Mnogi u Europi su zaprepašteni kontradiktornim stavovima kancelara Olafa Scholza o Ukrajini, no postoji dobar razlog za njegove poteze, piše Politico.
Scholz je zbunio svoje europske saveznike kad je Kijevu odbio poslati krstareće projektile i kao razlog naveo rizik od ruske odmazde, iako je sâm kritizirao saveznike što Ukrajini nisu isporučili više oružja.
Ljutita reakcija zbog Scholzove nekoherentnosti posebno je izražena posljednjih dana, u vrijeme dok europski saveznici pokušavaju pretočiti u stvarnost deklarativnu spremnost da se pomogne Ukrajini.
‘Europa je suočena s trenutkom kada će se morati prestati ponašati kao kukavica‘, rekao je ovaj tjedan francuski predsjednik Emmanuel Macron, pritom, čini se, misleći na Scholza.
‘Scholzovo ponašanje pokazalo je da je, što se tiče sigurnosti Europe, on pogrešan čovjek na pogrešnom poslu u pogrešno vrijeme‘, rekao je prošli tjedan bivši ministar obrane Ujedinjenog Kraljevstva, Ben Wallace.
Ali ono što bi moglo izgledati kao Scholzova nekoherentnost zapravo je promišljena strategija.
‘Rusija ne smije pobijediti i Ukrajina ne smije izgubiti‘
Otkako je Scholz shvatio da se Ukrajina sposobna obraniti od Rusije, njegova je strategija bila djelovati u tandemu s Washingtonom u opskrbi Ukrajine s dovoljno oružja i opreme da preživi, uključujući protuzračne projektile i tenkove, dok je uskratio oružje potrebno za pobjedu.
Ovaj pristup nije skrivao. Do danas je Scholz, koji pripada njemačkoj Socijaldemokratskoj stranci (SPD), odbijao reći da želi da Ukrajina dobije rat, rekavši samo da ‘Rusija ne smije pobijediti i Ukrajina ne smije izgubiti‘.
To se može činiti kao semantika, ali bi mnogim Ukrajince puno značilo čuti kako im čelnik jedne europske političke i ekonomske sile želi pobjedu. To bi im pružilo važan psihološki poticaj, a istovremeno bi poslalo jasnu poruku Moskvi o predanosti Berlina.
Međutim, razlog zašto Scholz odbija reći da želi pobjedu Ukrajine je isti razlog zašto im ne želi poslati opremu potrebnu za postizanje tog cilja: duboko ukorijenjeni strah od Rusije.
Scholz se boji da bi opskrba Ukrajine oružjem poput krstarećih projektila Taurus - koje bi ova mogla upotrijebiti za uništenje Kerčkog mosta koji povezuje Krim s Rusijom, a možda čak i udariti na Moskvu - uznemirila ruskog predsjednika Vladimira Putina do te mjere da bi uzvratio Njemačkoj.
Slično je bilo i kad se u Njemačkoj raspravljao o slanju glavnih borbenih tenkova Leopard. I tada je Scholz izrazio zabrinutost zbog poduzimanja koraka koji bi mogli eskalirati sukob. Popustio je tek nakon što je Washington pristao poslati mali broj tenkova Abrams. Ali do tada je Rusija imala dovoljno vremena da minira prve crte bojišnice do te mjere da je Ukrajina izgubila inicijativu.
Scholz je ovoga puta kategorički odbio poslati projektile Taurus, jer bi takav potez mogao značiti ‘svojevrsno uplitanje u rat‘.
No njemački kancelar nije jedini kojeg je uhvatila panika.
Gotovo 60 posto Nijemaca protivi se opskrbi Ukrajine projektilima Taurus, prema anketi objavljenoj u srijedu. To je više od 49 posto koliko je bilo u veljači.
Pristup Berlina oko slanja pomoći Ukrajini možda je najbolje prikazan njemačkom izrekom, ‘previše za umrijeti, premalo za život‘.
Ipak, čak je i slanje Ukrajincima dovoljno pomoći tek toliko da izdrže, vrlo skupo. Zato Scholz potiče ostale europske zemlje da povećaju svoje doprinose.
Njemačka je do sada dala vojne pomoći u vrijednosti od oko 17,7 milijardi eura. To je svrstava na drugo mjesto nakon Sjedinjenih Država u smislu konkretnog doprinosa, ali tek je na 11. mjestu u odnosu na postotak BDP-a.
To sugerira da Nijemci imaju fiskalni kapacitet učiniti mnogo više - ali ne žele. Samo oko 20 posto Nijemaca smatra da bi njihova zemlja trebala učiniti više kako bi vojno podržala Ukrajinu, pokazuju nedavne ankete. Dok 40 posto Nijemaca misli da je Berlin poslao dovoljno oružja, drugih 40 posto misli da je sve otišao predaleko.
Sjećanja na Crvenu armiju
Da bismo razumjeli taj njemački strah od provociranja Rusije, treba pogledati njemačku povijest 20. stoljeća. Njemačka je vodila dva rata protiv Rusije, oba s katastrofalnim rezultatima.
Baš kao što su užasni gubici koje je Rusija pretrpjela od nacista u Drugom svjetskom ratu urezani u kolektivnu psihu te zemlje, također bi bilo teško pronaći njemačku obitelj koja nije traumatizirana invazijom na Rusiju - bilo da je otac ili djed kao vojnik poginuo u Staljingradu ili su civili patili nakon dolaska Crvene armije.
Međutim, odnosi Njemačke s Rusijom ne mogu se definirati samo strahom. Za mnoge Nijemce koji su odrasli u komunističkoj Istočnoj Njemačkoj, Rusija se još uvijek smatra više prijateljem nego neprijateljem. Sovjeti nikada nisu pokorili Istočnu Njemačku u mjeri u kojoj su pokorili Poljsku i druge zemlje Varšavskog pakta, pa su stavovi prema Rusiji na istoku Njemačke mnogo pozitivniji.
To se vidi u političkim anketama, s proruskom strankom Alternativa za Njemačku (AfD) koja vodi u svih pet država koje čine Istočnu Njemačku (osim Berlina).
Iako su u bivšoj Zapadnoj Njemačkoj, u kojoj živi više od 80 posto stanovništva zemlje, manje naklonjeni Rusiji, tamo je još uvijek ukorijenjeno uvjerenje da je tajna odnosa s Rusijom u tome da se s njom surađuje kroz dijalog.
Mnogi Nijemci vjeruju da je do kraja Hladnog rata došlo zbog posebne strategije Zapadne Njemačke - nazvane Ostpolitik koju je 1970-ih uveo Willy Brandt, prvi njemački poslijeratni socijaldemokratski kancelar.
Kao dijete tog doba, Scholz bolje od većine razumije utjecaj Ostpolitika na njemačku psihu.
Zato njegovo odbijanje da Ukrajini pošalje projektile Taurus ne treba promatrati izolirano, već kao dio njegove šire političke strategije.
Scholzova nevoljkost da uloži sve u Ukrajinu sugerira da je njegov pravi cilj da Ukrajina čim prije pristane na mirovne pregovore. U tom smislu, Nijemcima ide na ruku što su republikanci u SAD-u osujetili plan Kongresa da pošalje još jedan paket pomoći za Ukrajinu.
Pod uvjetom da se njegova koalicija neočekivano ne raspadne prije toga, Scholz će u jesen 2025. izaći na izbore. S njegovim osobnim rejtingom kancelara koji je najniži u zabilježenoj povijesti, koalicijskim programom u rasulu i gospodarstvom u padu, treba mu tema koje bi se uhvatio.
Možda će ljudi izvan Njemačke to doživjeti kao šok, ali jedino područje u kojem kancelar dobro stoji u anketama je njegov odnos prema Ukrajini.
‘Kancelar mira‘
Posljednjih dana, Scholz se počeo predstavljati kao ‘Friedenskanzler‘ ili ‘kancelar mira‘ - nadimak koji se često koristi za opisivanje Willyja Brandta.
‘Da budem potpuno jasan: kao njemački kancelar neću poslati nijednog vojnika Bundeswehra u Ukrajinu‘, izjavio je Scholz prošlog tjedna.
Nije važno što to od njega nitko nije ni očekivao. Scholzova izjava došla je kao odgovor na poziv francuskog predsjednika Emmanuela Macrona Zapadu da ne povlači nijednu opciju sa stola.
Ipak, Scholz ne želi stratešku dvosmislenost. Zato on tako jasno govori Putinu - i ostatku svijeta - što neće učiniti da podrži Ukrajinu i zašto to neće učiniti.
U tom pogledu, Scholzu je pomoglo nedavno objavljivanje snimke njemačkih vojnih časnika koji raspravljaju o politici i logistici slanja projektila Taurus u Ukrajinu.
Dok su vojni dužnosnici izrazili frustraciju zbog Scholzova stava, snimka jasno pokazuje da je malo vjerojatno da će se stvari pomaknuti s mjesta, osobito s predizbornom kampanjom iza ugla.
‘Glasačima ćemo reći da smo mirovna stranka SPD‘, rekao je ovog tjedna Axel Schäfer, veteran socijaldemokrata u njemačkom parlamentu. ‘Imamo kancelara mira.‘