Rat u Ukrajini ogolio je generacijski jaz u pitanjima poput onoga koju bi točno pouku Njemačka trebala izvući iz vlastite povijesti krvavih konflikata, dok u nizu otvorenih pisama neki od vodećih umjetnika i intelektualaca u zemlji, zagovaraju ili se protive slanju naoružanja Kijevu, piše Guardian.
Prvo takvo pismo, objavljeno u feminističkom magazinu Emma prošlog tjedna, nekoliko dana nakon što je na poticaj kancelara Olafa Scholza njemačka vlada najavila u Ukrajinu poslati 50 protuzračnih topova Gepard, kaže kako bi se trebalo suzdržati od toga da se direktno ili indirektno doprinosi gomilanju teškog naoružanja u ovom sukobu.
Pismo je potpisalo 26 istaknutih umjetnika i intelektualaca, uključujući i izdavačicu Emma magazina, feministkinju Alice Schwarzer, pisce Martina Walsera, Juli Zeh i Roberta Seethalera, filmaše Andreasa Dresena, Alexandera Klugea i Helke Sander te glumca Larsa Eidingera, a u njemu stoji da ruska agresija na Ukrajinu predstavlja 'kršenje osnovnih normi međunarodnog prava'.
Unatoč tome, u pismu dalje stoji da je pogrešno pretpostaviti da bi odgovornost za potencijalnu eskalaciju rata Vladimira Putina u nuklearni sukob, 'ležala isključivo na originalnom agresoru, a ne i na onima koji su mu posve otvorenih očiju dali motiv za zločinački čin.'
Potpisnici apeliraju na Scholza da čuva njemačku 'povijesnu odgovornost' i pomogne dvjema zaraćenim stranama da pronađu 'kompromis koji obje mogu prihvatiti'.
Pismo je isprovociralo i neke ljutite odgovore, uključujući i onaj ukrajinskog veleposlanika u Njemačkoj. Ministar ekonomije, Robert Habeck, opružio je Alice Schwarzer i njezine supotpisnike za 'vulgarni pacifizam'.
'Koji bi bio zaključak takvog sporazuma?', pitao je član stranke Zelenih. 'U osnovi bi to značilo da bi malo okupacije, silovanja i egzekucija trebalo prihvatiti i da bi Ukrajina trebala brzo kapitulirati. Mislim da to nije u redu.'
Drugo otvoreno pismo, objavljeno u srijedu u tjedniku Die Zeit, proširilo je taj protuargument te pozvalo Scholza da nastavi pomagati ukrajinskoj vojsci teškim naoružanjem.
U tom se pismu, koje je inicirao bivši zastupnik Zelene stranke, Ralf Fücks, a potpisalo 58 umjetnika i intelektualaca, uključujući dobitnicu Nobelove nagrade za Književnost, Hertu Müller, pijanista Igora Levita i predsjednika njemačkog PEN centra Deniza Yücela, kaže kako je u njemačkom interesu spriječiti pobjedu Rusije u Ukrajini.
'Oni koji žele dogovoreni mir koji ne bi rezultirao pokoravanjem Ukrajine ruskim zahtjevima, moraju povećati obrambene sposobnosti Ukrajine i oslabiti rusku ratobornost koliko god je to moguće', navodi se u pismu.
Njemački romanopisac nagrađen Bookerom, Daniel Kehlmann, također potpisnik pisma iz Die Zeita, kaže kako je odlučio staviti svoj potpis nakon što je vidio koliko su njegovi prijatelji iz istočne Europe užasnuti pismom iz Emme.
'Čini se da pismo nagovara Ukrajinu da što prije kapitulira kako bi se rat završio', kaže Kehlmann. 'To bi se gledište još nekako moglo razumjeti u prvom ili drugom danu invazije. No sada je stvarnost drugačija: postoji šansa da Ukrajina doista dobije ovaj rat i mi moramo podržati njezine obrambene napore na koji god način možemo - i iz moralnih i iz taktičkih razloga.'
Kehlmann je rekao da osjeća određenu simpatiju prema njemačkoj neodlučnosti da prihvati tu borbenu retoriku u svjetlu svoje vlastite agresivne prošlosti. 'Kada je Scholz najavio da će povećati vojnu potrošnju, i ja sam se instinktivno osjećao čudno pri pomisli da podupirem naoružavanje Njemačke', rekao je.
U dugom eseju objavljenom u novinama Süddeutsche Zeitung istoga dana kad i pismo u Emmi, čuveni sociolog i filozof Jürgen Habermas je njemačku raspravu o isporuci oružja okarakterizirao kao generacijsku podjelu oko pitanja primjene 'agresivno samouvjerenog' jezika na vojni sukob.
Mlađa generacija, koju prema Habermasu utjelovljuje njemačka 41-godišnja ministrica vanjskih poslova Annalena Baerbock, bila je 'odgajana da pokaže osjetljivost na normativna pitanja' i u stanju je 'promatrati rat samo kroz leću pobjede ili poraza', rekao je. Njegova, pak, generacija, kako sugerira ovaj 92-godišnji filozof, 'zna da se rat protiv nuklearne sile ne može dobiti u tradicionalnom smislu te riječi'.
Rekao je da je 'široki mirovni fokus njemačke politike sklon dijalogu' bio dio 'teško stečenog mentaliteta' s obzirom na to da je sama Njemačka bila agresivno militaristička država, povijesno prokazana kao krajnje desna.
Ali sposobnost nekih Nijemaca da na ukrajinski rat gledaju isključivo kroz prizmu svog iskustva u Drugom svjetskom ratu, također je izazvala kritike.
U radijskom intervjuu, 90-godišnji Kluge je rekao da je bio sretan što je vidio kako američke trupe marširaju u njegov rodni grad 1945. i da stoga 'nema ničeg lošeg u kapitulaciji ako ona okonča rat'. Intervju je naišao na posvemašnju nevjericu zbog toga što je zamutio povijesne lekcije jedne agresorske nacije i onih država koje je Njemačka napala.
S prosječnom dobi od 54 godine, potpisnici pisma u Die Zeitu osjetno su mlađi i češće su multikulturalnog porijekla od onih iz prethodnog pisma u Emmi, koji u prosjeku imaju 76 godina.
'Jedna od lekcija njemačke povijesti mora biti da se fašizam ne može pobijediti umirenjem', rekao je Kehlmann. Romanopisac, čiji su djed i baka bili Židovi, dodao je: 'Primjetno je da Nijemci čiji su rođaci umrli u Holokaustu rijetko iznose argumente za strogo pacifističku vanjsku politiku.'