Britanska je vlada prošli tjedan u zakon unijela izmjene koje himenoplastiku ili operaciju 'vraćanja djevičanstva' čine protuzakonitim u Engleskoj i Walesu. U studenom 2021. je i 'provjeravanje himena' postalo kazeno djelo, piše CNN.
Prema članku objavljenom u časopisu BMJ Global Health, 'provjeravanje djevičanstva' uključuju vizualnu inspekciju membrane himena od strane zdravstvenog djelatnika. U nekim slučajevima, pregled je uključivao i provjeru 'pomoću dva prsta' kako bi se provjerila veličina vaginalnog otvora.
Međutim, studije su pokazale da nikakav test ili ispitivanje ne mogu sa sigurnošću reći je li žena imala seksualni odnos te da je sama ideja takvog testiranja vrlo seksistička. Štoviše, liječnici vjeruju da se takvo testiranje temelji na poptuno pogrešnom shvaćanju ženskoga tijela i zastarjeloj ideji 'čistoće'.
Član britanskog parlamenta koji je predložio izmjene zakona, Richard Holden, kazao je da je kap koja je prelila čašu bila priča koju je čuo na radiju prije skoro dvije godine i zbog koje je postao svjestan tih dviju međusobno povezanih praksi koje uglavnom pogađaju žene imigrantice u Ujedinjenom Kraljevstvu.
'Nisam mogao vjerovati da se to još uvijek događa i da se time nitko nije pozabavio', kazao je Holden. 'Znao sam da moram pokrenuti izmjene zakona.'
Glasnogovornik britanske vlade da su prihvaćeni amandmani dokaz posvećenosti vlade da 'zaštiti sve žene i razbije mitove koji se vežu uz djevičanstvo i žensku seksualnost'.
Iako su izmjene zakona naišle na odobravanje, Britanija ima mračnu povijest provjeravanja djevičanstva. U 1970-im godinama imigracijski službenici nisu tako revno čuvali sve žene jer je država provodila testove na istoj onoj demografskoj skupini koju sada pokušava zaštititi.
Ured unutranjih poslova Ujedinjenog Kraljevstva testitao je žene kao dio imigracijske kontrole i za to se nikada nije ispričao.
Intervju za odobrenje ulaska
Balraj Purewal, ravnatelj Udruženja indijskih radnika u Ujedinjenom Kraljevstvu, sjeća se dana kad je doznao da se ta okrutna praksa provodi na granici.
24. siječnja 1979. jedan vidno zbunjeni indijski mladić došao je u ured Southall Youth Movement (SYM - Pokret mladih Southhalla) tražeći pomoć. Rekao je Purewalu kako ne može dokučiti zašto njegova zaručnica, koje je upravo sletjela u London, krvari i zašto izgleda traumatizirano.
Objasnio je mladom aktivistu SYM-a da su, dok je na aerodromu Heathrow čekao svoju partnericu, imigracijski i zdravstveni djelatnici ženu odveli na 'intervju za odobrenje'. Kad je napokon izašla iz sobe, 35-godišnja školska učiteljica iz Indije nije bila u stanju govoriti.
'Nešto joj se dogodilo u toj prostoriji', mladić je kazao Purewalu.
Dvojici muškaraca trebalo je nekoliko dana da doznaju kako je žena podvrgnuta tzv. 'testiranju djevičanstva pomoću dva prsta' na najvećem aerodromu u Ujedinjenom Kraljevstvu.
Zlostavljanje učiteljice je postalo poznato široj javnosti nakon što je ona podijelila svoju priču s Guardianom te opisala kako ju je medicinski inspektor pregledao kako bi ustvrdio da nikada nije rodila dijete i kako ulazi u zemlju kao djevica kako bi se udala.
Arhivski zapisi koje je vidio CNN, pokazuju kako su u imigracijskom uredu sumnjali da žena laže o svojim godinama i bračnom statusu te su zatražili dozvolu da liječnik izvrši pregled.
Nakon što je priča dospjela u javnost, odjel odgovoran za imigraciju, sigurnost, zakon i red, ponudio je mladoj ženi 500 funti nakon što je njezin partner rekao da će uložiti pismeni prigovor Uredu unutarnjih poslova.
Dokazi o predloženoj isplati kasnije je pronašlo dvoje australskih profesora, Evan Smith i Marinella Marmo dok su istraživali diskriminaciju u povijesti britanska imigracije.
Dodatni izvori, uključujući raspravu u britanskom parlamentu, otkrili su da iskustvo indijske učiteljice nipošto nije bilo iznimka, niti da se vaginalni testovi provode samo na Heathrowu.
'Otkrili smo da se ginekološki i drugi tjelesni pregledi provode nad ženama iz južne Azije i u bitanskoj komisiji u Indiji, Pakistanu i Bangladešu', kazao je Smith.
Dodao je da dokument iz 1980. iz tadašnjeg Ureda za vanjske poslove i Commonwealth procijenjuje da je 'između 120 i 140 južnoazijskih žena podvrgnuto nekakvom obliku tjelesnog pregleda za potrebe imigracije u posljednjih deset godina'. Od toga su 73 žene pregledane u Delhiju, 10 u Mumbaiju, a između 40 i 60 u današnjoj Dhaki. Broj takvih slučajeva u Islamabadu i Karačiju nije poznat.
U ožujku 1977., dvije godine prije slučaja učiteljice iz Indije, novinarka Amrit Wilson primila je od prijatelja poruku o 16-godišnjoj Pakistanki koja je zadržana na Heathrowu.
'Djevojka je sletjela na aerodrom u vjenčanoj haljini, očekujući da će se udati za svojeg zaručnika', kaže Wilson, sada aktivistica za pitanje rase i roda u Britaniji. Umjesto vjenčanja, djevojku su tjedan dana zadržali u pritvoru na aerodromu. Djevojka je kasnije opisala da je prošla 'seksualno ispitivanje' kako bi se utvrdilo da je mlađa nego što tvrdi.
U svojoj knjizi iz 1978. 'Finding A Voice: Asian Women in Britain', Wilson piše da joj je djevojka rekla da su je dočekala dvojica muškaraca, jedan od njih bijelac, a drugi je govorio jezikom Urdu i vjerojatno bio iz Pakistana. Ispitivač je ustvrdio kako ona još nema 16 godina te su je deportirali u Pakistan.
Wilson se prisjeća i drugih strašnih priča. Na primjer one o 18-godišnjakinji iz Mumbaija u visokom stupnju trudnoće koja je u Britaniju došla zbog dogovorenog braka. Par je razdvojen na Heathrowu, a djevojka je odvedena u Harmondsworth gdje su joj počeli trudovi nakon što su je površno pregledali liječnik i medicinska sestra. S obzirom da su je kasno doveli u bolnicu, mlada je majka izgubila bebu. Gubitak djeteta i trauma kojoj je bila izložena, izravan su rezultat rodno uvjetovanog nasilja kojemu su je podvrgnule imigracijske vlasti, kaže Wilson.
Tjelesnim i psihološkim štetama nastalim tim intervencijama, kasnije su se odvojeno bavili. Godine 2015., neovisna skupina forenzičkih stručnjaka koja se sastoji od 'istaknutih neovisnih zdravstvenih stručnjaka koji pružaju tehničke savjete i ekspertize u slučajevima u kojima se iznose optužbe za mučenje' zaključila je da su 'pregledi djevičanstva medicinski nepouzdani i nemaju kliničku ili znanstvenu vrijednost'. 'Ova ispitivanja su sama po sebi diskriminirajuća i, u gotovo svim slučajevima, kada se provode prisilno, rezultiraju značajnom fizičkom i psihičkom boli i patnjom, što predstavlja okrutno, nečovječno i ponižavajuće postupanje ili mučenje.'
Zajednička izjava različitih agencija Ujedinjenih naroda iz 2018. također dijeli takav stav te 'ispitivanje djevičanstva' naziva 'kršenjem ljudskih prava'.
'Oblik državnog silovanja'
Zajedničko vijeće za dobrobit imigranata jedna je od britanskih organizacija koja je podržala zahtjeva da se država službeno ispriča.
Glavni izvršni direktor Vijeća, Satbir Singh, kaže da zaključci izvučeni iz tih testova pokazuju da su dužnosnici britanskog ureda unutarnjih poslova imali 'sve vrste predrasuda o južnoazijskoj kulturi'.
Obrazloženje britanske vlade, smatra Singh, bilo je da ako je udana žena imala netaknut himen - tj. 'primijećen' jer je zabluda da himen u potpunosti pokriva vaginalni otvor dok se ne razdere tijekom spolnog odnosa - to je bio dokaz da je njezin brak lažan. Ako se nakon pregleda zaključi da himen nevjenčane žene nije netaknut, službenici za imigraciju smatrali su da to mora značiti da je već udana.
Vlada je sama otkrila logiku zbog koje je koristila ove procedure. U ožujku 1979. David Stephen, savjetnik Ministarstva vanjskih poslova i Commonwealtha, izdao je izvješće u kojem stoji: 'Ako imigracijski službenici posumnjaju da je djevojka koja tvrdi da je neudana uzdržavana osoba, zapravo udana ili ako žena tvrdi da je zaručnica muškarca koji ovdje boravi, a zapravo je žena koja se želi pridružiti svom mužu i izbjeći čekanje za potvrdu o ulasku, povremeno su znali tražiti liječnički pregled o tome je li dotična žena rodila ili nije, jer je razumna pretpostavka da bi neudata žena na indijskom potkontinentu bila djevica.'
Imigracijska politika 'bila je ciničan trik koji je iskorištavao patrijarhalne vrijednosti azijskih zajednica protiv njih samih', kaže Rahila Gupta, privremena direktorica Southall Black Sisters, jedne od organizacija koje su vodile kampanju protiv testiranja nevinosti na zračnoj luci Heathrow. 'Rekla bih da je to bio oblik državnog silovanja i zadiranje u privatnost žene najstrašnije vrste.'
Ostavimo neugodnu povijest na stranu
Do kraja siječnja 1979., organizacije koje predstavljaju različite imigrantske zajednice u Ujedinjenom Kraljevstvu - osobito Awaz (Britanski azijski ženski kolektiv) i OWAAD (Organizacija žena afričkog i azijskog podrijetla) - počele su prosvjedovati u zračnoj luci Heathrow i na ulicama Londona.
Val uznemirenosti također je zahvatio Indiju nakon izvješća o toj praksi, što je dovelo do nekoliko prosvjeda u New Delhiju. Indijska spisateljica i aktivistica Urvashi Butalia, koja je tada bila u srednjim dvadesetima, živo se sjeća građanskih akcija. 'Moja majka Subhadra Butalia, sa svojom feminističkom grupom Stree Sangarsh, i odvjetnica Chandramani Chopra, bile su na čelu prosvjeda. Svi smo se okupili ispred britanske komisije u New Delhiju izvikujući slogane.'
Javni prigovor testiranju nevinosti imigrantica također je izazvao diplomatski odgovor, a tadašnji indijski premijer Morarji Desai pisao je britanskoj vladi tržeći da se ta praksa prekine.
Popuštajući pred sve većom osudom javnosti, Ministarstvo unutarnjih poslova izdalo je 2. veljače 1979. priopćenje u kojem priznaje korištenje testiranja nevinosti i potvrđuje da je ministar unutarnjih poslova zaustavio provjere.
Praksa je prestala, ali bijes je ostao, potaknut nedostatkom odgovornosti.
Ministarstvo unutarnjih poslova 'nikada nije priznalo krivnju', kaže Singh iz Zajedničkog vijeća za dobrobit imigranata. 'Nikada nisu priznali da su u nečemu pogriješili.'
Ministarstvo unutarnjih poslova nije željelo komentirati testiranje nevinosti na granicama Ujedinjenog Kraljevstva 1960-ih i 1970-ih godina, niti je odgovorilo na pitanje je li ikada upućena službena isprika svima onima koji su bili podvrgnuti toj praksi.
Gotovo 43 godine od prosvjeda u Velikoj Britaniji i Indiji, Holden, parlamentarac koji je predložio da se zakonom zabrani testiranje nevinosti i himenoplastike, kaže: 'Mi smo to kao vlada prestali raditi prije nekoliko desetljeća, ali sada ukidamo te prakse i u širem društvu.'
No, Rahila Gupta upozorava na 'licemjerje britanske države' koja planira zaštititi ranjive žene danas, a ipak odbacuje svoju 'neugodnu povijest'.