NEVINA U LUDNICI

Naredio mu sud da bivšoj plati po 810 kn mjesečno za kuhanje, čišćenje i brigu o djetetu. Pravedno?

Neobična je ta ljubav koja od muškaraca očekuje da sjednu i dignu noge na fotelju, a od žene da riba dok joj kičma ne otpadne
Ilustracija
 Sarayuth Punnasuriyaporn/Alamy/Alamy/Profimedia
Objavljeno: 03. ožujak 2021. 21:07

Otac više uopće ne razgovara sa mnom, jedva da me pozdravi u prolazu. Boji se da ću mu pokvariti ženu. Nahuškati mamu Nadu protiv muških: zašto bi mu kuhala, krpala i čistila, kad možemo nas dvije na sunce na kavu?

Svijet je obletjela vijest da je kineski sud dosudio nekom frajeru da plati bivšoj za sav neplaćeni kućni posao. Po novom zakonu koji je upravo stupio na snagu, Kineskinje prilikom razvoda imaju pravo na financijsko obeštećenje ako su obavljale većinu kućanskih poslova.

Razveli su se nakon pet godina braka: sud u Pekingu dosudio je gospođi Wang 50.000 juana, odnosno 6500 eura odštete za neplaćeni rad po doma, za sve one ručkove, skuhane čajeve, čišćenje i brigu o djeci. Gospodin Chen nije se bavio kućanstvom i obitelji, sav njegov posao svodio se na to da odlazi na posao, ustvrdio je sud. Ženi su dodijelili skrbništvo nad djetetom i naložili mužu da joj isplaćuje još oko 2000 juana (toliko otprilike i u kunama) mjesečno radi alimentacije.

Računica je neobična: i u Pekingu su cijene visoke, nema šanse da biste našli čistačicu za 1300 eura godišnje, kako je to procijenio ovaj sud. Za okruglo 810 kuna mjesečno. Gospođa Wang uložila je žalbu: izvorno je tražila 160.000 juana odštete, odnosno 20.500 eura, što je 4100 godišnje, ili oko 2500 kuna mjesečno. Previše za kuhanje, čišćenje i brigu o djeci? Sud je ustvrdio da je tih 2500 kuna previše.

Kineskinje dnevno četiri sata rade po kući, dva i pol sata više od prosjeka, izračunali su u OECD-u. Četiri sata dnevno, pa to je pola radnog vremena. I sad zamislite da im se to plaća. Računam koliko bi mama Nada mogla dobiti da zatraži razvod: svakako joj se ne isplati, sudio joj Kinez ili Hrvat. Te joj godine nitko neće vratiti. Prosječnoj domaćici najviše se isplati i dalje tvrditi kako ona to sve radi iz ljubavi.

Mene neće uvjeriti: jer kako to da muškarac gotovo nikad nije prisiljen iz ljubavi očistiti kupatilo i oprati pod? Kako to da ih nikad, osim možda skroz na početku, ne lupi da iz ljubavi zajedno čiste i kuhaju? Skupa, zagrljeni, ljubeći se? Neobična je ta ljubav koja od muškaraca očekuje da sjednu i dignu noge na fotelju, a od žene da riba dok joj kičma ne otpadne. I u Kini raste broj razvoda, mada vlasti čine sve da otežaju podnošenje zahtjeva za razvod.

Do apsurdne situacije dovelo ih je vjerovanje da su muškarci vredniji od žena. Od 1979. do 2015. Kina je nametala politiku jednog djeteta, pa su mnogi htjeli sina. Procjenjuje se da Kina i Indija zbog takve politike imaju 80 milijuna više muškaraca nego žena, i ti se muškarci danas ne mogu oženiti, a majke su im sve starije, sve teže kuhaju i čiste. Istovremeno mlade Kineskinje otkrivaju slobodu: ne, ne moraju se udati, ne, ne moraju nikome čistiti. Ili barem ne besplatno.

Pandemija je povećala breme na ženskim leđima, nekima do pucanja. Radi se od kuće, djeca su više doma nego u vrtiću i školi. Muževi su preuzeli više kućanskih obaveza: ali žene još i više. I prije pandemije obavljale su tri puta više neplaćenog posla: tko se brine o djeci, o starijima i bolesnima?

Međunarodna organizacija rada (ILO) procijenila je 2018. da se svaki dan obavi 16 milijardi sati neplaćenog rada. To je 10 posto svjetskog BDP-a, izračunao je Svjetski ekonomski forum. Slažem se, grozno je ljudske odnose svoditi na novac, preračunavati tko je kome kad skuhao čaj ili ti dodao čašu vode dok gledaš omiljenu seriju. No pandemija radikalno mijenja doživljaj svijeta: brak kao besplatan All Inclusive kućni servis ne prolazi više ni u Kini.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
22. listopad 2021 15:46