JAPANCIMA PREKIPJELO

Na Dalekom istoku mobilizira se treća svjetska vojna sila: ‘Pripremaju naciju na obračun jer znaju što se sprema!‘

Tokio ubrzano jača vojne sposobnosti, što predstavlja presedan nakon 1945. godine i nametnute politike pacifizma

Japanske snage u maršu

 Jsdf/Zuma Press/Profimedia/Jsdf/zuma Press/profimedia

Kad bi Kina napala Tajvan, ne bi se morala suočiti samo s vojnim snagama Taipeija ili s Amerikancima, nego i s dugogodišnjim rivalom, Japanom. Stoljećima su se Japan i Kina borili za hegemoniju na Dalekom istoku, a često i jedni drugima prijetili uništenjem. Kako navodi Bloomberg, prijetnja invazijom na Tajvan proizvodi tihu revoluciju u Tokiju i tjera tamošnje dužnosnike da naciju pripreme na borbu.

Za Amerikance je Kina opasan ali dalek izazov. Za Japan, Kina je susjedna, egzistencijalna opasnost. Godinama prije nego je Kina postala fokalna točka američke obrambene strategije, Japanci su upozoravali da Peking nema dobre namjere. Kako su kineske sposobnosti postajale strašnije, a njihove vojne provokacije u Tajvanskom tjesnacu sve frekventnije, zabrinutost Tokija postajala je sve akutnija.

"Ukrajina danas, Daleki istok sutra", upozorio je japanski premijer Fumio Kishida u lipnju. Istog mjeseca je oko 90 posto javnosti vjerovalo da Zemlji Izlazećeg Sunca predstoji pripremiti se za kinesku invaziju na Tajvan. A to je bilo prije kolovoza, kada je Xi Jinping pojačao napetosti ispaljivanjem balističkih projektila na ekskluzivnu japansku gospodarsku zonu pri velikim vojnim vježbama nakon posjeta Nancy Pelosi.

U Tokiju, kao i u Washingtonu, razlikuju se mišljenja oko toga kada će rizik od rata biti najveći i hoće li se Xi usuditi riskirati baš sve u predstojećem vojnom ruletu. Kako piše Bloomberg, nedavne Xijeve kadrovske reforme podrazumijevaju ustvari stvaranje "ratnog vijeća". Tako je, primjerice, vodeću poziciju u Središnjem vojnom povjerenstvu zauzeo veteran posljednjeg kineskog inozemnog sukoba, onog u Vijetnamu 1979. Neki eksperti skloni su vjerovati da će Narodnoj oslobodilačkoj vojsci još godinama nedostajati ključne sposobnosti potrebne za invaziju na Tajvan, na primjer dovoljan broj amfibijskih desantnih čamaca. No malo je rasprava o tome što bi kineska invazija značila za Japan.

Ako Tajvan padne, otoci na krajnjem jugozapadnom kraju japanskog arhipelaga mogli bi postati neobranjivi. Kina bi mogla suziti japanske vitalne trgovačke rute i povećati pritisak oko spornog otoka Senkaku. Uglavnom, Kinezima bi se protiv povijesnog rivala najednom otvorio potpuno novi špil karata.

To je, dakle, razlog zašto vlasti u Tokiju izjavljuju da Japan neće stajati po strani ako se napadne Tajvan. Japan ubrzano jača vojne sposobnosti, što predstavlja presedan nakon 1945. godine i nametnute politike pacifizma. Za japansku se vojsku trenutno izdvaja 1 posto od ukupnog proračuna i pri takvom trošenju Japan je deveta vojna sila. Podigne li se obrambeni budžet na 2 posto Japanci će postati treća svjetska vojna sila po opsegu trošenja na obranu.

Japan troškove obrane planira udvostručiti do 2027. godine. Neke od svojih jugozapadnih otoka pretvara u uporišta načičkana protubrodskim i protuzračnim projektilima; planovi navodno uključuju i dodatno jačanje ionako visokoopremljene podmorničke flote koja bi mogla zaustaviti kinesku mornaricu. Tokio također namjerava nabaviti i američke krstareće rakete Tomahawk koje bi mogle gađati kinesko kopno. Pritom japanski dužnosnici priznaju da svaka kriza s Pjongjangom, tj. Sjevernom Korejom, jača njihove argumente oko nabave novog arsenala.

U međuvremenu, suradnja sa SAD-om postaje sve prisnija. Amerikanci i Japanci jačaju programe zajedničke obuke i pripremaju zajedničke operativne planove u slučaju kineske invazije na Tajvan. Ovog su mjeseca pokrenuli i velike vježbe kod nekoliko južnih otoka.

Mjere su ujedno i dio veće promjene, budući da Tokio - koji je 1930-ih i 40-ih pustošio svoje susjede - postaje stup indo-pacifičke sigurnosti. Japanci pletu mrežu sigurnosnih partnerstava, od Australije do Indije, s ciljem jačanja kontrole protiv kineske ekspanzije.

Važno je ovdje napomenuti i da japanski ustav i dalje nameće ozbiljna ograničenja vanjskoj i obrambenoj politici. Ali ukupni trend je jasan i, najvjerojatnije, trajan. To je ujedno i dobra vijest za Amerikance. Pristup japanskim bazama i eventualno reagiranje japanskih snaga na kinesku invaziju znatno bi relaksiralo Amerikance.

S druge strane, japanski diplomati zabrinuti su oko nestalnosti američke politike i navodno tamošnji think-tankovi već pripremaju plan B u slučaju Trumpova povratka na vlast. Također, Tokio je zabrinut i oko toga da Washington potporu Tajvanu implementira samo na simboličnoj razini. Vlada premijera Fumija Kishide preferira politiku odvraćanja bez provokacije, dok SAD povremeno prakticiraju politiku provokacije bez odvraćanja, smatraju u Tokiju. To nikako ne paše japanskom diplomatskom konzervativizmu, kao ni

To, prema Japancima, nipošto nije način da se nosi s ambicijama Xi Jinpinga - ali ni put kojim Japanci namjeravaju ići pri građenju nove sigurnosne arhitekture u regiji.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
12. studeni 2022 21:41