Zajednički proces najvišim državnim dužnosnicima i najvišim mafijaškim bossovima - prvi takvog tipa u Italiji - bit će održan ako sudac za prethodne istrage u Palermu prihvati optužni prijedlog koji je, nakon višegodišnje istrage, sastavio pomoćnik javnog tužioca u Palermu Antonino Ingroia.
U tom slučaju bi se na istoj optuženičkoj klupi našli Nicola Mancino (koji je u dugoj političkoj praksi bi, među inim, ministar unutrašnjih poslova, potpredsjednik Vrhovnoga sudbenog vijeća i predsjednik Senata, tj. drugi čovjek države), senator Marcello Dell'Utri (Sicilijanac, suosnivač i glavni organizator Berlusconijeva pokreta Forza Italia), senator Calogero Mannino (dugogodišnji demokršćanski prvak sa Sicilije i višekratni ministar).
Karabinijerski generali Mario Mori (prefekt, suosnivač i zatim zapovjednik ROS, tj. Specijalnih operativnih grupacija koje su suzbijale mafiju, bivši šef civilne špijunaže SISDE) i Antonio Subranni (prvi zapovjednik ROS, koga je tužilac Paolo Borsellino, zatim ubijen, smatrao članom Cose nostre), karabinijerski pukovnik Giuseppe De Donno (koji je, kao kapetan, uredio analizu odnosa Cose nostre i ekonomskog sektora Sicilije, na što je mafija reagirala atentatima na tužioce koji su to istraživali, prvo Giuseppea Falconea, a zatim Paola Borsellina), te memmesantissime Cose nostre iz Corleonea: Salvatore “Tote” Riina, njegov suradnik i nasljednik Bernardo Provenzano, Rinin svak i pobočnik Leoluca Bagarella, te Giovanni Brusca (mammasantissima iz mjesta San Giuseppe Jato, ubojica istražnog suca Rocca Chinnicija, tužioca i doministra Giuseppea Falconea, mafijaš koji je zadavio i rastočio u kiselini 11-godišnjega Giuseppea Di Mattea, od 1997 policijski doušnik), te Massimo Ciancimino (sin Vita Ciancimina, dugogodišnjega mafijaškoga gradonačelnika Palerma).
Slučaj Andreotti
Taj popis je sam po sebi rječit: ako eventualna presuda spoji te ljude, to će biti prvi sudski dokaz suradnje države i mafije.
Nije to prvi pokušaj. Već su suđeni za to, pored Mannina, i tako visoki dužnosnici kao što je doživotni senator Giulio Andreotti (koji je sedam puta bio predsjednik Ministarskog vijeća a gotovo pola stoljeća je vazda bio ministar nečega, te je u Parlamentu neprekidno od 1946) - ali svi su bili oslobođeni. Ili nije bilo dokaza (npr. Mannino), ili je odgovornost bila politička a ne kaznena (npr. Andreotti, koji je u djelo provodio politiku Katoličke crkve i Kršćanske demokracije, stranke koja je neprekidno vladala pola stoljeća, sama ili u koalicijama).
Optužni prijedlog se odnosi na događaje otprije dvadesetak godina: na navodne pregovore između države i Cose nostre 1992.-1994. Tada je ta mafija, koju je predvodio “Tote” Riina, poduzela niz terorističkih akcija kako bi državu zaplašila i natjerala na pregovore. Teško je oštećena Georgofilska kula i Galerija degli Uffizi u Firenzi, oštećeni su spomenici kulture u Rimu, Milanu itd., a Riina je zaprijetio da će do temelja srušiti Kosi zvonik u Pisi.
Naime, ROS je pogodio mafiju gdje je bila najosjetljivija: u novac, glavni razlog njezina postojanja, djelovanja i razvijanja. Otkrio je veze između novca stečenoga zločinačkim akcijama i njegova ulaganja u legalan ili polulegalan biznis. Falcone je bio najistaknutiji član antimafijaškoga tužilačkog poola koji je osnovao Antonio Caponnetto i u kojemu je, među inima, bio i Borsellino. Falconea su praktički otjerali iz Palerma pa je prigrljen u Ministarstvu pravde u Rimu koji je tada vodio socijalist Claudio Martelli.
Ključni prijedlozi
Ondje je Falcone pripremio ključne zakonske prijedloge koje je usvojila sedma Andreottijeva vlada: da se po kratkom postupku konfiscira imovina stečena mafijaštvom, bez obzira na to na čije ime je upisana, te da se zatvorenim bossovima onemogući vođenje poslova stavljajući ih u režim stroge izolacije (članak 41 bis Kaznenog zakonika). To je mafiju raspametilo.
Palermitanski zatvor bio je dotad poznat kao “Hotel Ucciardone”, jer su bossovi mogli nabavljati sebi kavijar i šampanjac, imati posjete kada im padne na pamet, telefonirati, naređivati odande pljačke i ubojstva sa savršenim alibijem za sebe. U strogoj izolaciji po čl. 41 bis kontakti bez snimanja ograničeni su samo na odvjetnike, a između njih i posjetilaca bilo je neprobojno staklo. To ih nije onemogućilo, ali ih je usporilo, maklo ih je s teritorija, bez kojega nemaju zločinačku snagu.
Tužilac Ingroia smatra - dijelom na temelju Cianciminova svjedočenja, a dijelom i po drugim pokazateljima, uključujući i priznanja Brusce i inih “pokajnika” - da se država uistinu prepala i pristala na pregovore. Pristati na pregovore značilo bi priznati oružanu zločinačku organizaciju kao zaraćenu stranu i eventualnog partnera. Zato su svi okrivljeni za “atentat na političko tijelo države”, osim Mancina, koji je okrivljen za lažno svjedočenje zbog kojega su u povezanu procesu već oslobođeni Mori i pukovnik Obinu.
Spora pravda
Činjenica je da je Giovanni Battista Conso, ministar pravde u vladama Amata i Ciampija (1993.-1994.) ukinuo režim stroge izolacije za više od 300 osuđenih bossova.
U tom kontekstu samo ozbiljan proces može utvrditi je li Ingroia bio u pravu, ili nije. A pravomoćnoj presudi se, po talijanskoj praksi, možemo nadati za 25 ili 30 godina. Ili nikada.
Berlusconi potkupio Dell’Utrija i mafiju?
Sicilijanac Marcello Dell’Utri (70), senator Talijanske Republike, nepravomoćno osuđen kao veza između Cose nostre i milanskog tajkuna Silvija Berlusconija (75), našao se pod novom istragom u Palermu: tužioci ga sumnjiče da je od Berlusconija iznudio, u više navrata, ukupno oko 40 milijuna eura. Oni pretpostavljaju da je dio tog novca za Dell’Utrija osobno, kako bi pred njima prešutio što zna o Berlusconijevim poslima, a dio racket za Cosu nostru, kojoj je Berlusconi već plaćao svoju sigurnost sedamdesetih.
Najveći pojedinačni iznos - 21 milijun eura - Berlusconi je platio Dell’Utriju za luksuznu vilu na obali Comskog jezera. Vila je nekoliko godina ranije procijenjena na manje od 10 milijuna eura. Berlusconi je u gotovini isplatio nešto više od 15 milijuna na račun Mirande Anne Ratti, Dell’Utrijeve supruge, a već sljedeći dan je 11 milijuna odatle otišlo na račun u neku banku u Santo Domingu.
Istražitelji sumnjaju da je tih 11 milijuna bilo namijenjeno za Dell’Utrijev bijeg u slučaju nepovoljne presude Vrhovnoga kasacijskog suda (koji je, međutim, proces o Dell’Utrijevoj suradnji s mafijom vratio prizivnom sudu).
Za prebacivanje Berlusconijeva novca Dell’Utri je, pored računa svoje žene, koristio najmanje dvadesetak raznih svojih poduzeća, a također i neke osobe koje su samo svojim imenom pokrivale Dell’Utrijeve poslove (kao što je uobičajeno u mafijaškoj praksi).
Berlusconi je zasad odbio svjedočiti, ali je u utorak svjedočila njegova najstarija kći Marina, koju istražitelji smatraju i “oštećenom”, jer je dio novca isplaćen s računâ koje dijeli sa svojim ocem. Sadržaj njena svjedočenja proglašen je tajnom.