Ide li Rusija prema "digitalnom e-gulagu" i idealu Orwellova Velikog brata i "nadziranog građanina" ili je u pitanju neviđeno olakšavanje života građanima te ukidanje nepotrebne mrske birokracije, obilaženja šaltera i beskonačnog prikupljanja svakakvih dokumenata, potvrda i uvjerenja, što će sada biti na jednome mjestu?
Naime, u doba korone, kako neki kažu - ispod žita, ruska je Duma nakon drugog čitanja prihvatila zakon o elektronskom ili digitalnom profilu građana, podužeg naziva - Zakon o jedinstvenom saveznom informatičkom registru (EFIR), koji sadrži podatke o građanima Ruske Federacije. Tim zakonom omogućit će se da na jednome mjestu, u digitalnom dosjeu, e-građaninu, budu prikupljeni svi važni podaci i dokumenti o svakom čovjeku od njegova rođenja do smrti, pa i o njegovim rodbinskim vezama (neki dežurni "skeptici" smatraju da će podaci ostati i nakon preseljenja u "drugu dimenziju" te se dodati e-građaninu njegovih nasljednika).
Već sam prijedlog zakona izazvao je velike prijepore u ruskoj javnosti te izazvao bojazan da je to ništa drugo nego najava apsolutne orwellovske kontrole nad privatnim životom pojedinca i put ka elektroničkoj diktaturi. Zagovaratelji zakona, pak, tvrde da on olakšava život građanima i ide za ukidanjem činovnika i birokracije. Stajanje u redu za uvjerenja i dokumente ide u ropotarnicu povijesti, a time se sprečavaju mito i korupcija jer će svatko iz svog trosjeda moći jednim klikom podići kredit ili otvoriti tvrtku, upisati dijete u školu ili se zaposliti i vjenčati.
Budući da će svi podaci biti na jednome mjestu, sve se odmah vidi te se odobrava ili odbija. No, sumnjičavi oponenti kažu da je to zadiranje u privatnost jer onaj tko će izdavati nekome, na primjer, samo rodni list, moći će vidjeti i sve ostale podatke koje "elektronički građanin" posjeduje, a njih bi, prema letimičnoj procjeni, za svakog pojedinca u e-dosjeu moglo biti i do pola milijuna. Radi se superbaza podataka u kojoj će biti koncentrirani svi mogući zamislivi podaci o pojedincu.
A što to obuhvaća digitalizacija? Sve - od rodnog lista do smrtovnice, spol, školovanje, obiteljski i bračni položaj, osuđivanost i ostale pravosudne dokumente (od kaznenih do kazni za parking), poreznu karticu, dohodak, bankovne račune, kredite, je li dobar ili zaboravni platiša, udjele u socijalnim i mirovinskim fondovima, honorare, osiguranje, svu pokretnu i nepokretnu imovinu, ali i podatke o tome koliko tko i na što troši.
Neki napominju da bi se u tom digitalnom dosjeu mogli naći i zdravstveni i medicinski karton, povijest bolesti te informatički podaci iz MUP-a, ministarstava obrane, socijalne skrbi i financija te Porezne uprave. Znat će se kamo i zašto pojedinac putuje, koliko je i s kim bio na putu te koliko je potrošio ili zaradio u inozemstvu. Dakle, sve!
Iako sadašnji zakonodavac tvrdi da neće, postoji bojazan da će se u tom dosjeu naći i podaci o interesima građana, do onih kulturoloških i političkih do ideoloških opredjeljenja. Zakonodavac kaže da se to ne uključuje, ali će se, primjerice, vidjeti je li bio sudionik prosvjeda i je li zbog toga priveden.
No, zakonodavac tvrdi da će se zato olakšati borba protiv financijskih i poslovnih malverzacija, moći će se ući u trag pranju novca, poreznim utajama i slično, uočiti ima li netko ekstremne i terorističke pobude, živi li iznad svojih mogućnosti i tko to i zašto financira. Također, vara li neki poslodavac državu i zaposlenike krivotvorenim podacima o poslovanju. Registrirat će se svaki korak i svaki potrošeni rubalj, dolar ili euro svakog građanina.
Dakle, prilično zapetljano i prava pitijska zagonetka. Olakšava li to život ljudima ili, pak, služi za potpunu kontrolu ljudskih života i moguće upetljavanje u njihove živote? U taj ruski e-građanin dosje ući će podaci od 1926. godine, što znači da će se znati i obiteljsko podrijetlo. Registar bi trebao stupiti na snagu već 1. siječnja 2022., a prijelazno razdoblje bi trajalo do 31. prosinca 2025. godine da bi se onemogućila, kako kaže zakonodavac, zloporaba. No, svi se pitaju tko će to nadgledati zloporabu. Svaki pojedinac moći će ući u svoj dosje, ali moći će ga vidjeti i mnoge druge institucije. To je veliko moralno, socijalno, etičko i političko pitanje na koje se teško nalaze odgovori.
Šef parlamentarnog Odbora za informatiku i IT tehnologiju, Aleksandar Hinštejn, tvrdi kako se "ovo radi da se građanima život olakša, a ne da im se zagorča". Mnogi u Rusiji u to sumnjaju. S pravom ili ne? Zakon je tu i superbaza podataka je tu.