Kada smo bili tinejdžeri u Poljskoj, bio je kraj 90-ih i tada smo već bili smjeli slobodno putovati do Pariza i Londona kako bi radili ili pohađali tečaj stranog jezika. Da bismo si to priuštili putovali smo otrcanim, trošnim autobusima desetke sati, a putovanje je bivalo još duže zbog višesatnih zaustavljanja na poljsko-njemačkoj granici, pišu u kolumni za Guardian Karolina Wigura, povjesničarka, te Jarosław Kuisz, politički analitičar i urednik poljskog tjednika Kultura Liberalna.
Granica je bila stvarna i simbolična. Bio je to početak europskog prostora, ali u našim glavama mi smo putovali kroz vrijeme - u budućnost, u vrijeme kada ćemo kao članice Europske unije dočekati bolji život.
Osjećali smo se kao da živimo u alternativnoj verziji Kafkine priče ‘Pred zakon...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....