Poput mnogih svojih sunarodnjaka, Olaf Garðar Garðarsson žarko želi doći do puške. Međutim, on se ne može jednostavno ušetati u trgovinu i kupiti je. Umjesto toga, on se trenutno nalazi na obveznom četverosatnom predavanju na kojem uči povijest i fiziku oružja. Tako je to na Islandu - zemlji ljubitelja oružja u kojoj od oružja nitko nije smrtno stradao 11 godina.
"Nama bi bilo jako čudno kada bi osoba mogla dobiti dozvolu za kupovinu oružja bez znanja o tome kako se s njome rukuje", rekao je 28-godišnji inženjer Garðarsson za NBC. "Bilo bi mi jako neobično kada vlasnik oružja nikada ne bi naučio iz kojeg se dijela puške puca."
Rijetko naseljen otoka na sjeveru Atlantskog oceana velik je otprilike kao američka savezna država Kentucky. Na njemu živi otprilike 330 tisuća stanovnika, što je malo više od broja stanovnika američkog grada St. Louisa u saveznoj državi Missouri. Prošle su godine u tom gradu 193 osobe poginule zahvaljujući vatrenom oružju. Islanđani vjeruju da se njihovi rigorozni zakoni mogu primijeniti u Sjedinjenim Američkim Državama.
"Naš sustav funkcionira", rekao je Gunnar Rúnar Sveinbjörnsson, glasnogovornik rejkjaviške policije. "Rado bismo pomogli."
Poput mnogih koji žive van SAD-a, Sveinbjörnsson se muči s razumijevanjem oružanog nasilja koje se u toj državi prisutno. "To je ludilo", rekao je. "Jednostavno ne razumijemo zašto se to nije zaustavilo i zašto se ništa po tom pitanju ne radi."
I dok mnogi tvrde da se mogućnost posjedovanja oružja treba ograničiti kao što je to slučaj primjerice u Japanu, Islanđani nude svoj model. U njihovoj državi svaka treća osoba posjeduje vatreno oružje te se prava da ih posjeduju ne planiraju odreći. "Nema ništa loše u oružju", kaže Jóhann Vilhjálmsson, proizvođač oružja iz Reykjavika. "Oružje samo ne ubija nikog, znate? Osoba je ta koja drži oružje."
Većina oružja na Islandu koristi se za lov i natjecateljsko pucanje. Zločini su toliko rijetko da nitko ne kupuje oružje zbog samoobrane. "Američki je sustav puno drukčiji od onog koji imamo ovdje", kaže Sveinbjörnsson. Islanđani vrlo ozbiljno shvaćaju odgovornost koja dolazi s pravom posjedovanja oružja.
Islanđanin koji želi posjedovati oružje mora proći dva liječnička pregleda - onaj fizički i onaj psihički - te mora ravnatelju policije objasniti zašto mu oružje treba. Ravnatelj policije nakon toga provjeri jesu li ikada krivično gonjeni. Nakon toga slijedi obvezno četverosatno predavanje o oružju. Poslije predavanja ide test o sadržaju predavanja na kojem osoba točno mora riješiti 75 posto pitanja kako bi položio. Islanđanin tek s položenim ispitom može ići na probno pucanje koje traje cijeli dan.
"Čovjek ima dojam da je ljudima stalo do toga da vi nabavljate oružje. Jednako tako im je stalo do toga što ćete vi s tim oružjem raditi", rekao je Garðarsson nakon rješavanja testa. "Sve to je ustanovljeno kako ne biste kupili oružje iz nekog glupog razloga."
Garðarsson i njegova djevojka se za posjedovanje oružja pripremaju otprilike 13 mjeseci. I to je samo ako žele kupiti manju pušku ili sačmaricu. Na pištolj bi morali čekati tri do četiri godine, dok su poluautomatske puške gotovo pa zabranjene. Garðarsson i njegova djevojka se nadaju da će do zime uspjeti doći do oružja.
"Obitelj moje djevojke tradicionalno svakog Božića priprema alpsku snježnicu", kaže Garðarsson. "Sada bismo napokon mi mogli donijeti pticu na stol."
Unatoč tome što mogu slobodno kupiti oružje, naravno uz prolazak kroz navedenu proceduru, Island je u svojoj suštini pacifistička država. Njihova policija nije naoružana i nemaju stalnu vojsku. Isključivo pripadnici specijalne policije mogu nositi oružje, međutim prije toga moraju dobiti dopuštenje nadređenog. Islandska policija je od svog osnivanja 1803. godine do danas upucala samo jednu osobu. To se dogodilo 2013. godine, a šefa policije Haraldura Johannessena taj je čin toliko rastužio da se ispričao žrtvinoj obitelji.
Garðarsson trenutno čeka rezultate testa. Ako ne položi, morat će mu ponovno pristupiti. Dok će mu to vjerojatno biti tlaka, Islanđanin smatra da Island svoju politiku prema oružju ne bi trebao mijenjati. "Meni je suludo da osobe mogu jednostavno ući u trgovinu i kupiti oružje", kaže Garðarsson. "Ako mu se u glavi nešto poremeti, on unutar sat vremena može kupiti oružje i obračunati se s nekim tko ga je naljutio."