U Vatikanu su sva usta zaključana kad se postavi naizgled jednostavno i nevino pitanje: kada je i kome papa Frane izrekao izjavu o ljudskom pravu homoseksualnih da imaju vlastitu obitelj i o tome da se borio da takva obitelj bude zaštićena zakonom o građanskim zajednicama?
To je pitanje, na svjetskoj razini, otvorila u četvrtak uvečer Nicole Winfield, iskusna i pouzdana vatikanistica Associated Pressa.
Naime, spomenuta Papina izjava, koja je uzburkala mnijenja u Katoličkoj crkvi, našla se unutar dokumentarnog filma o Frani izraelskog redatelja Evgenyja Afineevskoga (rođenoga u ruskome Tatarstanu i nastanjenoga u Sjedinjenim Državama).
Taj je film prikazan u srijedu na Filmskom festivalu u Rimu.
Afineevsky je u srijedu, na konferenciji za novinare, na direktne upite tvrdio da mu je to rekao sam Papa, preko prevoditelja, te da je Papi ljetos pokazao sav taj dokumentarac na tabletu, pa da ga je Frane odobrio.
Urednici Tg2 - dnevnika Raijeva Drugoga televizijskog programa - primijetili su, međutim, da je izjava koju je u svoj film uvrstio Afineevsky dio širokog intervjua koji je papa Frane dao lani u svibnju Valentini Alazraki, vatikanskoj dopisnici meksičke Televise. Sve je isto: i prostorija u kojoj je snimano, i sjedalica, i osvjetljenje, i kadar.
Kontrola kamere
Taj intervju je Televisa emitirala, ali ne u cijelosti. Pasus o pravima homoseksualnih na obitelj nije emitiran. Štoviše, on nije objavljen ni u tekstu ni prijevodu intervjua koji je istodobno lani objavila Sveta Stolica.
Vatikanski medijski urednici nerijetko "umivaju" Papine izjave, a višeput smo mogli primijetiti da su izbacili dijelove koji bi mogli uzburkati crkveno ili javno mnijenje. Takvoj "cenzuri" bivali su podvrgnuti i istupi sv. Ivana Pavla II i Benedikta XVI, ne samo pape Frane.
Washington Post je objavio u petak da je elektronskim pismom, prispjelim u četvrtak kasno uvečer, Televisin predstavnik za javnost Rubén Acosta Montoya potvrdio da je pasus o pravima homoseksualnih na vlastitu obitelj zaista dio intervjua koji je vodila Televisina rimska i vatikanska dopisnica Valentina Alazraki. On je rekao da je spomenuti Papin komentar uklonio Vatikan, koji posjeduje i kontrolira kamere kojima je sniman intervju. "Netko je u Vatikanu dao nama dio koji smo emitirali, a zatim je dao ostatak intervjua nekome drugome", napisao je Acosta Montoya.
Tko je Afineevskome dao dio intervjua koji je vodila Alazraki? S kojim pravom? Po čijem nalogu? U koju svrhu? Je li to Papa zaista vidio? Je li odobrio? Zašto Afineevsky kaže da je sam to snimio?
Ni na jedno od tih pitanja Ured za novinstvo Svete Stolice nije dao odgovor do petka. O Papinu znamenitu pasusu niti riječ nije objavio Vatican News, mrežno glasilo Svete Stolice. Na ceremoniji dodjele nagrada na rimskome Filmskom festivalu u četvrtak prefekt kurijalnoga Dikasterija za komunikacije laik Paolo Ruffini nije htio komentirati Papinu izjavu.
Valentina Alazraki je od četvrtka nedostupna, ne odgovara na telefon ni na e-poštu.
Takva se informacijska blokada ne pamti još od vremenâ kada je ravnatelj Ureda za novinstvo u pontifikatu sv. Ivana Pavla II bio Joaquín Navarro Valls. To upućuje na zbunjenost i nelagodu, a možda i na ljutnju.
Ali čemu ljutnja kad je u tom pasusu rečeno, samo na izrazitiji način, ono što je papa Frane više puta kazao, pa i podigao na teološku razinu u apostolskom nagovoru Amoris Laetitia?
Utjecajni časopis
Dok je Jorge Mario Bergoglio bio kardinal nadbiskup u Buenos Airesu, zaista se javno zauzimao, dapače borio, za civilne zajednice homoseksualnih parova (kakve se u Hrvatskoj zovu životnim partnerstvom) - ali suprotstavljajući to tadašnjoj zakonskoj inicijativi da homoseksualni parovi mogu sklopiti brak na isti način, pod istim uvjetima i sa svim istim pravima kao i heteroseksualni parovi (što je tadašnja peronistička većina u argentinskom parlamentu i usvojila).
Može se reći da su za kardinala Bergoglia takve zajednice bile manje zlo od civilnog braka. Ipak, nikada to nije javno opetovao otkako je izabran za papu - osim u "cenzuriranu" dijelu intervjua za Televisu.
Papin blizak prijatelj o. Antonio Spadaro, također isusovac, urednik veoma utjecajnog časopisa Civiltà cattolica, kazao je pak Nicolei Winfield da je i taj dio emitiran, da u njemu nema ničega novoga. Ja se ne sjećam da je taj pasus bio objavljen u Vatikanu, što ne znači da nije kasnije negdje emitiran i prošao "ispod radara".
Pa se sada po Webu govori o "krimiću", kojemu pridonosi mûk vatikanskih institucionalnih izvora.