Ugledni "NYT" se u članku objavljenom u petak pozabavio sve većim problemom ilegalne trgovine ljudskim organima u Istočnoj Europi, a u središtu priče našla se Srbija.
Reporter "Timesa" je razgovarao s ljudima iz Kikinde i Doljevca koji zbog očajne financijske situacije prodaju organe, a kupce nalaze u Bugarskoj, Kosovu, ili gdje stignu. "Ovo je moje tijelo, i mogu s njim raditi što hoću" - kaže jedan od ovih ljudi.
Ilegalna trgovina organima je u usponu u cijelom svijetu, a sve do nedavno, glavne zemlje "dobavljači" bile su Kina, Indija, Brazil i Filipini. U zadnje vrijeme, međutim, velika je ponuda i iz osiromašenih europskih zemalja pogođenih krizom: Španjolske, Italije, Grčke, Rusije i njenih bivših republika, kao i drugih bivših socijalističkih zemalja, a ni Srbija nije izuzetak.
"U Srbiji je trgovina organima nelegalna i kažnjava se zatvorom do 10 godina. Stanovnike sela Doljevca u istočnom dijelu zemlje, gdje je preko 50% od ukupno 19.000 stanovnika nezaposleno, to, međutim, nije odvratilo od pokušaja da registriraju lokalnu agenciju za prodaju organa i krvi u inozemstvu ", piše "New York Times" .
Prema riječima Violete Cavaco, svojevrsnog "glasnogovornika" ovog pothvata, želju da sudjeluju u krvavoj trgovini izrazilo je oko 3.000 mještana, a pošto im je vlada odbila zahtjev, lišeni legalnog kanala, organe sada pokušavaju protuzakonito prodaju u Bugarskoj, ili na Kosovu.
Zagledan u svoj kompjuter, M. Mirkov iz Kovina svakodnevno očekuje odgovor na ponudu za prodaju bubrega, uz koju je priložio i krvnu grupu i broj telefona.
I on i supruga su ostali bez posla, a dvoje maloljetne djece treba školovati i hraniti. Bubrege bi rado prodali za po 40,000 eura, ali ponuda je istaknuta već 6 mjeseci, a ozbiljnih interesenata još uvijek nema.
Žena iz Makedonije je nudila 24.000 eura ,12.000 "ispod cijene", a kupac iz Njemačke se predomislio. Operacije i kaznenog gonjenja se ne boje.
- Ovo je moje tijelo, i mogu s njim raditi što hoću - kaže Mirkov.
Sebi i djeci mogu priuštiti samo jedan obrok dnevno, i čini im se da ne mogu mnogo izgubiti.
Vladini funkcioneri inzistiraju da Srbija nije toliko siromašna da bi ljudi prodavali organe, a policija tvrdi da u proteklih 10 godina nije bilo ni jednog slučaja krivičnog gonjenja po tom osnovu. Stručnjaci koji se bave ovom problematikom kažu da je tako jer se transplantacije obično obavljaju u trećim zemljama, i teško im je ući u trag.
Kako stručnjaci tvrde, suočeni s poraznim siromaštvom i bez mogućnosti da prehrane pododicu, Europljani traže mogućnost da prodaju svoje bubrege, pluća, koštanu srž ili rožnicu.
U Srbiji je ovaj fenomen relativno nov, ali nelegalna prodaja organa se sve više širi Europom, u čemu joj na ruku idu internet, globalna nestašica organa za transplantaciju, au nekim slučajevima i beskrupulozni kriminalci, spremni da iskoriste tuđu muku i siromaštvo.
U Španjolskoj, Italiji, Grčkoj i Rusiji na internetu se mogu naći oglasi ljudi koji na prodaju nude svoje organe - ali i kosu, spermu, krv i majčino mlijeko. Cijena pluća, recimo, iznosi čitavih 250.000 eura. Krajem svibnja, izraelska policija je uhitila 10 pripadnika međunarodne bande osumnjičene za nelegalnu trgovinu organima u Europi.
Cilj su im prije svega bili osiromašeni stanovnici Moldavije, Kazahstana, Rusije, Ukajine i Bjelorusije.
Organizirani kriminal profitira na oba kraja ovog lanca trgovine - od očajnih imućnih ljudi kojima je hitno potreban organ da bi preživjeli, i od siromašnih iz bivših komunističkih zemalja i Turske, koje namamljuju na Kosovo, uz lažna obećanja da će im tamo za izvađeni bubreg biti plaćeno 20.000 eura.
Procjenjuje se da se u čitavom svijetu godišnje nelegalno proda 15.000 do 20.000 bubrega, a WHO procjenjuje da samo 10 posto potražnje za tijelima može biti zadovoljeno. Nensi Šeper - direktor međunarodne organizacije Organ Watch - kaže da je sadašnji pokušaji siromašnih Europljana prodati organe podsjećaju na razdoblje nakon sloma SSSR, kada je kronična nezaposlenost dovela do naglog rasta "ponude".