjeru da se ostvari zajednički zločinački cilj.
Žalbeno vijeće je, prema presudi objavljenoj u srijedu, utvrdilo da je raspravno vijeće u tome pogriješilo i utvrdilo je da su Stanišić i Simatović imali zajedničku namjeru ostvariti zajednički zločinački cilj te da su odgovorni kao pripadnici udruženog zločinačkog pothvata za zločine koje su razne srpske snage počinile 1992. u Bosni i Hercegovini - u Bijeljini, Zvorniku, Bosanskom Šamcu, Doboju i Sanskom Mostu, i za zločine počinjene 1995. u Trnovu i Sanskom Mostu te za ubojstvo počinjeno u Daljskoj Planini u Hrvatskoj u lipnju 1992.
Tužiteljstvo je u svojoj žalbi tvrdilo da se Stanišiću i Simatoviću mogu pripisati brojni zločini u Hrvatskoj - u Kijevu, Vrliki, Drnišu, Hrvatskoj Kostajnici, Saborskom, Škabrnji, Bruškoj, Marnovićima, Dalju, Erdutu, Vukovaru jer su ih počinile jedinice koje su bile pod njihovom kontrolom ili kontrolom drugih članova udruženog zločinačkog pothvata, no žalbeno vijeće te osnove žalbe nije prihvatilo.
Suđenje Stanišiću (72) i Simatoviću (73) jedino je koje je preostalo MICT-u kao nasljeđe rada Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY).
Proces protiv Stanišića i Simatovića počeo je prije 20 godina kada je haško tužiteljstvo dvojicu pripadnika režima srbijanskog predsjednika Slobodana Miloševića optužilo za ratne zločine na području bivše Jugoslavije početkom 90-ih u Hrvatskoj i BiH te su uhićeni u ožujku 2003. u Srbiji i ubrzo prebačeni u haaški pritvor.
Obojica su bila optužena za ratne zločine i etničke progone u Hrvatskoj i BiH, a u prvostupanjskom suđenju pred ICTY-jem 2013. godine oslobođeni su krivnje jer su suci tada zaključili da nije dokazano ni njihovo sudjelovanje u udruženom zločinačkom pothvatu, ni da su planirali i zapovjedili zločine koji su im stavljeni na teret, kao ni pomagali u njihovu izvođenju.
Žalbeno je vijeće 2015. prihvatilo žalbu tužiteljstva i poništilo prvostupanjsku presudu te je naložilo ponovno suđenje koje je održano pred nasljednikom ICTY-ja - rezidualnim mehanizmom za međunarodne kaznene sudove (MICT) i završilo je 2021. osuđujućom presudom od 12 godina zatvora kada su nepravomoćno bili proglašeni odgovornima za pomaganje i podržavanje kaznenih djela ubojstava kao kršenja zakona i običaja ratovanja i zločina protiv čovječnosti te kaznenih djela deportacije, prisilnog premještanja i progona muslimanskog i hrvatskog stanovništva kao zločina protiv čovječnosti koja su počinile srpske snage nakon zauzimanja Bosanskog Šamca u travnju 1992. i za to su dobili svaki po 12 godina zatvora.
13:20 - Glavni haški tužitelj Serge Brammertz objasnio je zašto je ova presuda toliko važna.
- Ovo pokazuje da se nije radilo o građanskom ratu nego međunarodnom sukobu u kojem su veliku ulogu igrala politička rukovodstva susjednih zemalja.
12:45 - Žalbeno vijeće utvrdilo je da je Tužiteljstvo eliminiralo svaku sumnju da je SDB plaćala ljude koji su vodili Srpsku dobrovoljačku gardu, isplaćivala značajne iznose novca i da su Stanišić i Simatović bili odgovorni za te isplate, piše Detektor.ba.
Dakle, Žalbeno vijeće proglasilo je Stanišića i Simatovića krivima da su sudjelovali u udruženom zločinačkom pothvatu u sklopu kojeg su se provodile deportacije, prisilno premještanje, progon i ubojstva civila.
Obojica su dobili po 15 godina zatvora, a izricanje presude je završeno.
12:35 - Žalbeno vijeće utvrdilo je i odgovornost Stanišića i Simatovića za ratne zločine koje su Arkanove postrojbe počinile u Dalj Planini na području Hrvatske.
12:30 - Za razliku od prvostupanjske presude, Žalbeno vijeće zaključilo je da su Stanišić i Simatović bili dio udruženog zločinačkog pothvata koji je dirigirao zločinima na području BiH i Hrvatske i to zašto što je SDB (Služba državne bezbednosti), kojem su bili na čelu, plaćao Arkanove postrojbe, objašnjava direktor BIRN-a BiH Denis Džidić koji izricanje presude prati uživo u Haagu.
12:10 - Jovica Stanišić i Frenki Simatović osuđeni su na po 15 godina zatvora svaki, prošao je i jedan od dijelova optužnice koji se odnosi na njihovo sudjelovanje u udruženom zločinačkom pothvatu.
Žalbeno vijeće je prihvatilo žalbu tužiteljstva i zaključilo da su odgovorni za UZP koji je za cilj imao nasilno uklanjanje nesrpskog stanovništva kroz cijelo trajanje rata u BiH.
Ovom presudom proglašeni su krivim i za zločine u Bijeljini, Zvorniku, Doboju, Trnovu, Bosanskom Šamcu i Sanskom Mostu.
Stanišić i Simatović osuđeni su i zbog zločina koji su srpske paravojne postrojbe počinile i u Hrvatskoj.
11:30 - Očekuje se da će prijenos izricanja presude krenuti u 12 sati, doznaje BIRN BiH.
Bivšim čelnicima Službe državne sigurnosti Srbije Jovici Stanišiću i Frenkiju Simatoviću Rezidualni mehanizam za međunarodne kaznene sudove (MICT) u Haagu izreći će u srijedu u 11:30 sati pravomoćnu presudu za zločine počinjene na području bivše Jugoslavije 1990-ih.
Suđenje Stanišiću (72) i Simatoviću (73) jedino je koje je preostalo MICT-u kao nasljeđe rada Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY). Kronologiju cijelog slučaja objavio je Detektor.ba, a možete ju pročitati ovdje. Također, isti portal, kojeg vodi BIRN BiH, objasnio je pet najvažnijih stvari u vezi tog slučaja, a to možete pročitati ovdje.
Stanišić i Simatović 2021. proglašeni su odgovornima za pomaganje i podržavanje kaznenih djela ubojstava kao kršenja zakona i običaja ratovanja i zločina protiv čovječnosti te kaznenih djela deportacije, prisilnog premještanja i progona muslimanskog i hrvatskog stanovništva kao zločina protiv čovječnosti koje su počinile srpske snage nakon zauzimanja Bosanskog Šamca u travnju 1992. Za to su dobili svaki po 12 godina zatvora.
Vijeće je zaključilo da njihova odgovornost po drugim točkama optužnice nije dokazana.
Žalbe na prvostupanjsku presudu
Na presudu su se žalili i obrana i tužiteljstvo koje je osporilo zaključke prvostupanjskog vijeća da nije dokazano sudjelovanje dvojice u udruženom zločinačkom pothvatu kao i njihova odgovornost za zločine u Hrvatskoj koje su počinile jedinice koje su oni uspostavili, obučavali i financirali.
"Žalbeno vijeće trebalo bi ispraviti pogreške prvostupanjskog vijeća počinjene u pogledu (utvrđivanja) odgovornosti vezane uz udruženi zločinački pothvat", napisalo je tužiteljstvo u žalbenom podnesku.
"Kao pouzdani dužnosnici u srbijanskoj Službi državne sigurnosti Stanišić i Simatović organizirali su, obučavali, naoružali i financirali snage koje su provele etničko čišćenje. Naoružane i osnažene obukom i potporom Stanišića i Simatovića te su snage odmah bile učinkovite počinivši raširene zločine protiv nesrpskog stanovništva u SAO Krajini i srpskoj autonomnoj regiji istočnoj Slavoniji, Baranji i Zapadnom Srijemu u Hrvatskoj", navelo je tužiteljstvo u žalbi kojom traži da ih se za to proglasi krivima.
Prvostupanjsko vijeće 2021. presudom je potvrdilo da je postojao udruženi zločinački pothvat političkog i vojnog vrha Srbije kojemu je cilj bio nasilno i trajno ukloniti nesrpsko stanovništvo u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini za koji su Stanišić i Simatović znali, no nije pronašlo dovoljno dokaza da su dijelili zločinačku namjeru.
Raspravno vijeće je tada zaključilo da je "sustavni obrazac zločina koje su nad nesrpskim civilima počinili srpske snage najuvjerljiviji dokaz koji je pokazao postojanje udruženog zločinačkog pothvata", čiji je cilj bio da se većina nesrpskog stanovništva prisilno i trajno ukloni s određenih područja u BiH i Hrvatskoj.
Proces dug 20 godina
Proces protiv Stanišića i Simatovića počeo je prije 20 godina kada je haško tužiteljstvo dvojicu pripadnika režima srbijanskog predsjednika Slobodana Miloševića optužilo za ratne zločine na području bivše Jugoslavije početkom 90-ih u Hrvatskoj i BiH te su uhićeni u ožujku 2003. u Srbiji i ubrzo prebačeni u haaški pritvor.
Obojica su bila optužena za ratne zločine i etničke progone u Hrvatskoj i BiH, a na prvostupanjskom suđenju pred ICTY-jem 2013. godine oslobođeni su krivnje jer su suci tada zaključili da nije dokazano ni njihovo sudjelovanje u udruženom zločinačkom pothvatu, ni da su planirali i zapovjedili zločine koji su im stavljeni na teret, kao ni pomagali u njihovu izvođenju.
Tužiteljstvo je na tom prvom suđenju iznijelo, po sucima, nedovoljne dokaze da je postojala tijesna suradnja Stanišića i vođe pobunjenih Srba Milana Martića koji nije skrivao namjeru progona Hrvata te kontrola nad policijom SAO Krajine koja je 1991. i 1992. protjerala 80 do 100 tisuća Hrvata, a dio ubila.
Tužitelji su dokazivali da je Stanišić bio kanal komunikacija između bivšeg jugoslavenskog predsjednika Slobodana Miloševića i Martića.
Tužiteljstvo je tada neuspješno dokazivalo i za područje istočne Slavonije, Baranje i Zapadnog Srijema gdje su snage policije, teritorijalne obrane i paravojne jedinice počinile niz zločina a također su bile pod kontrolom Stanišića i Simatovića.
Žalbeno je vijeće 2015. prihvatilo žalbu tužiteljstva i poništilo prvostupanjsku presudu te je naložilo ponovno suđenje - koje je održano pred nasljednikom ICTY-ja - Rezidualnim mehanizmom za međunarodne kaznene sudove (MICT) i završilo je 2021. osuđujućom presudom od 12 godina zatvora.