Ako želimo naslutiti koliko bi cijene energenata još mogle rasti, dovoljno je pogledati malo dalje od standardnih pokazatelja koje prate analitičari s Wall Streeta, američkog WTI-ja i europskog Brenta, piše Wall Street Journal.
U samom središtu problema s opskrbom na Bliskom istoku, trgovci trenutačno plaćaju vrtoglavih 160 dolara po barelu za naftu iz Ujedinjenih Arapskih Emirata koja može zaobići Hormuški tjesnac. To je daleko iznad globalnih referentnih cijena.
Takve ekstremno visoke razine, upozoravaju trgovci, zapravo su svojevrsni signal kamo bi se moglo kretati cijelo tržište ako se Perzijski zaljev uskoro ne otvori.
Azijski kupci u međuvremenu pretražuju tržišta diljem svijeta u potrazi za sličnim vrstama sirove nafte kako bi mogli nastaviti proizvodnju dizela i avionskog goriva.
Rekordne cijene brzo će se preliti u Ameriku i ostatak svijeta
Referentne cijene nafte pale su nakon što je predsjednik Donald Trump odgodio napade na iransku energetsku infrastrukturu te poručio da su razgovori s Teheranom bili ‘konstruktivni‘, što je otvorilo prostor za moguće smirivanje sukoba.
Ipak, trgovci upozoravaju da bi to mogao biti još jedan lažni korak prema miru. Također ističu da Iran mora pristati na prekid neprijateljstava kako bi tankeri ponovno mogli slobodno prolaziti kroz Hormuški tjesnac. Ako pregovori uskoro ne daju rezultate, rekordne cijene pojedinih vrsta bliskoistočne nafte vrlo brzo će se preliti i na američko i druga tržišta.
- Poremećaj je toliko velik da ćemo vrlo brzo ući u potpunu paniku ako se situacija ne riješi, upozorio je energetski analitičar Helge Andre Martinsen iz norveške investicijske banke DNB Carnegie.
Rješenje podrazumijeva ponovnu uspostavu protoka nafte kroz tjesnac. No čak i tada, da bi se cijene vratile na razine prije rata, proizvođači iz Perzijskog zaljeva morali bi povećati proizvodnju koju su smanjili na početku sukoba. Uz to, bilo bi potrebno dugoročnije ublažavanje sankcija prema Iranu i Rusiji. SAD ih je zasad samo privremeno ublažio, i to na mjesec dana, kako bi smirio tržište.
Iako se čini da cijene reagiraju na svaki novi naslov vezan uz rat, u praksi često prođu tjedni ili čak mjeseci prije nego što se promjene preliju kroz složen logistički i financijski sustav – od naftnih polja do benzinskih postaja.
Najveće razlike trenutačno su između nafte koja je prije dolazila iz Zaljeva i drugih vrsta sirove nafte iz udaljenijih regija. Cijena nafte poznate kao ‘Dubai‘ porasla je za više od 150 posto od početka 2026. godine, prema podacima OPIS-a, što je znatno više od standardnih referentnih vrijednosti koje se najčešće spominju u medijima.
Za usporedbu, Brent je u istom razdoblju porastao oko 64 posto.
Vjeruje se da su Azijci spremni platiti maksimalno
Poremećaji su vidljivi i drugdje. Brent, globalni referentni standard za europsku naftu, trenutačno se trguje uz premiju od oko 12 dolara po barelu u odnosu na američki WTI, što je povijesno velika razlika.
Razlog tome, kažu trgovci, leži u lokaciji WTI-ja, koji je daleko od azijskog tržišta gdje je potražnja najveća. Niža cijena odražava i veće troškove transporta, ali i strah da bi SAD mogao ograničiti izvoz kako bi zaštitio vlastite energetske resurse.
Azijske rafinerije sada traže naftu bogatu sumporom kao zamjenu za bliskoistočne vrste koje su postale preskupe. Zbog toga rastu cijene nafte iz Norveške, Rusije, Kolumbije, pa čak i iz SAD-a. Tereti se sve češće preusmjeravaju iz Europe prema Aziji, gdje je poremećaj najizraženiji i gdje se može ostvariti veća zarada.
Zanimljivo, Brent sadrži znatno manje sumpora od dubajske nafte, a futures ugovori odnose se na isporuke u svibnju, razdoblje u kojem mnogi očekuju kraj sukoba. Neki analitičari upozoravaju i da futures tržište sve manje odražava stvarno stanje jer banke, trgovci i hedge fondovi smanjuju aktivnosti kako bi izbjegli gubitke, što dodatno povećava volatilnost.
Situacija u Zaljevu otišla je toliko daleko da se u izračun cijene ‘Dubai‘ nafte trenutačno uopće ne uključuje nafta iz samog Dubaija, jednostavno zato što ne može izaći iz tjesnaca. Umjesto toga, cijene se temelje na nafti iz Omana i manjim količinama iz Abu Dhabija koje se cjevovodom prebacuju do luke Fujairah.
Vrlo aktivan u trgovini je i francuski TotalEnergies, čiji je trgovački odjel kupio desetke pošiljki. Koliko je te nafte već preprodao nije poznato, ali takva pozicija sugerira da računaju na to da će azijske rafinerije biti spremne platiti maksimalne cijene za ograničene količine.
‘Azija se bori za svaki barel‘
U međuvremenu, rast cijena prelijeva se i na šire tržište. Nafta s norveškog polja Johan Sverdrup postiže rekordne premije u odnosu na Brent, a snažno poskupljuju i druge vrste tzv. ‘kisele‘ nafte, bogate sumporom.
Globalno tržište zasad problem rješava tako da gotovo svu dostupnu naftu usmjerava prema Aziji, no time se kriza zapravo širi na ostatak svijeta.
- Azija se trenutačno bori za svaki barel koji postoji, kaže Amrita Sen iz konzultantske kuće Energy Aspects.
Dodaje kako bi Brent mogao sustići cijene bliskoistočne nafte iznad 150 dolara po barelu ako Hormuški tjesnac ostane zatvoren, dok bi WTI zbog svoje lokacije i karakteristika mogao i dalje zaostajati.
Prije rata kroz tjesnac je svakodnevno prolazilo gotovo 20 posto svjetske opskrbe naftom – oko 15 milijuna barela sirove nafte i dodatnih pet milijuna rafiniranih derivata. Dio tih količina sada se preusmjerava alternativnim rutama, uključujući saudijski naftovod prema Crvenom moru.
No, prema analizi JPMorgan Chasea, zatvaranje je već smanjilo globalnu opskrbu za čak 16 milijuna barela dnevno. Taj bi se manjak djelomično mogao ublažiti idućeg mjeseca, ali svjetsko tržište i dalje bi ostalo bez oko 10 milijuna barela dnevno, zaključuje WSJ.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....