VOJNA ANALIZA IGORA TABAKA

Neočekivani mehanizirani prodor Ukrajinaca, Rusima ‘visi‘ Izjum, u spas im hita 3. korpus

U operaciji Ukrajinaca sudjelovalo je i do 30 tisuća ukrajinskih vojnika s većim količinama teške vojne tehnike

Igor Tabak, ukrajinski Su-25 u niskom letu i ukrajinske snage kod Kupjanska

 Davor Pongračić/Cropix/Twitter/Ukraine Air Force/

Petak 9. rujna 2022. godine ujedno je i 198. dan intenzivnog ratovanja u Ukrajini. Pri tome, nakon što je od početka prošloga tjedna pažnju javnosti plijenila ukrajinska ofenziva na jugu zemlje – o čijim se dosezima prvo malo čulo, da bi se tek početkom ovoga tjedna pojavilo više informacija – ovaj je tjedan prošao u znaku ukrajinske ofenzive na sjeveroistoku zemlje.

Konkretno, riječ je o napredovanjima branitelja jugoistočno i istočno od grada Harkiva u kojima se izgleda oslobodilo jedan dobar dio istočnog kraja Harkivske regije. Iako je ta operacija - započeta tijekom utorka 6. Rujna - itekako još u tijeku, već sada se može reći da su njome branitelji stigli pred vrata okupiranog grada Kupjanska na rijeci Oskil – koji je zbog svoje pozicije, te zbog ondje prolazećih željezničkih linija i dalekovoda, najvažnije rusko logističko središte na sjeveroistoku čitavog ovog bojišta. Naime, njime u Ukrajinu stiže opskrba i pojačanja za čitavo bojište ne samo istočno od Harkiva, nego i južno za ruske snage oko Izjuma, te jugoistočno sve do okupiranih gradova Liman i Severodonjeck. Tako će se svaki prekid ili otežavanje prometa ovim transportnim pravcem itekako ozbiljno osjetiti na spomenutim ruskim pravcima djelovanja. Ipak prije bilo kakvog detaljnijeg razmatranja stanja na tim vrlo dinamičnim bojištima, potrebno je pogledati i niz s ovim sukobom vezanih događanja u inozemstvu.

image

Ukrajinske snage kod Kupjanska

Twitter/

Nova pomoć Kijevu

Naime, zadnja četiri dana nisu bila živa samo na bojištima, već i u dvoranama Vijeća sigurnosti Organizacije Ujedinjenih naroda. Dok je utorak 6. rujna ondje završio raspravom o stanju u nuklearnoj elektrani Zaporižje, što je inicirala ruska strana, idući su dani prošli u diskusijama prvo o ruskim prisilnim deportacijama civila iz Ukrajine (inicirale SAD i Albanija), a onda jučer i o opskrbi Ukrajine zapadnim oružjem (opet na rusku inicijativu). Nije to ni čudo kad se zna koliko je Ukrajini korisna zapadna pomoć, te koliko to štete zadnjih mjeseci nanosi ruskim agresorima u toj državi. Dodatan motiv za ovu raspravu zasigurno je bio i još jedan sastanak Kontaktne skupine za obranu Ukrajine, koji se jučer održao u Njemačkoj. Peti po redu takav skup opet je bio zakazan u Ramsteinu, ovoga puta osobno a ne virtualnim sudjelovanjem, a okupio je opet oko 50 predstavnika raznih država te međunarodnih organizacija. Na sastanku na kojem su Republiku Hrvatsku predstavljali ministar obrane Mario Banožić, ravnateljica Uprave za obrambenu politiku Dunja Bujan Šujster te zamjenik načelnika Glavnog stožera Oružanih snaga RH general-pukovnik Siniša Jurković, prvo su okupljeni dobili uvid u stanje na terenu, da bi onda dogovarali i dugoročnu pomoć Ukrajini.

Naime, uz niz konkretnih nacionalnih donacija (gdje RH ne objavljuje ako išta i daje) – očigledno je naglasak bio i na pripremi ukrajinskih snaga za nadolazeću zimu i nastavak borbenih djelovanja koja se očekuju iduće godine. Ipak, velik je tu broj i konkretno navedenih donacija – od kojih prvo i osnovno treba početi s onima Sjedinjenih Američkih Država. Naime, nakon što su prije desetak dana SAD od svog Kongresa tražile odobrenje dodatnih 11,7 milijardi USD za raznoliku pomoć Ukrajini krajem ove američke fiskalne godine (do 30. rujna), te početkom iduće fiskalne godine do donošenja novog proračuna. Dio toga će biti sadržan u paketu od oko 2 milijarde USD kojeg je za svog posjeta Kijevu jučer 8. rujna objavio američki ministar vanjskih poslova Antony Blinken, što se samo nadovezalo na dan ranije objavljene namjere Europske unije da Ukrajini osigura dodatnih 5 milijardi eura makrofinancijske pomoći.

Novi američki paket

Uz to se na samom sastanku u Ramsteinu objavilo i sadržaj novog, ukupno 20. po redu paketa američke vojne pomoći Ukrajini. Ta sredstva, u vrijednosti od oko 675 milijuna USD, predstavljaju još jedno slanje opreme iz zaliha američkih državnih tijela u okviru Presidential Drawdown Authority (PDA), a obuhvaćaju: dodatno streljivo za precizni raketni sustav HIMARS, 4 haubice od 105 mm te oko 36.000 granata za njih, dodatne zrakoplovne proturadarske rakete AGM-88 HARM, 100 lakih vojnih vozila HMMWV, 1,5 milijuna komada raznog streljiva za ručno naoružanje, preko 5.000 protuoklopnih sustava, 1.000 komada naprednog protuoklopnog topničkog streljiva u kalibru 155 mm (Remote Anti-Armor Mine - RAAM), 50 specijaliziranih sanitetskih vozila, razno lako naoružanje te dodatnu vojnu opremu. Sve to se samo nadovezalo na vijesti o slanju u Ukrajinu i kopnenih lansera za protubrodske projektile Harpoon, kao i o isporuci dodatnih preciznih topničkih granata u Excalibur u kalibru 155 mm. Uz to, Ukrajina je već od Poljske primila pola kvote od ukupno 40 kupljenih bespilotnih sustava Warmat, iz Litve također stižu haubice kalibra 105 mm M50/M101 kao dio od ukupno oko 180 milijuna eura ukupne pomoći iz te države. Francuska je najavila slanje u Ukrajinu starijih tegljenih haubica TRF-1 u kalibru 155 mm, a iz Norveške se čulo o slanju oko 160 protuoklopnih projektila AGM-114 Hellfire s pripadajućim lanserima za koje se već s budućim korisnicima provodi i obuka. Konačno, i Španjolska je posljednjih dana put Ukrajine poslala oveći tovar topničkog streljiva kalibra 155 mm, kao i prvu veću količinu zimske opreme za ukrajinske branitelje.

Pitanje prijevoza žita

Sve ovo prolazi u svjetlu sve većeg ruskog nezadovoljstva funkcioniranjem sustava pomorskog izvoza prehrambenih proizvoda Crnim morem – sustava koji su Organizacija UN i Turska dogovorile s Ukrajinom i Ruskom Federacijom. Naime, proteklih više od mjesec dana itekako se čulo o dijelu ovog sustava koji izvozi ukrajinske prehrambene proizvode, od kojih je navodno oko 38 posto otišlo trgovcima u Europi, a tek postupno na red dolaze i gladni iz Somalije, Etiopije, Jemena i drugih kriznih žarišta. Za razliku od toga, izgleda da je manji opseg tu bio izvezen s ruske strane – koja ponukana ukrajinskim uspjehom sada najednom ima brojne zadrške i probleme s čitavim sustavom. Sam Vladimir Putin na Istočnom ekonomskom forumu u Vladivostoku ustvrdio je da se Rusiji ne sviđa kamo ide ukrajinsko žito i da dokumenti o izvozu žitarica iz Ukrajine navodno ne sadrže podatke o obujmu isporuka u zemlje u razvoju – koje su onda jednako kao i Rusija prevarene. Iz ostalih se ruskih izvora čulo kako nakon isteka prvih 120 dana važenja ovog prometnog režima, u studenom ove godine, Ruska Federacija izgleda ne misli dopustiti njegovo produžavanje – o čemu će se još dodatno i pregovarati i s turskim predsjednikom Erdoganom, možda već i sljedeći tjedan kada bi se opet trebali sastati turski i ruski predsjednik.

Jednako je tako veliko i nezadovoljstvo Ruske Federacije i nedavno postignutim dogovorom u krugu članica Europske unije, kojima se usuglasilo da olakšano dobivanje turističkih viza za ulazak u EU nije neko temeljno ljudsko pravo već povlastica – za koju je danas utvrđeno kako će građanima Rusije od početka ponedjeljka 12. rujna biti ozbiljno ograničena. Vjerojatno bi aktualno rusko nezadovoljstvo bilo još i veće da Mađarska nije danas potopila i razgovore o uvođenju maksimalne prihvatljive cijene za ruski plin, o kojem se diskutiralo u Pragu na izvanrednom sastanku EU ministara energetike. Ipak, iskreno rečeno, svi ti raznoliki uzroci ruskog nezadovoljstva vjerojatno su ipak zasjenjeni stanjem na bojištima u Ukrajini, gdje ukrajinske ofenzive sada već izazivaju ne samo nezadovoljstvo ili zabrinutost, već i očaj brojnih Moskvi sklonih promatrača.

Aktivne crte bojišta

Prije nego se pozabavimo pojedinim borbenim zonama u kojima je zadnjih dana bilježen poseban intenzitet ukrajinskih ofenzivnih djelovanja, treba napomenuti i nekoliko općih stvari. Kao prvo, ukupne crte bojišta u Ukrajini su i nadalje aktivne – bilo da su izložene granatiranjima, raketiranjima, zračnim napadima ili kopnenim djelovanjima. Pri tome su s ruske strane bilježena napadajna djelovanja na nizu točaka koje su im posebno interesantne već duže – od Izjuma prema Slovjansku (Dolina, Bogorodične), oko Siverska (gdje su neuspješno napadali liniju od rijeke Siverski Donjec na jug i gdje su ukrajinski branitelji izgleda nanovo oslobodili selo Spirne), pa sve do Soledara i Bahmuta. Ondje su izgleda ukrajinske snage potisnute iz sela Kodema oko kojeg su se tjednima vodile žestoke borbe, dok su minimalni pomaci bilježeni i oko Toretska te južnije oko Donjecka. Kao drugo, treba napomenuti i da se posljednjih dana, a na iznenađenje mnogih, bilježi i radikalno jačanje borbenih djelovanja ukrajinskog Ratnog zrakoplovstva. Ne samo da je ono očigledno poneseno novom sposobnošću napada proturadarskim raketama na ruske sustave protuzračne obrane, već izgleda da počinje djelovati i na pojedinim dijelovima bojišta u podršci kopnenim snagama u napadu.

A kad pričamo o ukrajinskim napadima, prvo i osnovno se treba osvrnuti na stanje na krajnjem jugozapadu ukrajinskog bojišta, na rubni dio Hersonske oblasti koji sačinjava rusku okupiranu enklavu na zapadnoj obali rijeke Dnjepar. Ondje se i nadalje bilježe ustrajni raketni napadi na sve prijelaze preko te velike rijeke, kojima ukrajinski branitelji praktično pa kontroliraju sav ruski promet – bilo dopremu pojačanja, ili opskrbu za tamo već stacioniranu vojsku. Takva je praktična kontrola prometa uvelike otežala ruski odgovor na desetak dana dugu ukrajinsku ofenzivu, koja je izgleda na sva svoja tri pravca imala određene uspjehe. Rusi su tako odbačeni desetak kilometara južno na krajnjem sjeveru te enklave, gdje su onda teškom mukom rekonstruirali nekakvu obrambenu liniju, jednako kao što je i za desetak kilometara produbljen i ukrajinski mostobran na sredini tog bojišta – jugozapadno od mjesta Davidov Brid, na istočnoj obali rijeke Ingulec. Na kraju, izgleda da je zadnjih dana došlo i do određenih pomaka i na južnom pravcu te ukrajinske ofenzive – od Mikolajeva prema gradu Hersonu, gdje se u više navrata govorilo o prodorima branitelja koje su Rusi tek ubacivanjem dodatnih pojačanja nekako ograničavali. Ipak, dok je jasno da otvoreni teren tog bojišta uvjetuje i ponešto postupnije kretanje, praćeno jakim topničkim djelovanjima i zrakoplovstvom – ipak izgleda da čitav taj niz borbenih događanja i stvarno predstavlja ofenzivu za sebe, a ne tek skretanje ruske pažnje od događanja na dijametralno suprotnom kraju bojišta, na oko 460 km sjeveroistočno smještenoj Harkivskoj oblasti.

Ofenziva u Harkivskoj oblasti

Što se Harkivske oblasti tiče, intenzivna borbena djelovanja ondje su započela tijekom utorka 6. rujna, kada su ukrajinske snage prvo prodrle do grada Balaklije, koja je sa svojom okolicom predstavljala svojevrsnu izbočinu na ruskoj bojišnici u tom kraju. Kako izgleda, nakon postupnog odmicanja većeg broja ondje stacioniranih postrojbi – što na jugoistok, u Donbas, a što dalje južno u Zaporižje ili Hersonsku regiju – oko Balaklije su rusku liniju ostale držati malobrojne snage lokalno mobiliziranih ljudi iz tzv. „Luhanske Narodne Republike“ te pojedine postrojbe specijalne policije (SOBR) iz sastava ruske Nacionalne garde, Rosgvardije. Nakon početnih uspjeha ukrajinskog napredovanja, za koje su ruski izvori čak tvrdili da su i namjerno pušteni, ukrajinske su snage prvo u utorak opkolile preostatak ruske posade u Balakliji, da bi onda u brzom ritmu nastavile napredovati.

Prvi i osnovni smjer ukrajinskog napredovanja bio je na sjeveroistok, do oko 16 km udaljenog mjesta Volohiv Jar i tamošnjeg cestovnog čvorišta, dok je sekundarni smjer izgleda bio na istok – cestom P78, čime je ujedno i zaokružena opsada Balaklije. Dok je to istočno napredovanje u nadolazećim danima spomenutim cestovnim pravcem stiglo do oko 25 km udaljenog mjesta Vesele – ukrajinske su snage do Volohiv Jara stigle u noći od 6. na 7. rujna, da bi onda ondje odbile i ruske protunapade te uspješno zauzele grad. Od tuda se još istoga dana krenulo dalje i do večeri u srijedu 7. rujna ukrajinske su snage osvanule još oko 16 km sjeveroistočno, kod okupiranog mjesta Ševčenkove – koji je duže bio cilj neuspješnih ofenzivnih pokušaja branitelja iz Harkiva na istok, preko Čuguiva, cestom P07. Do jutra u srijedu 8, rujna i Ševčenkove se našlo u ukrajinskom opkoljenju, a ukrajinske snage su u brzom ritmu krenule dalje na istok, sada prateći cestu P07 prema Kupjansku – da bi jučer predvečer prvo dostigle i oslobodile sela Grušivka i Starovirivka na oko 10 km zapadno od Kupjanska, a onda navečer navodno i selo Blagodativku na samo oko 4 km od Kupjanska. Za to je vrijeme predsjednik Zelenski u svom večernjem obraćanju naciji potvrdio i konačno oslobođenje Balaklije, dok su se na društvenim mrežama smjenjivali video materijali podizanja ukrajinskih zastava u brojnim drugim mjestima te regije.

image

Ukrajinci koji su kod Balaklije zarobili "borbenu zastavu" DNR-ovaca.

Twitter/

Pred vratima Kupjanska

Kao što smo spomenuli, Kupjansk je grad od oko 27 tisuća stanovnika, smješten na rijeci Oskil, oko 100 km istočno od Harkiva, u kojem se spajaju dvije pruge koje dolaze sa sjevera (iz oko 40 km udaljene Ruske Federacije). To mjesto je u ruke ruskih agresora palo još 27. veljače, kada su im ga predali domaći političari u zamjenu za mir, da bi ga onda njegove željezničke i cestovne veze učinile ključnim čvorištem ruske vojne logistike za čitav sjeveroistok ukrajinskog bojišta. Dok se danas vidjelo slike ukrajinskih snaga na samim prilazima tom gradu, nije jasno je li on i stvarno oslobođen ili ga Rusi i dalje uspijevaju držati. Ipak, napomenimo da bi sama sudbina grada Kupjanska lako mogla biti manje važna nego bi to bilo za očekivati na prvu ruku – budući se još jučer čulo i o navodnom južnom kraku ukrajinskog napredovanja, kojim su branitelji uspjeli osvanuti na obalama rijeke Oskil i oko 20 kilometara južnije, u predjelo naselja Senkove, gdje je izgleda i dalje bio operativan most preko Oskila. Iako s te strane ima malo slikovnog ili video materijala – više izvora navodi kako je baš ondje već kompletno prekinuta ruska logistika na jug za sve snage oko Izjuma i tamošnjeg ruskog pravca željenog vojnog napredovanja prema Slovjansku. Ako je to istina, tada bi trebalo napomenuti da se svim tim aktualnim borbenim napredovanjima ukrajinskih snaga ruska vojska oko Izjuma našla u okruženju s tri strane – dok im ostaje otvorenom tek veza na istok od Izjuma, preko grad Oskila i tamošnje brane pa dalje prema Lugansku. Iako taj put može poslužiti za evakuaciju, teško je zamisliti da bude dovoljno logistički prohodan za održavanje ikakvih daljnjih ofenzivnih namjera agresora, jer on nije ni izdaleka usporediv s logističkom propusnošću donedavne ruske željezničke veze preko Kupjanska.

image

Ukrajinska zastava na odašiljaču kod Oskila

Screenshot/

Naravno, sve to uopće vrijedi ako u najskorije vrijeme ne dođe do ukrajinskog presijecanja i tog pravca - recimo. kopnenim napredovanjem na sjever preko rijeke Siverski Donjec oko Svjatogirska - baš suprotnim smjerom po onom putu kojim su Rusi istjerali tamošnje branitelje početkom svibnja - ili do nekog naglog i temeljitog povlačenja Rusa s čitave te sada problematične zone bojišta.

Mehanizirani prodor

Ukupno gledano, u zadnja četiri dana ukrajinske snage istočno od Harkiva izvele su prilično neočekivan mehanizirani prodor u kojem je, po nekim procjenama, sudjelovalo i do 30 tisuća ukrajinskih vojnika s većim količinama teške vojne tehnike. Pri tome je bilježen pokret od oko 50 kilometara u dubinu dotadašnjeg bojišta, uz postupno oslobađanje oko 20 što većih što manjih mjesta. Iako ovo napredovanje do trenutka pisanja ovoga teksta još ne izgleda okončano, tek treba vidjeti njegove pune ciljeve i dosege.

Naime, dok je realna opasnost da bi se ukrajinske snage u napredovanju mogle pretjerano rastegnuti, u obzir treba uzeti i navodna veća pojačanja koja su Rusi sada naglo počeli premještati u to područje gdje im se fronta tako brzo i spektakularno urušila. Među ostalim, čuje se i o ubrzanom dolasku na ta područja i snaga novoformiranog ruskog 3. korpusa – o čemu se zadnjih tjedana dosta pričalo – iako je potpuno nejasna konkretna vrijednost te velike, ali u borbama još neoprobane postrojbe.


(Autor teksta je analitičar portala Obris.org koji i na jutarnji.hr objavljuje vojne analize)

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
26. studeni 2022 11:17