Deklaracija Nostra aetate („U naše doba“) prvi je službeni dokument Katoličke crkve u kojem se druge, nekršćanske religije priznaju na pozitivan način. Smatra se prekretnicom u odnosima Katoličke crkve prema nekršćanskim religijama i svojevrsnim novim početkom. „Katolička Crkva ne odbacuje ništa od onoga što je u tim religijama istinito i sveto“. Tim je riječima Nostra aetate zaključila dugu epohu razdvajanja i neprijateljstva, piše Deutsche Welle.
Dokument je prije 60 godina prihvatio Drugi vatikanski koncil (1962.–1965.) s 96 posto glasova za (2.290 za, 35 protiv). 28. listopada 1965. objavio ga je i papa Pavao VI., makar je njegovo donošenje potaknuo još njegov prethodnik, u međuvremenu proglašen svetim Ivan XXIII.
Iako je jedna od najkraćih deklaracija Koncila, Nostra aetate bila je i jedna od najkontroverznijih. Sadrži pozitivne odredbe o budizmu i hinduizmu, ali ponajprije poziva katolike na uzajamno razumijevanje s religijama koje priznaju jednoga Boga, prije svega s islamom i židovstvom.
Poglavlje o židovstvu najopsežnije je u cijelom dokumentu. U početku su oci Drugoga vatikanskog koncila planirali izraditi samo izjavu o židovstvu, no nakon curenja informacija i političkih pritisaka, plan se promijenio. Strahovalo se kako bi takav tekst mogao ojačati međunarodni položaj države Izrael za koju je tada arapski svijet još uvijek gajio nadu da neće opstati.
Razne su verzije teksta od 1962. izazivale žustre rasprave. Prijelomni trenutak bio je hodočašće pape Pavla VI. u Svetu zemlju u siječnju 1964. kad je Jeruzalem još bio podijeljen.
„Svjesna nasljeđa koje dijeli sa Židovima, Crkva (...) osuđuje sve izljeve mržnje, progonstva i oblike antisemitizma koji su se u bilo koje doba i od bilo koga okrenuli protiv Židova“, navodi se u deklaraciji.
Jasnim odbacivanjem tradicionalnog antijudaizma započelo je sveobuhvatno pomirenje Crkve sa židovskim narodom. Nostra aetate imala je dva ključna cilja: prvo, osudu antisemitizma uz priznanje da Crkva snosi dio odgovornosti za njegovo postojanje; i drugo, podsjetnik da Crkva nikada ne smije zaboraviti svoje korijene u judaizmu.
Deklaracijom Nostra aetate potvrđeno je da židovska vjera za kršćane nije nešto izvanjsko, nego da na određeni način pripada samoj biti njihove vjere. Stoga kršćane s judaizmom povezuje bliskost kakvu nemaju ni s jednom drugom religijom. Iz perspektive Konferencije ortodoksnih rabina Njemačke (ORD) to je bio „teološki preokret“.
Po prvi put Katolička Crkva jasno se odrekla višestoljetnih predrasuda i neprijateljskih predodžbi, rekli su rabini Avichai Apel (Frankfurt), Zsolt Balla (Leipzig) i Yehuda Pushkin (Stuttgart) za Katoličku novinsku agenciju (KNA). „Za nas Židove to je bio početak novog razdoblja uzajamnog poštovanja.“
Danas se o tom dijalogu brine vatikanska Komisija za vjerske odnose sa židovstvom. U kakvom je stanju dijalog, pokazalo je i razdoblje nakon 7. listopada 2023., kada je teroristička organizacija Hamas napala Izrael. „Sedmi listopada duboko je potresao židovski narod i istodobno postao svojevrsni ispit zrelosti za međureligijski dijalog“, navode rabini.
„Nažalost, u mjesecima koji su uslijedili čuli su se i glasovi iz crkvenih krugova koji su bili u suprotnosti s duhom Nostra aetate.“ Tako su, prema riječima Apela, Balle i Pushkina, pravo Izraela na postojanje relativizirali neki crkveni komentatori i pokušali moralno zamutiti taj teroristički čin.
Mnogi članovi Rabinske konferencije danas s nepovjerenjem gledaju na dijalog s Katoličkom Crkvom. Nakon 7. listopada, sa židovske strane bivšem papi Franji upućene su optužbe da je zauzeo stranu Palestinaca i jednostrano kritizirao izraelsku vladu zbog rata u Gazi.
Ipak, pozitivno je zapaženo da je papa Lav XIV. nekoliko dana nakon izbora, u poruci rimskom vrhovnom rabinu Riccardu Di Segniju, obećao „nastaviti i produbljivati dijalog i suradnju Crkve sa židovskim narodom u duhu deklaracije Nostra aetate Drugoga vatikanskog koncila".
Ako duh Nostra aetate treba ostati živ, sad je potrebna „jasna i uvjerljiva solidarnost s Izraelom i židovskom zajednicom, bez uvjeta i opravdanja“, upozoravaju trojica njemačkih rabina. Oni žele ostati vjerni tom duhu.
Ništa manje značajna 1965. nije bila otvorenost prema islamu. „Crkva s velikim poštovanjem gleda i na muslimane koji se mole jedinom Bogu“, stoji u Nostra aetate.
Oci Koncila pozivaju kršćane i muslimane da „iskreno teže međusobnom razumijevanju i zajedno se zauzimaju za zaštitu i promicanje socijalne pravde, moralnih vrijednosti te, ne manje važno, mira i slobode za sve ljude".
Islamski je svijet u početku reagirao suzdržano na katoličku inicijativu. „U sljedećim desetljećima ipak je rasla spremnost na dijalog, osobito nakon uspostave službenih foruma i zajedničkih komisija“, ističe Timo Güzelmansur, ravnatelj Ureda za kršćansko-islamske susrete i dijalog pri Njemačkoj biskupskoj konferenciji. „Danas postoje stabilne, institucionalizirane strukture dijaloga."
Muslimani poštuju Isusa kao proroka, ali odlučno odbacuju vjeru da je on Sin Božji. Ipak, kako napominje Güzelmansur, postoje mnoge dodirne točke: „Vjera u jednoga Boga, važnost molitve, moralna odgovornost čovjeka, zauzimanje za mir i pravdu, to su temeljne zajedničke vrijednosti.“
Dijalog između Vatikana i muslimana danas vodi Komisija za kršćansko-islamske odnose, koja djeluje u sklopu Vatikanskog dikasterija za međureligijski dijalog.
Skeptici smatraju da je volja za dijalogom na kršćanskoj strani izraženija nego na muslimanskoj. „Djelomično je tako“, kaže Güzelmansur. „S muslimanske se strane dijalog često vodi pragmatičnije, ali zanimanje raste, osobito ondje gdje je izgrađeno međusobno povjerenje. Opća kritika tu nije opravdana."
Papa Ivan Pavao II. posjetio je 2001. Damask i bio prvi papa koji je ušao u džamiju. Pod njegovim nasljednikom Benediktom XVI. odnosi s islamskim svijetom su se ohladili i nisu dobro prihvaćeni njegovi stavovi kako je kršćanska vjera ipak „jedina prava", ali ih je papa Franjo ponovno oživio u duhu Nostra aetate.
Dokument o „bratskoj povezanosti svih ljudi“, koji je Franjo 2019. potpisao s velikim imamom Sveučilišta Al-Azhar u Abu Dhabiju, smatra se prekretnicom kršćansko-islamskog dijaloga. „Danas postoji gusta mreža osobnih kontakata, zajedničkih inicijativa, akademske suradnje i apela za mir“, zaključuje Güzelmansur. „Međusobno razumijevanje znatno je poraslo.“
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....