Daleko od očiju i interesa svjetske javnosti, već petu godinu traje agonija dvadesetak milijuna stanovnika jedne od najsiromašnijih država svijeta - Jemena. Agonija u kojoj su se proteklih dana iznova rasplamsale borbe u kojima je bilo najmanje 40 ubijenih, ali sada zato što su se posvađala dva dojučerašnja saveznika, Saudijska Arabija i Ujedinjeni Arapski Emirati.
Posljedica ove svađe: jemenska prijestolnica Sana odavno je u rukama Hutua, a sada je i alternativna prijestolnica, lučki grad Aden, u rukama drugih pobunjenika. Njih predvodi Južno tranzicijsko vijeće (STC), osnovano prošle godine.
Strah od Irana
Donedavno su postojale dvije zaraćene strane - prvu je predvodio šef jemenske vlade Abdrabbuh Mansur Hadi, kojega podržava Saudijska Arabija, a drugu lider Hutua Abdul-Malik al-Houthi, koje pomaže Iran. Onda su se prije malo više od mjesec dana iz igre povukli Ujedinjeni Arapski Emirati, koji su godinama bili saveznici sa Saudijcima, a njihove su snage kontrolirale dijelove države.
Emiraćani su odlučili podržati Prijelazno vijeće Južnog Jemena (STC), koji vodi Aden Aydarus al-Zubeyidi, čije su snage napale Hadija i zauzele najveći dio Adena. Izgleda da STC želi podjelu Jemena, kao što je to bilo do 1990. godine, a do tada je na djelu sveopći kaos: između sebe ratuju dojučerašnji saveznici, spomenuti STC i samozvani predsjednik Hadi, potom, jedni i drugi su neprijatelji s Hutuima, a onda su svi skupa protiv iznimno snažne al-Qa’ide, ali bilo je slučajeva kada su ovi islamski ekstremisti pomogli Saudijcima da s leđa napadnu Hutue.
Jemen je siromašna, ali zbog položaja strateški važna država u jugozapadnoj Aziji, s obalama na Crvenom moru, u Adenskom zaljevu i Arapskom moru. Po obliku vladavine je republika, a današnja država Jemen nastala je 1990. ujedinjenjem Arapske Republike Jemen i Demokratske Narodne Republike Jemen.
Strateški značaj Jemena ogleda se u tome što leži na uskom tjesnacu Bab-el-Mandebu između Crvenog mora i Adenskog zaljeva kojim prolazi velik dio isporuka nafte. Egipat i Saudijska Arabija strahuju da bi Hutui, ako zavladaju Jemenom, mogli ugroziti taj slobodan prolaz.
Nakon što su snage Hutua ušle u glavni grad Sana’u u rujnu 2014., Saudijska Arabija je pripremila koaliciju deset zemalja, u kojoj su i Ujedinjeni Arapski Emirati, Jordan i Maroko, te započela krvavi rat. Iako su Saudijci mislili da se radi o kratkotrajnoj vojnoj pustolovini, ispostavilo se da nemaju dovoljno sposobnosti i snage suzbiti neprijatelje te da će rat u Jemenu biti dugotrajan i iscrpljujuć. Saudijci imaju gomilu američkog, britanskog i francuskog oružja, ali su nikakvi vojnici, tako da se njihove akcije često svode na bombardiranje nedužnih civila.
Sve za drogu
Žestoki sukobi traju od 2015., otkad se Saudijska Arabija i njezini saveznici bore protiv Hutua. Oni, pak, ne podržavaju međunarodno priznatog predsjednika Abda Raba Mansura Hadija, koji je pobjegao u Saudijsku Arabiju. Na sjeveru zemlje žive šijiti, kojima pripadaju i Hutui (koji su u stvarnosti zeidisti, što je ne baš pravovjeran oblik šijitskog učenja), dok na jugu žive suniti, što je očekivano dovelo i do sukoba na vjerskoj razini.
Lokalna plemena pak podržavaju jednu ili drugu stranu, a intervencijom arapskih država sukob u Jemenu je dobio i regionalno-političku dimenziju jer Saudijska Arabija smatra kako bi Hutui u slučaju prevlasti kao šijiti mogli potpasti pod utjecaj Irana.
Tu je i sveprisutna al-Qa’ida, koja se kao sunitska organizacija borila protiv Hutua, ali su ih ovi potukli i natjerali na povlačenje. Hutui su najsposobnija vojna snaga u jemenskom ratu, međutim, nemaju konkretnu političku podlogu, osim što mrze Ameriku i Izrael. Iako ih Saudijci pokušavaju kompromitirati optužbama da su produžena ruka Irana, odnosno, verzija Hezbolaha u Jemenu, realna slika je takva da Teheran ima ograničen utjecaj na Hutue.
Najveće žrtve su civili. Prema podacima humanitarnih organizacija, četrnaest milijuna ljudi je na rubu pothranjenosti, a krajem prošle godine Geert Cappelaere, direktor UNICEF-a za Bliski istok i Sjevernu Afriku, upozorio je svjetsku javnost da približno sedam milijuna djece svaku noć gladno odlazi na spavanje. Yemen Data Project navodi kako je u 19.652 zračna napada od 2015. do danas stradalo 18.035 civila, od čega je 8419 njih ubijeno. Rijetki zaposleni primaju plaću između jednog i dva dolara dnevno.
Državni službenici su posljednju redovnu plaću primili još 2015. godine. To znači da se policajci i vojnici, najčešće zbog egzistencijalnih razloga, priključuju strani koja ih može platiti ili za koju utvrde da garantira nekažnjenu pljačku. Tako su proteklih dana južnjaci opljačkali dijelove Adena koje su prije držale Hadijeve postrojbe.
U paklu Jemena postoji još nešto što u ogromnoj mjeri utječe na svakidašnjicu, a zove se - kat (arap. qāt; khat; Catha edulis - zimzeleno drvce ili veći grm iz porodice Celastraceae, iz Arabije i Afrike; izvor: Hrvatska enciklopedija). Kat je stimulans u obliku lišća, koji svakodnevno konzumiraju gotovo svi tamošnji muškarci. Običaji nalažu da se uzima nakon ručka i žvače nekoliko sati, a za to vrijeme kod korisnika nestaje osjećaj gladi i raste euforija.
Nakon dva-tri sata žvakanja postaju euforični, zbog čega, prema nepisanom pravilu, u predvečerje započinje pucnjava. Jemensko društvo je dramatično patrijarhalno, žene i djeca moraju slušati muškarce, a oni će, kako bi kupili kat, ostaviti vlastite obitelji gladnima.
Žvakanje opijata
Korisnike kata lako se prepoznaje - na mnogim fotografijama ratnici Hutua izgledaju kao da imaju natečen zub, međutim, to je posljedica žvakanja ovog opijata, uslijed čega se jedna strana lica izobliči.
Stručnjaci humanitarnih agencija procjenjuju da se trećina pomoći koju podijele trenutno razmjenjuje za kat, čija se upotreba proširila na Džibuti, Somaliju i dijelove Etiopije. “Kad bi ostali bez kata, Jemenci bi digli opću revoluciju”, procjena je međunarodnih stručnjaka.
To znaju i jemenski ratni vođe, koji paze da njihovi ljudi ne ostanu bez kata. Ratu se ne nazire kraj, kao ni patnjama desetaka milijuna Jemenaca.