VOJNA ANALIZA IGORA TABAKA

Moskva ‘ubija‘ energetiku Ukrajine, strijeljaju se ratni zarobljenici, Zapad u panici zbog situacije u Sibiru!

Utorak, 9. travnja ujedno je 776. dan intenzivnog ratovanja u Ukrajini

Igor Tabak; ruski vojnik pokraj haubice; ukrajinski vojnik gleda na bojište

 Davor Pongračić/Cropix/Profimedia

Utorak, 9. travnja ujedno je 776. dan intenzivnog ratovanja u Ukrajini, gdje lijepo i suho vrijeme s gotovo ljetnim temperatura ne ometa kopnene operacije u inače standardno doba ‘proljetne rasputice‘. Takvo vrijeme pogoduje i jačanju proizvodnje struje iz obnovljivih izvora te prijevremenom okončanju ovogodišnje sezone grijanja – što je postalo itekako bitno u okolnostima žestokih ruskih napada na svekoliku ukrajinsku energetsku infrastrukturu.

Kako se čuje iz tamošnjih izvora, oko 80 posto toplinske proizvodnje bilo je napadnuto i oštećeno od agresora tijekom zadnjih tjedana (uz velik broj trafostanica i dalekovoda širom zemlje). Riječ je tu o najvećem napadu na energetski sektor od početka rata – čak jačem od onih iz listopada 2022. i ožujka 2023. godine, budući da se sada napadi izvode u valovima s podosta više oružja i uz veće učinke.

Posebno je i dalje pogođena ukrajinska oblast Harkiv, prostor oko Krivog Riha u Dnjepropetrovskoj oblasti, te regija Odesa (naravno, uz prostore bliže bojišnici koji svako malo bilježe razne štete na strujnoj mreži). Za saniranje takvih šteta moglo se čuti o interventnoj danskoj donaciji oko 5,8 milijuna eura, Litva je izgleda ponudila opremu nekih svojih zatvorenih termoelektrana sličnog tehnološkog podrijetla, Europska unija interventno šalje 157 manjih generatora (iz Austrije, Nizozemske, Njemačke i Švedske), te 10 velikih generatora iz vlastitih zaliha. Sve to ipak samo pomaže saniranju šteta i posljedica dosadašnjih napada, u očekivanju daljnjih udara možda i još veće razorne moći.

Manjak protuzračnog naoružanja

Takvi ruski napadi pokazali su i poseban manjak protuzračnog naoružanja na ukrajinskoj strani koje se ne može nadomjestiti na način kako se manjak topničkih granata donekle ublažilo pojačanom proizvodnjom i korištenjem raznih vrsta bespilotnih letjelica.

No dok Zelenski od Zapada traži 25 bitnica protuzračnog sustava MIM-104 Patriot, razgovori i potrage za raspoloživom opremom ovog tipa tek su u začetku (barem na javno vidljivoj razini događanja). Naravno, kao i za niz drugih tipova vojne opreme, najveće zalihe te industrijsku bazu za ovo imaju Sjedinjene Američke Države – ali njihova volja za uskakanjem u ovu groznu situaciju izgleda da je jednako obuzdana kao i zakonodavna procedura koja u Kongresu i nadalje koči preko 60 milijardi USD vrijedan paket vojne te financijske pomoći za Ukrajinu.

Dok treba napomenuti kako su SAD Ukrajini 4. travnja isporučile paket naoružanja zaplijenjen na Crvenom moru, koji je prvotno bio namijenjen tamošnjim Hutistima u Jemenu (nezanemarivih 5.000 pušaka AK-47, snajperi, strojnice, RPG-7 i oko 500.000 komada streljiva 7,62 mm, sve navodno dovoljno za osnovnu opremu jedne brigade), ostaje činjenica kako ruske snage istodobno kod Časiv Jara, zapadno od okupiranog Bahmuta, trenutno nesmetano koriste barem 4 aviona Su-25 za blisku potporu svojim snagama u napadu – što ukazuje na manjak i protuzračnih sustava malog dometa u ukrajinskim postrojbama na prvoj crti.

Za to vrijeme sve se učestalije čuje kako bi s dolaskom ljeta trebalo očekivati neku novu veliku rusku ofenzivu (iako i aktualni te svakodnevni pritisak agresora zapadno od Donjecka i Bahmuta itekako predstavlja ofenzivu) – i to možda na sjeveru, prema Harkivu. Dok pojedini zapadni mediji nagađaju da baš u tu svrhu Rusi u istočnom Sibiru treniraju šest novih divizija (oko 120.000 ljudi), nije teško uočiti kako se borbena situacija u samoj Ukrajini itekako zaoštrava.

Dok agresori i ondje u pozadini prvih linija obučavaju pristiglo novo ljudstvo (koje je ujedno i bitno bliže za ubacivanje u borbu gdje god zatreba) – u zadnje se vrijeme na čitavoj bojišnici navodno bilježi i sve učestalije rusko korištenje kemijskog oružja, plinskih granata sa suzavcem i sličnim plinovima, u podršci ostalom naoružanju u napadu.

Uz to, treba spomenuti i nove primjere strijeljanja ukrajinskih ratnih zarobljenika – ovoga puta su snimke objavljene 7. travnja iz borbene zone oko ukrajinskog mostobrana na Dnjepru, kod sela Krinki, što su nedvojbeni ratni zločini koji bi lako mogli imati utjecaja i na ponašanje boraca obiju strana u nastavku rata.

Stanje na terenu

Dok su zadnjih dana gotovo pa zamrle kopnene borbe sjeverno od rijeke Siverski Donjec (uz iznimku povremenih okršaja prema ukrajinskoj obrambenoj liniji Terni-Jampolivka zapadno od okupirane Kremine) – bitno je žešće južno od tog vodotoka. Kao prvo, bilježe se ruski napadi od rijeke do zone oko okupiranog mjesta Soledar, gdje se na manje od 30 kilometara čulo o napadima oko Bilogorivke (kod vadilišta krede), ali i prema svim bitnijim ukrajinskim uporištima na putu južno i jugozapadno (Verhnokamjanske, Spirne, Viimka, Rozdolivka) – doduše s malo vidljivih rezultata.

Sve to samo je uvod u činjenicu da se bojište zapadno od okupiranog Bahmuta zadnjih dana izgleda pretvorilo u glavnu zonu sukobljavanja, budući da ondje Rusi žestoko nastoje napredovati zapadno, prema urbanoj zoni ukrajinskog uporišta Časiv Jar. Treba napomenuti da se ondje izvori s dviju zaraćenih strana donekle razlikuju – pa dok Rusi navode veliko napredovanje kod ukrajinskog uporišta Bogdanivka (sjever tog poteza), branitelji navode tek da se izgubilo južne prilaze ovom selu koji su onda otvorili put napadima agresora u njegov jugozapadni dio.

image
Roman Pilipey/Afp

Konkretno, Bogdanivka je tu zatvarala put prema zapadu do ukrajinskog sela Kalinina te šumskih prostora sjeveroistočno od grada Časiv Jar – iza kojih se nalazi sjeverna zona gdje vodni kanal „Siverski Donjec – Donbas“ na potezu dužine oko 740 metara ide iznad tla u cijevima, te je manja prirodna zapreka navali agresora. Sličan potez, dužine oko 980 metara, nalazi se i jugoistočno od Časiv Jara, u šumskom prostoru sjeverno od sela Ivanivske i tamošnje trase ceste O-0504, što je još jedan pravac žestokog ruskog napredovanja ovih dana, kojem se branitelji svim silama nastoje oduprijeti.

U sredini između ova dva klina napada stoji istočno predgrađa mjesta Časiv Jar, tzv. „Kanalska četvrt“ ili „Novi“, koje spomenuti vodni kanal dijeli od glavnine grada i na čijim se istočnim prilazima bilježe ogorčene borbe zadnjih dana. Naravno, treba primijetiti kako se taj prostor dugo spominjalo kao dobro utvrđen da bi krajem prošlog tjedna ipak svjedočili prodoru ruske oklopno-mehanizirane kolone, koja je nekim poljskim putovima izgleda kompletno mimoišla obranu i defenzivna minska polja – otvarajući pitanje kvalitete svih tih obrambenih mjera koje se ondje zadnjih mjeseci navodno provodilo. Ipak, za sada se Časiv Jar još drži, a okršaji za ovo mjesto lako bi mogli biti glavni izvor borbenih vijesti iz Ukrajine u tjednima koji dolaze.

Za to vrijeme tek je neznatno mirnije zapadno od okupirane Avdiivke, gdje Rusi i dalje svim silama nastoje probiti ukrajinske obrambene linije na rijeci Durnaja, te se od zone uvelike okupiranih sela Berdiči (u najboljem slučaju još dijelom „siva zona“), Orlivka i Tonenke pomaknuti prema zapadu. Ondje se zadnjih dana čulo o premještanjima snaga te postupno sve jačem pritisku agresora na ostatak sela Berdiči, zatim na južniju Semenivku (čijoj obrani pomaže zaklonjenost rijekom i umjetnim jezerima), te onda Umanske, Jasnobordivku i Netailove.

Kako izgleda, agresori preko otvorenog terena polagano prilaze i južnom dijelu ove obrane – gdje treba posebno istaknuti i žestoke borbe na prilazu ukrajinskom selu Netailove, kroz nedavno osvojen zapadni kraj izduženog sela Vodjane, i odmah južnije, kroz prostor izduženog sela Pervomajske – na čijem se zapadnom kraju još teškom mukom donekle održava ukrajinska obrana.

Idućih tridesetak kilometara ukrajinskih obrambenih linija prema jugozapadu načelno teče zapadno od okupiranog grada Donjecka i to je još jedna borbena zona u kojoj je pritisak agresora iznimno jak. Dok je nakratko izgledalo kako su suzbijeni ruski napadi prema Krasnogorivki s juga (od okupirane Marinke), tu je primirje trajalo tek dan ili dva i onda je pritisak obnovljen. Slično se čuje i od podijeljene Georgiivke, zatim južnije iz okoline osvojenog ukrajinskog uporišta Pobeda, te u zoni još oko 5 km južnije.

image
Roman Pilipey/Afp

Tu je riječ o ukrajinskom selu Novomihailivka – koje je zadnjih tjedana posebno aktivna borbena zona. Dok je samo to naselje podijeljeno (agresori drže istočni dio i ne ide im borbeni prodor u zapadni dio naselja) – zadnjih se dana uzastopno bilježe zauzimanja pojedinih dijelova otvorenog prostora, naizmjence sjeverno pa južno od sela, čime i preostali položaji branitelja polagano postaju teško održivi usprkos pojačanjima i redovitim protuudarima. Zato i ne čudi kako se ondje sve češće spominju borbe i dalje na zapad, kod nedalekih ukrajinskih sela Paraskoviivka i Kostjantinivka) – kroz koja prolazi cesta O-0532 iz sada okupirane Marinke prema ukrajinskim uporištima Vodjane i Vugledar, desetak kilometara dalje na jugozapad.

Što se juga Ukrajine tiče, ondje na bojištima po pitanju kopnenih operacija zadnjih dana vlada prividno zatišje, baš kao i na krajnjem sjeveru bojišta. Čulo se tek o povremenim okršajima južno od Velike Novosilke (Staromajorske), te južno od Orihiva (Robotine i sjeverozapadni prilazi ruskom uporištu Verbove, gdje su agresori navodno imali i manjeg uspjeha u odmicanju ukrajinskih snaga). Uz to, opet se od kraja prošlog tjedna bilježilo i nekoliko dana žešćih ruskih pokušaja za bacanjem Ukrajinaca iz njihovog mostobrana kod sela Krinki na okupiranoj istočnoj obali rijeke Dnjepar, no i nadalje bez uspjeha.

Zračni napadi

Dok se u petak 5. travnja bilježilo ruske napade na Harkiv i Zaporižje (kasnije identificirane kod tamošnje poznate tvornice zrakoplovnih motora „Motor Sič“, koju se gađalo u dva uzastopna naleta da bi se u drugom naletu pogodilo i spasioce okupljene nakon prvih napada) – ukrajinska je strana bespilotnim letjelicama ciljala kako mete u Rusiji (neuspješni napad na skladište nafte u Podmoskovlju kod Podolska), tako i one u okupiranim dijelovima Ukrajine. Ondje se uz napade prema Sevastopolju na Krimu (zaustavljen i promet Krimskim mostom), bilježilo i djelovanja bespilotnih letjelica na prostoru okupirane nuklearne elektrane Zaporižje kod Energodara na Dnjepru.

Subota 6. travnja započela je nastavkom ruskih napada na Harkiv, drugi po veličini grad u državi, kako raketama (sjeverozapadna četvrt Ševčenkiv i obližnje predgrađe Dergači), tako i kamikaza-dronovima Shaheed-136/131. Ukupno se tu čulo o udaru dvije rakete sustava S-300, da bi onda poprište njihova cilja postalo metom još i napada kamikaza-dronova. Prema ruskim izvorima, gađalo se skladište streljiva za češke višecijevne raketne lansere RM-70 Vampire kojima Ukrajina zadnje vrijeme učestalo i skoro svakodnevno gađa ruske pogranične prostore u regiji Belgorod.

Ukupno su te noći na Ukrajinu bila lansirana 32 kamikaza-drona s Primorsko-Ahtarska na jugoistoku i iz regije Kursk na sjeveru (njih 28 srušeno), 2 krstareće rakete Kh-101/555 sa strateškog bombardera u ruskoj regiji Saratov (obje srušene) i jedna raketa 3M-54 Kalibr s Crnog mora (također uspješno srušena u dolasku), te tri rakete sustava S-300 iz pogranične regije Belgorod.

Kako izgleda, na meti preostale, treće rakete sustava S-300 našao se ukrajinski vojni aerodrom Starokonstantiniv kod Hmeljnickog, a manje štete se bilježilo i u Kijevu (gdje je protuzračna obrana zaustavila sve nadolazeće prijetnje). Tijekom dana se čulo i o daljnjim ruskim napadima na Harkiv, ovoga puta vođenim zrakoplovnim bombama (opet četvrt Ševčenkiv), dok se opet gađalo i grad Zaporižje (navodno je cilj napada bio industrijski kompleks „Progres“) te Odesu (pogođena „komunalna tvrtka“).

image
Stringer/Afp

Zauzvrat, čulo se o djelovanju ukrajinskih dronova iznad ruske regije Belgorod (više od 20 napada u 24 sata), te o mogućem napadu na cjevovode jednog naftnog terminala u gradu Azov na delti Dona – što su ruske vlasti Rostovske oblasti istog dana izrijekom demantirale.

Nedjelja 7. travnja započela je opet napadima ruskih kamikaza-dronova na Harkiv – navodno ih je bilo lansirano 17 komada s rta Čauda na Krimu (prema Ukrajincima svi srušeni, dok Rusi spominju i uništenje nekog zapadnog protuzračnog sustava na tamošnjem aerodromu) – a praktično nezaustavljivim balističkim projektilom „Iskander-M“ s Krima se gađalo Odesu (požar na lučkoj infrastrukturi, Rusi navode gađanje tamošnje centrale), te nespecificirani cilj gađan još i vođenom raketom Kh-31 iz okupiranog dijela Luganske oblasti u Ukrajini.

Uz to se vođenim zrakoplovnim bombama gađalo ciljeve oko Kupjanska na sjeveru Donbasa, te prostor oko Časiv Jara – gdje takvi napadi bitno otežavaju obranu od intenzivnih kopnenih napada agresora – da bi se sredinom dana opet bilježili raketni udari na Harkiv (kombinacija raketa sustava S-300 i onda vođenih zrakoplovnih bombi, navodno na tamošnju industrijsku zonu i aerodrom). Zauzvrat, ukrajinske bespilotne letjelice su napadale ciljeve u Rusiji (12 komada u oblasti Belgorod, 3 iznad Brijanska, te po jedna u oblastima Lipetsk, Voronjež i Rostov) – te navodno opet i na prostoru okupirane nuklearne elektrane Zaporižje kod Energodara. Na tom prostoru koji ruske snage koriste kao relativno sigurnu bazu i sklonište bilježio se udar u prostor kantine, u neko „logističko vozilo“ (tragovi ranjavanja ljudstva), te u kupolu „šeste energetske jedinice“ s navodno neznatnom vidljivom štetom – što su krajem dana demantirali iz ukrajinske vojno-obavještajne uprave.

Ponedjeljak 8. travnja opet je započeo ruskim lansiranjem valova od ukupno 24 kamikaza-drona Shaheed-136/131 s rta Čauda na Krimu i ruske oblasti Kursk (navodno 17 srušeno), kojima se prvenstveno gađalo kritičnu infrastrukturu u ukrajinskim krajevima oko Odese (Černomorsk, energetski objekti kod Voznjesenska) i u Žitomirskoj oblasti („infrastrukturni objekt“). Uz to je bila ispaljena i jedna vođena raketa Kh-59 iz zračnog prostora nad okupiranim Zaporižjem koja je, prema ukrajinskim izvorima, uspješno bila srušena oko Krivog Riha u Dnjepropetrovskoj oblasti – dok ruski izvori spominju uspješan udar na vojni aerodrom Dolgincevo istočno od grada.

Ujedno se opet gađalo i energetsku infrastrukturu kod Harkiva, Toretsk je gađan vođenim zrakoplovnim bombama, a u Zaporižju je raketom „Iskander-M“ gađano „industrijsko postrojenje“ za koje se iz ruskih izvora čulo da je služilo za proizvodnju i skladištenje „teških bespilotnih letjelica“ – tom je prilikom stradalo barem troje ljudi, a još ih je desetak bilo ranjeno. Nasuprot tome, čulo se o napadu ukrajinskih „bespilotnika“ na bivšu destileriju u ruskoj oblasti Kursk (požar), te ponovljene napade na Belgorod.

Ipak, utorak 9. travnja započeo je navodima o ruskim zračnim napadima na infrastrukturu u ukrajinskim regijama Poltava i Hmeljnicki – što je bio tek dio ciljeva za 20 kamikaza-dronova lansiranih s Krima (rt Čauda) i okolice Primorsko-Ahtarska (svi srušeni), i još 4 rakete sustava S-300 u balističkom modu gađanja kopnenih ciljeva, ispaljenih iz okupiranih dijelova ukrajinske Donjecke regije. Njima se navodno gađalo industrijska postrojenja u Zaporižju – dok su Ukrajinci odgovorili napadom preko Crnog mora na ciljeve po okupiranom Krimu (dorađena domaća raketa sustava R-360 Neptun) te slanjem bespilotnih letjelica u ruske oblasti Belgorod i Voronjež (barem po dvije za svaku tu oblast).

Međunarodna arena

Dok veliki paket financijske pomoći za Ukrajinu i dalje stoji u američkom Kongresu, a neki međunarodni mediji nagađaju da bi ondje mogao ostati do daljnjeg, izgubljen u dubinama parlamentarne procedure i političkih natezanja unutar Zastupničkog doma – predsjednik Volodimir Zelenski jučer je jako jasno izjavio kako misli da će bez njega (tj. američkog paketa pomoći) „Ukrajina izgubiti rat“.

Naravno, to je tek rubno došlo do ušiju zapadnih političara koji se u okviru NATO saveza ipak sve više bave predstojećim summitom u Washingtonu i proslavom 75. godišnjice ove organizacije. Ipak, dok je naveliko još otvoreno i pitanje osobe idućeg glavnog tajnika Saveza (ako se Jensa Stoltenberga ipak po peti put ne nagovori na produženje mandata) – izgleda da polagano traju i pregovori oko osnivanja NATO-fonda za dugoročno financiranje obrane Ukrajine, gdje bi zemlje članice trebale u pet godina u tu svrhu odvojiti oko 100 milijardi USD.

Naravno, ta je tema u praksi naišla na iste one probleme koje ima i pitanje članstva Ukrajine u NATO savezu (za što su načelno svi, ali s raznim ogradama kojih izgleda najviše imaju SAD i Njemačka), baš kao i svaki pokušaj brzog prebacivanja NATO-snaga na istok Europe (gdje na papiru sve izgleda dobro, a u praksi promet koče problemi od birokracije do nestabilne ili neprilagođene infrastrukture).

Za to vrijeme tek djelomično tješe najave iz Francuske kako će radi rata u Ukrajini biti dalje intenzivirana proizvodnja samohodnih topničkih sustava Caesar u koncernu Nexter (na i dalje skromnih 12 komada mjesečno) – dok se u Luxembourgu po drugi put sastala i upravljačka skupina „IT koalicije“ za zaštitu ukrajinske vojne te civilne informatičke infrastrukture.

Dok ondje nije bilo mnogo objava o konkretnim nabavama opreme ili zajedničkim radnim pothvatima – za Hrvatsku je sjajno odjeknula jučerašnja vijest o uspješnom okončanju terenskih testiranja specijaliziranih robota za razminiranje MV-4, koji u suradnji hrvatski DOK-ING i ukrajinski A3Tech sada i proizvode u Ukrajini, da bi danas 9. travnja u Dubrovniku bio otvoren i 20. međunarodni simpozij "Protuminsko djelovanje 2024.". Ondje će tijekom tri dana skupa preko 230 stručnjaka iz 35 zemalja svijeta razmatrati i načine dodatne pomoći za razminiranje ratne Ukrajine, u čemu je Republika Hrvatska navodno ipak jedan od jačih igrača.


Autor teksta je analitičar portala Obris.org koji i na Jutarnji.hr objavljuje vojne analize

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
11. lipanj 2024 23:07