Progonjena svojom odgovornošću za Drugi svjetski rat i nacističku tiraniju, Njemačka je prihvatila težnju za mirom sa žarom preobraćenika. No, u srijedu je vlada u Berlinu poduzela važan korak prema odbacivanju tog naslijeđa u trenutku rat ponovno transformira europski kontinent.
Po prvi put od završetka Drugog svjetskog rata, Berlin je predstavio sveobuhvatnu strategiju nacionalne sigurnosti u svrhu suočavanja s njemačkom ranjivošću na nove vojne, gospodarske i geopolitičke prijetnje, uključujući i klimatske promjene. U trenutku kada rat u Ukrajini traje već 16. mjeseci, njemački kancelar Olaf Scholz prezentirao je sigurnosni plan kao "veliku, veliku promjenu u načinu na koji se nosimo sa sigurnosnim pitanjima", prenosi The New York Times. Cilj je, kako je rekao, spojiti vanjske, domaće i gospodarske prioritete te povećati izdatke za vojsku.
Strategija je najavljena kao ključni dio koalicijskog sporazuma vlade, kada je preuzela dužnost u prosincu 2021. godine. No, trostranačka Scholzova koalicija bila je sputana sve većim javnim raspravama koje su odgodile novi plan i učinile ga ranjivim na kritike koje su govorile da je pretjerano ‘razvodnjen‘. Ruska invazija na Ukrajinu, do koje je došlo nekoliko mjeseci nakon što je nova njemačka vlada preuzela vlast, samo je pojačala osjećaj hitnosti da se mora preuzeti vojna odgovornost na način koji je Berlin izbjegavao još od raspada Sovjetskog Saveza.
Iako je dokument dobio relativno pozitivne kritike analitičara kao izjavu o tome koliko je daleko Njemačka stigla u promjeni svoje strateške kulture od početka ruske invazije, oni su se također pitali hoće li međusobno konfrontirana ministarstva koalicijske vlade realizirati ambicije dokumenta ili novac staviti na prvo mjesto.
Kina ide u poseban dokument
Obećanje koje je Scholz dao u veljači, a to je dosegnuti NATO-ov cilj izdvajanja za obranu od 2 posto BDP-a do iduće godine i održati tu potrošnju, zajamčeno je, ali uz novo obećanje da će taj cilj biti postignut kao prosjek u višegodišnjem razdoblju. Istovremeno, koalicija je odbila zahtjev ministra obrane Borisa Pistoriusa da poveća proračun svog ministarstva za 10 milijardi eura kako bi mogao primjereno započeti s obnovom njemačke vojske. Umjesto toga, obećano mu je da proračun neće biti smanjen, što zapravo znači da će proračun nagrizati inflacija.
Kina je, pak, bila toliko sporno pitanje da ga je vladajuća koalicija ostavila po strani, a njime će se baviti u zasebnom dokumentu koji bi trebao biti objavljen idućeg mjeseca. K tome, nakon žestoke rasprave oko osnivanja njemačkog vijeća za nacionalnu sigurnost, stranke koalicije odustale su od te ideje.
Njemački analitičar Ulrich Speck komentira kako je teško biti ambiciozan s toliko mnogo ‘babica‘. Neodređenosti u dokumentu u vezi toga kako zapravo Njemačka namjerava ispuniti svoje ambicije, ističe on, namjerna je, i to je način da socijaldemokrat Scholz zadrži slobodu djelovanja kada su u pitanju velika pitanja vanjske politike unutar ureda kancelara i ne prepusti ih ministarstvu vanjskih poslova i njegovoj čelnici Annaleni Baerbock iz Zelenih.
Općenito, strategija se fokusira na tri stupa njemačke sigurnosti. Prvi je aktivna, "snažna" obrana, uključujući novu stratešku kulturu, obvezu visoke vojne potrošnje, uključujući postizanje cilja NATO-a o izdvajanjima za obranu - barem kao dio višegodišnjeg prosjeka - te koncentriranost na odvraćanje, a ne na razoružanje. Drugi stup je elastičnost i otpornost, odnosno sposobnost Njemačke i njezinih saveznika da zaštite svoje vrijednosti, smanje ekonomsku ovisnost o protivnicima, odvrate i suzbiju kibernetičke napade te obrane Povelju Ujedinjenih naroda i vladavinu prava. Treći moment je održivost, stup koji uključuje pitanja poput klimatskih promjena te energetske i prehrambene krize.
‘Lijepo je imati ambicije, ali...‘
"Nazvati ga dokumentom ‘statusa quo‘ zvuči nepošteno jer se u njemu pokušava sagledati stanje u kojem se sada nalazimo i već je uspjeh reći koliko je Njemačka daleko stigla", smatra Claudia Major, voditeljica Odjela za međunarodnu sigurnost pri Njemačkom institutu za međunarodne i sigurnosne poslove. Strategije bi, ističe Major, trebale biti usmjerene prema naprijed i povezivati sredstva i ciljeve. "Ali u određenoj mjeri ova strategija to ne može osigurati jer nije povezana s jasnim proračunskim posljedicama", kaže ona. "Lijepo je imati ambicije, ali ih je teško procijeniti bez sredstava", dodaje.
Ministar financija i čelnik Slobodnih demokrata Christian Lindner, priznao je u srijedu da će nove obveze predložene u strategiji - posebice ona o 2 posto potrošnje na obranu - zahtijevati novo financiranje, no nije mogao dati projekcije troškova. Njemačka je svoje nacionalne interese uvijek smatrala osiguranima unutar NATO saveza, Europske unije i odnosa s Washingtonom pa stoga nikada prije Berlin nije osjetio potrebu za ocrtavanjem vlastite sigurnosne strategije. No, to se promijenilo s izazovnim predsjedničkim mandatom Donalda Trumpa, koji je u više navrata govorio o izlasku SAD-a iz NATO-a te optuživao Njemačku da nije timski igrač te da ne ulaže dovoljno u vlastitu obranu.
Izrada strategije bila je glavni element dogovora između Scholzovih Socijaldemokrata i njihova dva koalicijska partnera, Zelenih i Slobodnih demokrata. No, ruska invazija u veljači prošle godine, tek nekoliko mjeseci nakon što je koalicija preuzela dužnost, tražila je novu hitnost, pozornost i kontroverzu u tom nastojanju.
Norbert Röttgen, oporbeni zastupnik iz Kršćansko-demokratske unije (CDU) i stručnjak za vanjsku politiku, oštro je kritizirao dokument koji je nazvao najslabijim zajedničkim nazivnikom podijeljene koalicijske vlade i "prikazom neskrivenog komada statusa quo" te je ustvrdio da u njemu u biti nema strategije. Na ključna pitanja, kaže on, nema odgovora. Također je istaknuo odgodu strategije o kineskom pitanju za idući mjesec jer je bila previše kontroverzna, dok trenutačni dokument naprosto ponavlja europski stav o Kini i nigdje ni ne spominje Tajvan.
‘Preslab dokument‘
"Kakva je njemačka ideja europskog sigurnosnog poretka poslije rata?" pita se Röttgen. "Što je s članstvom Ukrajine, Gruzije i Moldavije u NATO-u? Ni riječi", komentira on. Jedan od vitalnih izazova za Njemačku je, ističe, "smanjenje naše trgovine i ulaganja u Kini i obrnuto, što zahtijeva strategiju gospodarskog rasta kako bi se to kompenziralo". No, veze između vanjske, ekonomske i tehnološke politike također su, kaže, ostale nerazmotrene.
Daniela Schwarzer, vanjskopolitička analitičarka i članica izvršnog odbora Zaklade Bertelsmann, smatra da je strateški dokument važan "idući korak" za Njemačku. Čak i ako je za mnoge razočaravajući, to je, navodi," ambiciozno koliko to može biti za ovu koaliciju". Najosjetljivije je pitanje, kaže, kako izdvojiti sredstva za nove ciljeve sa statičnim proračunom, no to ipak pokazuje da je Njemačka ozbiljnija u pogledu obrane, "čak i ako se nada da neće potrošiti više, u čemu, naravno, neće uspjeti".
Ipak, ovdje se, ukazuje, postavljaju važni ciljevi po pitanjima kao što je kibernetička sigurnost, pooštrava se ton o karakteru Kine kao partneru koji, ukoliko mu je to u interesu, može postati problematičan, te se ministarstva i industriju poziva na akciju.
Za inozemnu urednicu Die Zeita, Annu Sauerbrey, novosti su "donekle razočaravajuće", ali se pokušao zauzeti "holistički pogled na sigurnost kombinirajući vanjska i domaća pitanja, no to mora biti ispunjeno opipljivom politikom". Istaknula je novu predanost Europske unije proširenju, osim Zapadnog Balkana, na Ukrajinu i Moldaviju, ali ističe da je glavna slabost "neposvećenost povećanju proračunske potrošnje".
Analitičar Ulrich Speck kaže da dokument široko opisuje probleme, ali da je ono što uglavnom nedostaje jasno postavljeni ciljevi i prioriteti kako bi se odlučilo kamo usmjeriti sredstva". Ipak, pomoći će različitim dijelovima vlade da definiraju zajedničko razumijevanje glavnih ciljeva.
No, u konačnici, zaključuje, dokument je preslab da bi kreirao stvarnu razliku u vanjskoj politici i neće imati velike posljedice u određivanju budućeg smjera, o čemu će se na kraju odlučivati u uredu kancelara.