Pijemo čaj, uz prašnjavi put, negdje između Qamishlija i Hasake. Pušimo. Negdje na sjeveru Sirije. Pijemo čaj i pušimo. Tek rijetki auto podigne izmrcvarenu prašinu. Okružuju na žuta žitna polja. Prije žetve.
Taj bi pejzaž mogao biti klasično, idilično, bliskoistočni, dok pumpe crpe sirovu naftu, a pastiri na magarcima tjeraju ovce. Tek uspavano prijepodne prene ruski vojni konvoj. Dok nas kroz prozor gledaju mrka, brkata, slavenska lica, tresemo prašinu s košulja, ispuhujemo objektive. Nedugo, u suprotnom smjeru, prebrzo, prolete američka oklopna vozila. Bubuljičavi tinejdžeri, koji bi vrlo teško na karti svijeta pronašli mjesto na kojem se nalaze. Malo se koja zemlja može pohvaliti ovakvim prometom "svjetskih sila" na jednom bezimenom, naizgled besmislenom, raskrižju....
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....