“I što ćete napraviti ako parlament ne prihvati vaš prijedlog da se raspusti?” “Idem u štrajk glađu, i to mislim ozbiljno. Ako treba, protestno ću sjediti ispred parlamenta.”
Tako je novinaru mongolske C1 televizije odgovorio predsjednik te države Khaltmaa Battulga. Jer, u zemlji je došlo do ozbiljne političke krize. Objavljene su financijske malverzacije nekih od zastupnika koji su sebi i članovima svojih obitelji osiguravali kredite s vrlo niskom kamatnom stopom od fonda koji je osnovan kako bi poticao razvoj malog i srednjeg poduzetništva.
Zastupnici i njihovi rođaci, razumljivo, nisu pokretali nikakve poslove. Battulga je osjetio kako je riječ o pravom trenutku da maksimizira svoje napore i natjera parlament na raspuštanje, a onda sazove prijevremene izbore na kojima će njegova Demokratska stranka odnijeti pobjedu te mu omogućiti da vlada Mongolijom kako on to želi. I za to je spreman štrajkati glađu.
Khaltmaagiin Battulga, kako se transliterira njegovo ime s mongolskog, još je jedan od populista koji su proteklih godina došli na vlast na valu ekonomskih problema, nezadovoljstva trenutačnim stanjem i straha javnosti od budućnosti.
Glasovi
Nije mu bilo lako jer su izbori u ljeto prošle godine bili prvi od 1993. godine koji su ušli u drugi krug. Ondje se Battulga suočio s Miyeegombynom Enkhboldom iz Pučke stranke, koja kontrolira parlament, i pobijedio ga. Osvojio je 50,6 posto glasova, a Enkhbold nešto više od 40 posto. Gotovo devet posto birača je predalo prazne listiće. I Battulga je shvatio poruku te pokrenuo politiku “pomoći siromašnima”. To izaziva kontroverzije budući da se on baš ne može nazvati siromašnim. A svakako se može nazvati najjačim i fizički najopasnijim predsjednikom na svijetu, onako licem u lice.
Rođen je u Ulan Batoru, glavnom gradu Mongolije, 1963., a tri godine poslije njegovi su roditelji izgubili sav imetak u katastrofalnoj poplavi. U osnovnoj školi zamijetili su njegov talent za crtanje pa se upisao u Srednju umjetničku školu u kojoj je maturirao i zatim na ulicama Ulan Batora prodavao svoje slike rijetkim turistima. I dok je u školi gajio svoje artističke talente, s ocem je radio na jačanju tijela. Naime, otac je bio izbornik reprezentacije u tradicionalnom mongolskom hrvanju: Battulga je bio član te vrste od 1979. do 1990. godine. To mu je omogućilo da u doba dok je Mongolija bila pod komunističkom vlašću putuje svijetom.
Naučio je i judo, što mu je poslije pomoglo u politici otvorivši vrata ureda još jednog ljubitelja te istočnjačke borilačke vještine - ruskog predsjednika Vladimira Putina. A onda je došla 1990. godina i tranzicija u demokratski sustav. Uspješno provedena: bivši američki državni tajnik John Kerry je Mongoliju volio zvati “oazom demokracije” između Rusije i Kine.
Vladimir Putin i Khaltmaa Battulga
Poslovni svijet
Battulga nije čekao, nego se dao u poduzetničke vode: počeo je prodavati traperice koje je sam šivao. Tu je zaradio prvih 600 dolara, a onda se upustio u novi pothvat: uvoz-izvoz. Iz Singapura je u Mongoliju i Rusiju uvozio elektroničku opremu. Posao je išao jako dobro pa je budući predsjednik osnovao kompaniju i dao joj ime - Genco. To možda i nije bila najbolja preporuka za ulazak u poslovni svijet: tako se, naime, zove tvrtka koju osniva Vito Corleone u svevremenskom klasiku “Kum”.
Genco je bio izuzetno uspješan: uspostavio je prvu taksi službu u Mongoliji, otvorio lanac dućana Sapporo, vodio lutriju, restaurante i noćne klubove, mlin i pekaru. U privatizaciji se dokopao hotela i tvornice za preradu mesa. Bilo je i određenih problema na tom planu pa je Battulga morao na šest mjeseci pobjeći iz zemlje kako bi se obranio od optužbi da ilegalno uvozi alkohol. A onda se odlučio posvetiti politici, ali je prije toga sagradio zabavni park i veliku skulpturu poznatog osvajača Džingis-kana. Kako bi potvrdio svoju predanost nacionalnoj tradiciji - i želju da bude novi Kan.
Džingis-Trump
U parlament je izabran 2004., pa 2008. i konačno 2012. godine. Kad mu je istekao treći mandat, odlučio je postati predsjednik. U kampanji nije krio da mu je Putin ideal: “Lako nam je komunicirati jer smo obojica judaši”, pričao je. To se pokazalo pobjedničkom strategijom jer Mongolija od svoja dva velika susjeda više voli Rusiju. Javnosti se predstavljao kao Donald Trump: uspješni poslovni čovjek koji želi pomoći naciji.
S ciljem da udari na etablirane političke elite i iskorijeni korupciju, zaboravljajući pritom da i njega prati glas poticatelja koruptivnog djelovanja. Ali, narod zaboravlja, nadao se Battulga. I bio je u pravu. Tijekom kampanje obećao je da će ozdraviti ekonomiju, iako predsjednik nema baš nikakve ovlasti u ekonomiji. A svoj je populizam doveo do vrhunca obećavši da će osigurati da sve Mongolke i Mongolci otplate svoj dug uz pomoć prihoda od prodaje rudnog blaga. Dosad u tome nije uspio.
Zato se dao u obilazak svih pokrajina gdje se susretao s ljudima, kako i neki drugi čelnici država vole, uvjeravajući ih da će napraviti sve samo da dobije ovlasti od parlamenta. U kojem vlada opozicija. A kako bi je srušio, spreman je i na štrajk glađu.