Tri dana nakon početka ruske invazije na Ukrajinu, satelit je iz svemira snimio kolonu oklopnih vozila dugu nešto više od 15 kilometara na sjeveru zemlje. Istog jutra u Buči, mjestu nedaleko Kijeva, 67-godišnji Volodimir Sčerbinin stajao je ispred svog lokalnog supermarketa kada je više od stotinu ruskih vojnih vozila ušlo u grad. I Volodimir i satelit bili su svjedoci ključnog dijela plana ruskog predsjednika Vladimira Putina za brzu i nadmoćnu pobjedu u Ukrajini. No, bili su i svjedoci neuspjeha tog plana, navodi BBC u rekonstrukciji ovih ključnih događanja od prije godinu dana, na početku rata u Ukrajini.
Zapadni mediji su rusku kolonu nazvali konvojem. No, u stvarnosti je to bio prometni zastoj i velika taktička greška, navodi BBC. Nekih 48 sati nakon prve satelitske fotografije, 28. veljače prošle godine, kolona vozila narasla je na zapanjujućih 56 i više kilometara. Vojna vozila su tjednima zaglavila u zastoju, a onda su se ruski osvajači napokon povukli i naizgled nestali preko noći.
Več gotovo godinu dana postavlja se pitanje što se točno dogodilo i zašto tako golema vojna sila nije uspjela stići do Kijeva.
Ekipa BBC-ja razgovarala je s desecima svjedoka, uključujući vojno osoblje, nacionalne i strane obavještajne službe, civile, veterane i teritorijalnu obranu, koji su svi u nekom trenutku došli u kontakt s konvojem. Također su dobili pristup ruskim kartama i dokumentima koji su razotkrili kakav je plan zapravo bio i zašto je tako spektakularno propao.
Prvi sati
Cijela priča počinje prvog dana rata, na sjeveru Ukrajine na granici s Bjelorusijom. Izašavši van zapaliti svoju prvu cigaretu toga dana, 23-godišnji Vladislav iz ukrajinske 80. zračno-jurišne brigade, ugledao je niz jakih svjetala na noćnom nebu. "Sjećam se da sam promatrao kako se svjetla dolaze iz cijele šume. Prvo sam pomislio da su to svjetla automobila, ali onda sam shvatio da su to Grad-ovi (samohodni višecijevni raketni bacači). Pucali su na nas".
Utaborena duboko u šumi u Černobilskoj zoni isključenja, odnosno zabranjenoj zoni, Vladislavova jedinica bila je u patroli kada su prva ruska vozila ušla u Ukrajinu. "Cijela se zemlja tresla. Jeste li ikada bili u tenku? Ne postoji nijedan drugi zvuk poput njega. To je moćna stvar".
Kao što je bilo planirano u slučaju bilo kakvog napada, Vladislav i ostatak 80. brigade digli su u zrak most koji povezuje Černobil s idućim velikim gradom, Ivankivom.
Rusi su tada prisiljeni gubiti vrijeme na izgradnju zamjenskog pontonskog mosta, omogućujući Vladislavu i njegovoj jedinici vrijeme potrebno da se povuku u Kijev. "Na prvu sam bio iznenađen - zašto ih nismo zaustavili još u Černobilu? No, morali smo učiti o našem neprijatelju. Pa smo to i činili".
Tako blizu bjeloruske granice, Ukrajinci si nisu mogli priuštiti otvaranje vatre i riskirati započinjanje novog sukoba. Prioritet im je bio prvo razumjeti ruski borbeni plan, prije nego pošalju svoje snage na vatrenu liniju.
Putinov glavni plan
Ono što je Vladislav vidio bila su prva vozila onoga što će na kraju postati golemi vojni konvoj. Suprotno mnogim medijskim izvješćima u to vrijeme, kolonu dugu 56 kilometara zapravo je činilo 10 zasebnih jedinica ruskih taktičkih bataljuna, prema navodima ukrajinskih oružanih snaga. Ruska vojska napala je Ukrajinu i na istoku i jugu, ali misija ovih 10 jedinica je bila specifična - ući u Ukrajinu iz Bjelorusije, osvojiti glavni grad Ukrajine i srušiti vladu. U vojnom smislu to je bio napad dekapitacije vlasti.
Jedan ruski dokument, u koji je BBC imao uvid, sadrži raspored i plan. Nakon što je prvi bataljun ušao u Ukrajinu u 04:00 ujutro 24. veljače, njihove su zapovijedi bile da napreduju ravno u Kijev i stignu tamo do 14:55 sati. Nekoliko bataljuna trebalo je napredovati do zračne luke Hostomel, sjeverno od Kijeva, kao podrška snagama koje su helikopterom dopremljene da osiguraju zračnu luku. Ostatak je trebao krenuti ravno prema središtu Kijeva.
Pritom su se Rusi u napadu uvelike oslanjali na dva elementa - tajnost i brzinu. Prema sigurnosnom think tanku Royal United Services Institute (RUSI), držeći planove o napadu na glavni grad u tajnosti, ruski vojnici mogli bi brojčano nadmašiti ukrajinske snage u omjeru 12 prema jedan na sjeveru Kijeva.
Međutim, Putinova tajnovitost imala je svoju cijenu - njegov tajni manevar bio je toliko uspješan da je čak i većina njegovih zapovjednika naredbe primila samo 24 sata prije početka invazije. Na taktičkoj razini, to ih je učinilo ranjivima - nedostajalo im je hrane, goriva i zemljovida. Nisu raspolagali odgovarajućim komunikacijskim alatima, nisu imali niti dovoljno streljiva. Čak su bili loše pripremljeni za zimske vremenske uvjete.
Put u blatnu kupku
Opremljeni krivim gumama i okruženi snijegom, Rusi su vozili ravno u blatnu kupku. Civili u blizini Ivankiva svjedoče da su ruski vojnici naređivali ukrajinskim poljoprivrednicima da im pomognu izvući tenkove iz mulja.
Budući da nisu mogla napredovati, ruska su vozila morala skrenuti na asfaltirane ceste kako bi izbjegla meko tlo, što je prisililo tisuće ljudi da se grupiraju u jednu kolonu.
No, s ograničenom komunikacijom između bataljuna, gotovo su odmah kreirali jednu opću prometnu gužvu. Kao što je to rekao jedan vojni stručnjak na terenu: "Nikad se ne ide na neprijateljski teritorij u dugom konvoju. Nikad", rekao je jedan vojni stručnjak na terenu.
Na temelju iskaza svjedoka i obavještajnih podataka ukrajinske vojske, BBC je mapirao teren koji je konvoj prešao u razdoblju između početka invazije i kraja ožujka. Izbjegavajući kretanje preko polja, vozila su završila na većini glavnih cesta sjeverno od Kijeva.
U trenutku kada je kolona narasla na golemih 56 kilometara, u njoj se nalazilo do 1000 tenkova, 2400 vozila mehaniziranog pješaštva i 10.000 vojnog osoblja, kao i desetke kamiona za opskrbu koji su prevozili hranu, gorivo, naftu i streljivo.
Zaustavljeni sjeverno od Kijeva, bez hrane i goriva, Rusi su također i podcijenili svog protivnika.
Tri su se dana Volodimir Ščerbinin i njegovi kolege volonteri, većinom umirovljenici, pripremali za dolazak konvoja u njihov rodni grad Buču.
Ujedinjeni ukrajinski otpor
Naoružani jednom strojnicom na njih 12, srušili su sve putokaze, postavili punktove i pripremili stotine benzinskih bombi. Sve dok u nedjelju ujutro ruski tenkovi nisu ušli u grad. Gotovo 30 minuta, Volodimir i njegova jedinica napadali su tenkove s ono malo resursa koje su imali na raspolaganju. "Zapalili smo dva vozila i usporili cijeli konvoj", kaže Volodimir.
No, potom je uslijedila odmazda. "Kada su vidjeli da bacamo boce, otvorili su vatru", kaže 30-godišnji Maksim Škoropar. "Ja sam bio sam barmen. Nisam imao nikakvu vojnu obuku". U pola sata svi iz Volodimirove skupine bili su upucani i evakuirani u bolnicu. No, čak i iz bolnice, Volodimir se nastavio boriti - primao je i provjeravao podatke o kretanju konvoja koje su dojavljivali civili diljem kijevske regije i prenosio ih ukrajinskim vlastima.
S druge strane linije bio je 23-godišnji zamjenik guvernera Irpina, Roman Pohorili. Kaže da tada nije spavao tri dana. "Kolegica i ja smo radili na dežurnoj liniji u uredu općine, primali pozive o koloni, kao i o diverzantima - ljudima koji su crtali oznake na tlu koje bi konvoj onda pratio".
Vijećnik danju, Roman je noću i stručnjak za obavještajne podatke otvorenog izvora. Suosnivač je vrlo cijenjene internetske stranice DeepState, objedinjuje izvješća društvenih medija i obavještajnih službi. On ih geolocira, a zatim ih ponovno objavljuje na svojoj stranici. "Na putu za Kijev, Rusi su objavljivali video snimke na društvenim mrežama. Ponovno smo objavili video snimke kako bismo razotkrili njihovo kretanje. Samo su se pravili važni, ali su pritom uhvaćeni".
Najvažnija stvar tijekom napada na Kijev bio je osjećaj ujedinjenosti Ukrajine, kaže Roman. "Svi su nešto radili. Priznajem da je tih prvih nekoliko dana bilo vrlo kaotično. Ali bilo je veterana koji su pomagali civilima. Svi su htjeli obraniti svoj grad".
Zastarjela ruska taktika i karte
U gradovima i selima diljem regije izvedeno je na stotine napada na konvoj, od civila naoružanih oružjem kućne izrade do mehaniziranog pješaštva i topništva.
Za razliku od Ukrajinaca, ruske snage stalnu su iznova nesposobnost donošenja dinamičnih odluka na terenu.
Svi su Rusi nosili velike metalne kutije s oznakom ‘tajno‘, kaže Vladislav iz 80. brigade. "Zaplijenili smo jednu tijekom zasjede. Našli smo njihove karte s označenom cijelom njihovom rutom. Nakon toga nam je bila poznata cijela njihova strategija".
Njihovi navigacijski alati također su bili žalosno zastarjeli. U cijeloj godini nakon invazije, BBC je i dalje pronalazio karte koje su ostale iza ruskih snaga i datiraju iz 60-ih i 70-ih. Sada postoje cijeli gradovi koji nisu postojali na kartama koje su koristili za navigaciju. Također smo pronašli ‘semaforske‘ zastavice, uvelike zastarjeli način komunikacije između jedinica.
Jedna od uspješnih taktika ukrajinskog otpora bila je dizanje u zrak mostova i brana ispred konvoja, što je primoravalo Ruse da mijenjaju rute kretanja. Oslanjajući se na stare zemljovide i s ograničenom komunikacijom sa svojim visokim zapovjedništvom, ruske jedinice često su bile paralizirane zbog neodlučnosti i oklijevanja. Tako više satelitskih snimki pokazuje kako ruska vozila doslovno voze u krug.
Pod pritiskom ukrajinskih zračnih napada i topništva, ruski konvoj je konačno zaustavljen na rubu Kijeva. Tisuće civila koji su živjeli u blizini ruskih blokiranih snaga, doživjelo je užasno iskustvo.
Okupacija i povlačenje
"Pljačkali su sve i svuda. Ispraznili su trgovine", kaže Vladislav. "Koristili su i civile kao živi štit".
Ono što se dogodilo u mnogim selima i gradovima sjeverno i zapadno od Kijeva još uvijek istražuju brojne institucije, uključujući i Međunarodni kazneni sud. Nakon četiri duga tjedna Rusi su se konačno počeli povlačiti s tog područja.
Dva najveća preostala bataljuna poražena su u blizini zračne luke Hostomel. Još 370 šatorskih vojnih kamiona, napuštenih u selu Zdviživka, uništeno je topništvom. Ukrajinska vojska ruske je snage potiskivala do 19. ožujka, nakon čega su se Rusi počeli povlačiti iz Kijevske oblasti.
Rusi su se potom počeli probijati u istočnu industrijsku regiju Donbas i počeli s napadima na jugu, u smjeru regija Herson i Zaporižje. Unatoč spekulacijama o ponovnom napadu na Kijev, većina stručnjaka slaže se da je tako nešto malo vjerojatno jer nije zabilježeno veliko raspoređivanje ruskih snaga na granici Bjelorusije.
No, ukrajinski vojnici koristeći izviđačke dronove i dalje nadziru situaciju u blizini granice.
"Uvijek ću pamtiti tu noć u Černobilu", kaže Vladislav. "Kad sam izašao pušiti sa svojim prijateljem. Ali do kada sam popušio cigaretu, počeo je rat. Moj prijatelj i ja imamo san da idemo u smjenu, kao i tog dana, i dok popušimo još jednu cigaretu, da čujemo da je rat završio. I da smo pobijedili".