Nema struje, grijanja, ljudi žive među lešinama krava u minskim poljima, a smrt je jedina konstanta: ‘Ako ima pakla...‘

Jedino što ih razdvaja je voda. Rusi su na istoku. Ukrajinici na zapadu. Putovanje uz rijeku Dnipro, liniju razdvajanja, od njegove delte na jugu do grada Nikopolja u normalno bi vrijeme trajalo koji sat. Novinari Washington Posta putovali su tom rutom nekoliko dana kao bi saznali kako danas žive stanovnici Ukrajine kojima je sudbina namijenila da se nađu na prvoj liniji bojišta. Pronašli su razorena sela, ispražnjena od stanovnika, osim šačice mahom staraca koji pokušavaju preživjeti među ruševinama i pod konstantnom prijetnjom smrću s druge strane obale, bez struje i grijanja, oviseći o humanitarnoj pomoći. Međusobno šapuću o kolaboracionistima među njima, strahuju da svaki čas mogu završiti mrtvi.

Oštećene ceste i mostovi, napuštene ruske kontrolne točke i vojna o...