Bez obzira na to što tko u EU misli kako zaustaviti krvoproliće u Ukrajini ili srušiti režim Vladimira Putina, za Uniju se otvara pitanje je li šef Europske komisije zapravo predsjednik Ukrajine Volodimir Zelenski, a ne Ursula von der Leyen?
Gospođa je, naime, predsjedniku države u krvavom i neizvjesnom ratu, bivšem ukrajinskom TV komičaru, dopustila da pojedinim članicama, pa i zajednici, dijeli naputke što i kako napraviti. Politološki i formalno pravno gledano, čak niti šef Komisije prema ugovorima Unije nema ovlasti u sferi vanjske politike i sigurnosti kakve je prisvojila von der Leyen umjesto da razvija unutarnje tržište EU, a Volodimir Zelenski u zadnjih desetak dana obraća se europskim nacijama, jednoj po jednoj ili kolektivno, kao što se nekoć Winston Churchill obraćao Britancima. S tim da je Churchill bio demokratski izabrani premijer Velike Britanije koja je formalno pravno bila u ratu. A Zelenski uporno odgađa izbore u Ukrajini.
Pri tome predsjednik Ukrajine ulazi i u vrlo oštre političko-interesne okršaje s pojedinim članicama, a institucije EU (kao da je Zelenski von der Leyen) koristi za pritisak na "problematične članice" koje zbog njegovih zamisli ne žele trpjeti ekonomsku ili financijsku štetu iznad razina koje smatraju prihvatljivima. Zelenski je uspio orkestrirati politološki i ekonomski vrlo suspektne intervencije Unije na teritoriju Rumunjske i Moldavije, a trenutačno javno ponižava, bukvalno slama, premijere Mađarske i Slovačke. Nijemcima lekcije dijeli redovito…
U osnovi je predsjednik Zelenski jučerašnjom objavom o ruskoj ugrozi u elektrani Zaporožje preko noći EU uveo stanje nuklearne neizvjesnosti/pripravnosti, prije nego što je stari kontinent stigao javno osvijestiti rast rizika nuklearnog okršaja s Rusijom. Zelenski inzistira na nastavku ratovanja, pri čemu obećava da se neće kandidirati ako - neće biti rata. Obratite pažnju: po toj "demokratskoj formuli" Zelenski bez izbora ostaje predsjednik Ukrajine i de facto stvarni neformalni šef Europske komisije na neodređeno vrijeme.
Zelenski uputio dramatično upozorenje: ‘Situacija u nuklearki Zaporižja je kritična‘
Intervencije u politike EU-a
Samo po sebi zanimljivo je pobrojati i nakratko opisati intervencije predsjednika Zelenskog u politički život EU u posljednjih desetak dana koje će redom imati krupne dugoročne strateške implikacije na sigurnost i ekonomsku izvedbu zajednice ostarjelih naroda. Posebno je intrigantna politička dominacija predsjednika Zelenskog nad carem mađarske politike u zadnjih nekoliko desetljeća, Viktorom Orbánom. Slamanje autokrata Orbána u režiji "demokrata" Zelenskog ima političku težinu i u Hrvatskoj jer je sukob Zelenski - Orbán u vrlo delikatnu diplomatsku situaciju doveo hrvatskog premijera Andreja Plenkovića.
Naime, u hrvatskoj javnosti nije ekstenzivno prezentirano da je unutar Ukrajine, što je legitimno u ratu, Zelenski kao ciljeve vojnog napada de facto odabrao mađarske (i slovačke) interese. Nakon niza udara na rusku naftnu infrastrukturu u Brjansku (linija Družbe prema mađarskoj i slovačkoj), Zelenski je poručio da su napadi na ruske naftovode/pumpe "oblik sankcija" te da "budućnosti za rusku naftu i plin u Europi nema". Zelenski dijeli sankcije, Zelenski zapovijeda…, a von der Leyen izvršava?
Zelenski je direktno vojno udario na linije opskrbe energentima Mađarske i Slovačke jer mu je, očigledno, interes uvući EU što dublje u sukob te slomiti "pokret otpora" punom angažmanu EU u Ukrajini. Teza da ukrajinski prekid opskrbe energentima prema EU ima za cilj smanjiti napadačke sposobnosti Putinova režima vrlo je tanka jer je Putin europsko tržište vrlo lako supstituirao indijskom i kineskom potražnjom. Dok Orbán javno upozorava da su jeftiniji energenti ništa drugo nego jeftiniji energenti, Hrvatska se iznenada našla u situaciji da bira između odnosa s prvim susjedom i Zelenskog. Javni odabir RH bio je vrlo eksplicitan i očekivan zbog dugogodišnjeg spora s Mađarskom oko Ine te vrlo jasne pro-ukrajinske crte hrvatske vanjske politike. Zelenski nam mađarski i slovački uvoz energenata uspijeva predstaviti kao politički i sigurnosni zločin protiv interesa EU, iako EU ekonomski i financijski gubi mazohističkim samoodricanjem od jeftinijih izvora energije.
Kovač: Ovo je pravi razlog mađarskih napada na Hrvatsku!
Politička atmosfera EU sve je više pro-Zelenski, pa čak i u odnosu na ranije faze sukoba u Ukrajini, kada je europska javnost strastvenije navijala za Ukrajince. Naime, danas se olako zaboravlja da je druga najveća talijanska rafinerija lako i povećano uvozila ruske energente jer su Talijani racionalno gomilali zalihe za energetsku sigurnost. Talijanska ISAB rafinerija u Priolu iskrcavala je rusku naftu sve do 19. siječnja 2023., tj. u razdoblju kad je bilo izrazito politički popularno javno prekidati sve odnose s Rusijom i Rusima, a već u 2025. europski mediji konstatiraju da je Viktor Orbán politički zlikovac jer želi kontinuiranu opskrbu Mađarske jeftinijim energentima. Orbán jest, politološki gledano, problematični autokrat, ali je, kakav-takav, demokratski izabrani premijer Mađarske; države koja s ostalim članicama ima valjani ugovor o pristupanju.
Stoji načelni prigovor da je Orbán unutar EU funkcionirao kao neka vrsta prikrivenog Putinova saveznika, unatoč tradicionalnom animozitetu Mađara prema Rusiji još iz doba SSSR-a, ali je linija koja dijeli puku zaštitu nacionalnog interesa i pitanje političkih saveza ponekad vrlo teško vidljiva, baš kao sada u mađarskom slučaju.
Upute Merzu sukob s Ficom
Novi "šef Komisije", Volodimir Zelenski, tijekom rujna je imao više obraćanja u kojima je tražio od članica da novi paket sankcija posebno "bolno" udari rusku energetsku trgovinu i tanker-flotu. Je li posljedična nesigurnost energetske opskrbe EU, uz očekivani pritisak na rast cijena, interes europskih građana i poduzeća? "Šef Komisije", Zelenski, tretira to kao nevažno strateško pitanje jer ga nisu niti birali europski porezni obveznici; oni koji će, kako stvari stoje, iz svojih džepova plaćati trošak obnove Ukrajine. Trump je nekoliko puta jasno rekao da mu tako nešto ne pada na pamet, nego ga zanimaju ukrajinski resursi, te u rukama ima super-povoljan interesni ugovor sa Zelenskim, a Europi je nametnuo obvezu financiranja obrane i obnove Ukrajine - države koju vodi Volodimir Zelenski. Obratimo pažnju da se neiskusni njemački kancelar Friedrich Merz ponaša kao menadžer koji prima naputke kako najbolje obaviti zadatak od glavnog izvršnog direktora - predsjednika Ukrajine.
Nakon što je u Ukrajini vojno radio na uništavanju linija opskrbe prema Slovačkoj i Mađarskoj, Zelenski se sa slovačkim premijerom Ficom obračunao na identičan način kao s Orbánom. Zelenski je Fica prozvao da je "ovisnost o ruskom plinu velika sigurnosna prijetnja za Europu" i da je odbio kompenzaciju za tranzitne gubitke nakon isteka ugovora o plinu. Nakon sastanka u Užhorodu (5. rujna 2025.) poručio je da je Kijev spreman isporučivati energente Slovačkoj - ali ne ruske - te sugerirao da ruska nafta "nema budućnost". Isto tako je, kao i prava šefica Komisije von der Leyen, mogao je proglasiti da nafta uopće nema budućnost, pa čak niti ukrajinska, i to zbog toga što EU ima "više" zelene ciljeve. Toliko nisko, Zelenski koji je lukaviji i mudriji od Leyen, ipak nije pao. Prema objektivnim izvještajima ESA-e budućnost fosilnih goriva vratila se na velika vrata.
Logične pritužbe Bratislave i Budimpešte Komisiji odbačene su kao da ih je primao - Zelenski.
Kada se neka članica EU ponaša više onako kako to želi predsjednik Ukrajine, onda je retorika slična onoj kad glava obitelji hvali članove zbog lijepog ponašanja ili dobro obavljenog posla. Glumac Zelenski pretvorio je, podsjetimo se, odnose s Poljskom u "teatar solidarnosti", ali čim je interesno zaškripjelo sa žitom, ukrajinski predsjednik ponio se prema iskrenim političkim prijateljima, Poljacima, u stilu "ni zrna žita neprijatelju". U jeku spora o ukrajinskom žitu Zelenski je s govornice UN-a rekao da je "alarmantno gledati kako neki u Europi igraju solidarnost u političkom teatru… prave triler od žita" - što je u Varšavi shvaćeno kao direktna kritika. "Ne smijemo ponižavati jedni druge… Trebaju nam rješenja između nas i na razini cijele Europe", bila je poruka ukrajinskog šefa Komisije zgranutim poljskim seljacima. Ima li bilo koji drugi EU političar moć kao Zelenski?
Najmoćniji europski lider
Više uglednih europskih medija već je kroz kolumne provuklo tezu kako je Zelenski najmoćniji europski lider te da je u europskom političkom horizontu postalo jasno da je pametno biti u dobrim odnosima s ukrajinskim predsjednikom, čovjekom koji naviga EU brod kao da je kapetan.
U Pragu je Zelenski hvalio češku inicijativu za streljivo ("radi izvrsno") i pozvao na nastavak pomoći i političke potpore ukrajinskom EU-putu. To je bio poziv Češkoj da nastavi "vući" EU u opskrbi municijom i u pristupnim procesima. Stavovi Čeha, sudeći prema izborima 2. - 4. listopada, prema ispravnosti dosadašnjih idiličnih odnosa s režimom Volodimira Zelenskog drastično su se promijenili. A Zelenski je u Češkoj aktivan kao da je, ponovimo iznova, on Ursula von der Leyen, a ne von der Leyen. Zelenski je prilikom svoje posjete Češkoj posjetio Univerzitet Karla (Charles University) i razgovarao sa studentima i akademicima o ulozi kadrova u obnovi Ukrajine, poticanju suradnje i sudjelovanju čeških stručnjaka u obnovi. Ukrajinski predsjednik promovira ideju da češke kompanije budu uključene u ukrajinsku obnovu - infrastruktura, bolnice, energetski projekti - kao i dugoročnu suradnju i strateška partnerstva. Zelenski kroz Češku priželjkuje daljnju suradnju u opskrbi streljivom, uvođenju pilot-treninga i jačanju obrambenih kapaciteta (što je Fiala podržao). Implicitno, Zelenski potiče Češku da postane "sigurnosni oslonac" u srednjoj Europi - logistički centar, predsjedatelj inicijativa ili "transportna" točka oružja i pomoći za Ukrajinu.
Utjecaj na ishode izbora
Ukratko, Zelenski ima recept za sve članice koje su interesno-pozicijski zanimljive Ukrajini, a oglasio se čak i kad je daleka Španjolska imala prekid opskrbe električnom energijom. Besramno je Španjolcima ponudio pomoć, kao da Ukrajina ima ljudskih resursa na bacanje. Ispada da je kompletna Europa nekakva Velika Ukrajina ako Zelenski, lider potpuno ovisan o financijskoj pomoći članica, šalje interventni tim ukrajinskih "hepovaca" kao da nemaju posla u domovini. Bilo je to otprilike vrijeme kad je Ukrajina uvezana u europsku mrežu opskrbe električnom energijom.
Vrlo je znakovit utjecaj ukrajinskog predsjednika Zelenskog ne samo na međunarodne odnose nego i na ishode najvažnijeg političkog procesa u EU - izbora. To je fenomenološki superintrigantno jer je Zelenski javio da se osobno neće kandidirati sve dok u Ukrajini ne završi rat. Obratite pažnju kako izjava Zelenskog - da se više neće kandidirati u slučaju prekida rata u Ukrajini - zapravo znači odbijanje da provede ono što mu je bila zakonska obveza - demokratske izbore u Ukrajini.
Način na koji je Zelenski preko članica i institucija EU priskočio u pomoć Rumunjima i Moldavcima da izaberu "one ispravne" jest, blago rečeno, politološki neprihvatljiv u liberalnim demokracijama, ali je Zelenski na glasu kao zaštitnik europske demokracije. U želji da važna vojna baza u Rumunjskoj ostane pod kontrolom prijateljskog rumunjskog režima, Zelenski je dva puta utjecao na ishode izbora u nezavisnoj državi Rumunjskoj. Zadnje rumunjske izbore prije svega su oblikovali unutarnji skandali, sudske odluke i rasprava o stranom (ruskom) utjecaju. "Rasprava" je uz političke zabrane i poništenja izbornog procesa otišla na stranu Volodimira Zelenskog.
Kad se u Moldaviji prije samo nekoliko dana činilo da je ugrožena vlast političke prijateljice Volodimira Zelenskog, predsjednice Moldavije Maie Sandu, Zelenski se bacio u javnu potporu saveznički nastrojenoj predsjednici i sprečavanju širenja ruskog utjecaja. Za to je dobio široku potporu više članica EU, kao i EU institucija, pa mu je preostalo još jedino da proslavi još jednu u nizu političkih pobjeda. Odmah nakon objave rezultata u Moldaviji Zelenski je čestitao Sandu i PAS-u, ističući da su "izbori pokazali da ruska destabilizacija gubi, a Moldavija u Europi pobjeđuje" (objava na X i službena bilješka). Ta poruka je pojačala okvir u kojem se izbori čitaju kao plebiscit o europskom putu i odbacivanju ruskog utjecaja. Zajednički interes Moldavije i Ukrajine je superbrzi proces priključivanja EU.
Hrvatska je od Oluje do članstva u EU čekala 18 godina, a niti na koji način njezino članstvo u EU sasvim sigurno nije moglo ugroziti ekonomsku ili političku stabilnost Unije još od 1995. godine. Danas institucije EU slušaju Zelenskog kao da je EU formalno-pravno u ratu s Rusijom te inzistiraju na žurnom primitku Ukrajine u EU-članstvo. Znači li to da je bivši kijevski komičar daleko sposobniji političar od pokojnog Zagorca, strastvenog patriota, dr. Franje Tuđmana koji je 1992. potpisao primirje?
Povijest s odmakom zna biti poprilično gruba kod dijeljenja ocjena.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....