Na jednom predizbornom skupu u srpnju svirala je himna bivšeg DDR-a, u sklopu kampanje obišao je sela i male gradove svoje izborne jedinice na starom dvotaktnom motociklu Simson Schwalbe, predvodeći konvoj s 400 pristaša na tim motorima, jednom od simbola DDR-a. Proizvodili su se u Suhlu u Tiringiji između 1964. i 1986., u istočnoj Njemačkoj, piše Spiegel u velikom portretu Ulricha Siegmunda (35), šefa AfD-a u pokrajini Saska-Anhalt.
Nazivaju ga najopasnijim čovjekom u Njemačkoj, okruženom suradnicima s neonacističkom prošlosti, kojih se plaši i samo vodstvo stranke. Čitav AfD u Saska-Anhaltu njemački Ured za zaštitu Ustava klasificirao je kao potvrđenu desničarsku ekstremističku organizaciju.
AfD postoji već 13 godina, ali nikada nije bio na vlasti ni na saveznoj ni na pokrajinskoj razini.
Na izborima 6. rujna krajnje desna Alternativa za Njemačku (AfD) mogla bi pobijediti na pokrajinskim izborima, Siegmund bi mogao postati pokrajinski premijer. Po anketama, AfD u Saska-Anhaltu osvaja više od 40 posto glasova, pa bi to mogla postati prva njemačka savezna država u kojoj će AfD ne samo formirati vladu nego osvojiti apsolutnu većinu. To bi bila povijesna prekretnica, piše Spiegel. Iako Saska-Anhalt ima 1,7 milijuna birača, u Njemačkoj od 83,5 milijuna ljudi.
Stigle su nove ankete i sad je jasno: U Njemačkoj se sprema politički potres bez premca
Ulrich Siegmund je u Saska-Anhaltu pop-zvijezda; nasmiješen pozira za selfije, rado daje autograme, očito uživa u neposrednom kontaktu s biračima. Spiegel ga opisuje kao "iznenađujuće prosječnog čovjeka iz maloga grada". Rođen je u listopadu 1990., tri tjedna nakon ujedinjenja Njemačke.
Odrastao je u Tangermündeu, gradiću s 10.000 stanovnika. Otac je inženjer elektrotehnike, majka mu je poginula u nesreći prije nekoliko godina. Brat i otac su mu također političari. Kao 18-godišnjak Siegmund je 2008. ušao u CDU. Kandidirao se za vodstvo lokalne podružnice CDU-a, kaže: s ciljem da privuče mlađe ljude. Nije izabran. Zatim se 2014. pridružio AfD-u. Odmah je prilagodio svoje stavove, priča njegov bivši suradnik.
Član CDU-a
U to vrijeme, prije velike migrantske krize 2015., AfD se predstavljao kao ekonomski liberalna stranka protivnika uvođenja eura. Kad je 2016. prvi put izabran u pokrajinski parlament, Siegmund se distancirao od "desničarskih ekstremističkih i nacionalističkih pokreta". U pandemiji je dobio krila kao glasnogovornik za zdravstvenu politiku AfD-a u Saska-Anhaltu. Mnoge stvari su tada postale jasnije, kaže: gubitak povjerenja u dijelove medija i političkih institucija se povećao, shvatio je da se "demokratski otpor isplati". Mladi političar izvrsno se koristi društvenim mrežama, s videoklipovima o "širenju straha od pandemije" brzo je postao jedan od najutjecajnijih političara na TikToku. Nakon idućih izbora postao je šef kluba zastupnika u pokrajinskom parlamentu.
Nije sudjelovao u sporovima unutar AfD-a na saveznoj razini, niti se izjašnjavao o kontroverznim pitanjima. Okružen je muškarcima s neonacističkom poviješću, nad glavom mu visi sumnja za nepotizam jer je njegov otac kao savjetnik drugog zastupnika AfD-a zarađivao 100.000 eura godišnje. No popularnost mu raste. Jedna od najružnijih afera je neonacistički skup s bakljama i pjevanjem himne Hitlerjugenda na farmi oko 50 kilometara od kuće Siegmundova oca. Farma je u vlasništvu kandidata AfD-a na pokrajinskim izborima - Siegmund se nije distancirao od njega. Kad ga novinari pitaju za to, odgovara da mediji često izmišljaju i pretjeruju.
Uspjeh AfD-a u Saska-Anhaltu nije slučajan, Siegmund i njegove kolege mjesecima obilaze tribine, lokalne festivale, organiziraju druženja s građanima. Siegmund se predstavlja kao radikalan u politici, ali pristupačan u odnosu prema ljudima. Dugo se govorilo da AfD može kandidirati i metlu, oni koji žele glasat će za AfD. No Siegmund je ozbiljno popularan političar: politike koje zastupa su radikalne, ali njegov javni lik je prijateljski i ugodan.
Iza Ulricha Siegmunda stoji jedna od najekstremnijih pokrajinskih organizacija AfD-a, piše Spiegel.
Njemačko ministarstvo unutarnjih poslova 2009. zabranilo je organizaciju Njemačka mladež odana domovini (HDJ) - djecu se odgajalo da budu "nacionalsocijalistički borci za slobodu", odijevali su ih u uniforme za ceremonije podizanja zastave, oslikavali im lica svastikama, podučavali ih rasnoj teoriji.
Danas nekoliko bivših aktivista HDJ-a radi za Siegmunda, piše Spiegel. Jedan od njih je Patrick Harr, glasnogovornik zastupničkog kluba AfD-a u Saska-Anhaltu i Siegmundova desna ruka. Drugi je Laurens Nothdurft, pravni savjetnik AfD-a koji je zastupao Siegmunda na sudu. Još su dva pokrajinska zastupnika AfD-a bili članovi zabranjenog HDJ-a. Na pitanje o njima Siegmund kaže da ga ne zanima ono što se dogodilo prije 20 ili 30 godina, svejedno mu je što mediji pišu.
Zamjena stanovništva
AfD u kampanji ističe zahtjev za zaoštravanje migracijske politike. Njegov je cilj duboka transformacija društva, koja se proteže na kulturnu i obrazovnu politiku, piše Spiegel. Posljedice bi mogle biti drastične, naprimjer najavljuje da će ukinuti financiranje javnih RTV servisa.
Žele "novu, domoljubnu kulturnu politiku", ne žele više financirati "antinjemačku umjetnost i kulturu". Zagovaraju "masovno povećanje državne kontrole nad ljudima s migrantskom pozadinom", traže da se "odvoji žito od kukolja" među migrantima. Za "remigraciju", desničarski pojam koji označava masovne deportacije čak i njemačkih državljana ako su im roditelji migranti, Siegmudn kaže da se podrazumijeva. Vjeruje u krajnje desnu teoriju zavjere o zamjeni stanovništva, po kojoj se njemačko stanovništvo nastoji zamijeniti migrantima.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....