Jeziva svjedočanstva zatvorenika iz Auschwitza koji je bio primoran pomagati nacističkim zločincima u izvršavanju ubojstava napokon su dešifrirane i to zahvaljujući predanom detektivskom radu i digitalnoj tehnologiji.
Na listovima papira grčki Židov Marcel Nadjari opisao je kako je na tisuće Židova dnevno slano u plinske komore i kako su unutra bili 'kao sardine'.
U 1944. ovaj 26-godišnjak je izgarao od želje za osvetom. Naime, čuo je od prijatelja da su njegova majka, otac i sestra Nelli umrli u Auschwitz-Birkenau logoru u okupiranoj Poljskoj godinu dana ranije.
- Često sam razmišljao o tome da odem zajedno s drugima i okončam ovo. No želja za osvetom me spriječila da pokleknem. Želio sam živjeti kako bi osvetio smrt svog oca, majke i drage malene sestre - napisao je.
Bio je jedan od 2200 pripadnika Sonderkommanda - židovskih robova SS odreda koji su pratili druge Židove u plinske komore. Morali su paliti njihova tijela, skupljati zlatne zube i žensku kosu, te bacati njihov pepeo u obližnju rijeku.
Pošto su svjedočili nacističkom ubilačkom stroju iz prve ruke, znali su da je samo pitanje vremena kad će i sami biti smaknuti.
Preživjeli, izgladnjeli zatvorenici koncentracijskog logora Auschwitz-Birkenau
Stoga je u studenom 1944. Nadjari svoj manuskript napisan na 13 stranica nagurao u termos bocu koju je dobro zatvorio, zamotao u kožu pa zakopao u blizini krematorija.
- Krematorij je velika zgrada sa širokim dimnjakom i 15 peći. Ispod vrta su dva golema podruma. Jedan gdje su razodjeveni ljudi i drugi gdje je komora smrti. Ljudi, odjednom njih 3000, u nju su ulazili goli. Potom bi ih zaključali i pustili plin. Nakon šest ili sedam minuta patnje umrli bi - napisao je.
Opisao je kako su Nijemci u prostoriju instalirali cijevi kako bi izgledalo kao prostorija za kupanje.
- Kanisteri s plinom uvijek su im dostavljani u vozilima njemačkog Crvenog križa kojeg su vozila dva SS-ovca. Ubacili bi plin kroz otvore i pola sata kasnije naš posao bi počeo. Odvlačili smo tijela nevinih žena i djece do lifta koji bi ih odvezao do peći. Pepeo odraslog čovjeka težio bi oko 640 grama - zabilježio je.
Iz njegovih bilježaka jasno je kako je očekivao da će umrijeti u logoru - no ovo je bila poruka vanjskom svijetu. Poruka koja ga je mogla koštati života da je netko za nju saznao.
Poljski student šumarstva 36 godina kasnije slučajno je pronašao bocu na dubini od 40 cm.
Nadjari je čudom preživio Auschwitz i deportaciju u koncentracijski logor Mauthausen u Austriji nakon pada Trećeg Reicha. Nakon rata, oženio se i 1951. preselio u New York. Tada je već imao jednogodišnjeg sina, a 1957. njegova supruga Rosa rodila je djevojčicu koju je nazvao po svojoj pokojnoj sestri - Nelli. Umro je 1971. godine kada je imao 53 - devet godina prije nego li je otkrivena njegova poruka iz Auschwitza.
Vlaga je učinila svoje - samo 10 posto poruke se moglo iščitati. No, ruski povjesničar Pavel Polian odučio ju je spasiti uz pomoć moderne tehnologije jer je to rijedak dokaz koji dokumentira holokaust.
Zatvorenici iz Auschwitza koje je oslobodila Crvena armija 1945.
Prošlog mjeseca Institut suvremene povijesti u Munchenu objavio je Polianova otkrića. Polian je kopiju manuskripta dobio iz muzeja Auschwitz, a jednom prilikom govoreći na radiju o njegovom lošem stanju, kontaktirao ga je ruski IT stručnjak, Alexander Nikityaev, i ponudio mu pomoć.
Nikityaev je proveo godinu dana eksperimentirajući u Adobe Photoshopu kako bi vratio izblijedjeli tekst, a najviše mu je pomogla višespektarna analiza koju koristi policija i tajne službe.
Tekst s grčkog na engleski pomogla je prevesti Ioannis Carras iz njemačkog Freiburga.
Oko 110 pripadnika Sonderkommanda preživjelo je Auschwitz-Birkenau, većina poljskih Židova. U većini slučajeva pokušavali su očajnički zaboraviti taj horor - a samo je nekoliko njih zapisalo kroz što su sve prošli...