Kultura tzv. 'političke korektnosti' (eng . 'political correctness' ili skraćeno 'PC') je tema o kojoj se sve češće piše u medijima, kako u svijetu, tako i kod nas. Pod pojmom 'politička korektnost' se uglavnom misli na hipersenzibilnost u medijima, javnom prostoru, pa i u privatnoj komunikaciji kad su u pitanju prava manjina i osjetljivih skupina, a koja se manifestira kroz autocenzuru i cenzuru sadržaja i riječi koje se smatraju uvredljivim. Kritičari ovog fenomena smatraju da je politička korektnost opasna za svaku slobodu umjetničkog i intelektualnog izražavanja, pogotovo zbog tendencije da s vremenom raste i zahvaća sve veći opseg 'pogrešnog' govora i izražavanja.
Kolumnistica britanskog online magazina 'Spiked' Naomi Firsht pozabavila se u svom nedavnom članku popularnom TV serijom 'Prijatelji' i recepcijom koju serija dobiva od generacije milenijalaca u naslovu kolumne se zapitavši gubi li nova generacija smisao za humor pod utjecajem trendova političke korektnosti. Veliki broj mlađih milenijalaca, koji su tek nedavno na Netflixu seriju pogledali prvi put, smatraju je 'problematičnom' jer u njoj uočavaju seksizam, homofobiju, transfobiju, kao i posramljivanje pretilih osoba ('fat shaming'). Neki od njih seriju vide i kao rasističku zbog premalog broja likova koji su pripadnici etničkih manjina. Do ovog uvida je Firsht došla čitajući objave milenijalaca na Twitteru.
Firsht kao primjer novinskih komentara koji su podržali ovaj trend navodi članak Katie Stow objavljen u australskom Cosmopolitanu pod nazivom '' Prijatelji' su pod napadom zbog problematičnih sadržaja i žao nam je što moramo priznati da se s tim slažemo'. Firsht kaže da autorica ovog članka opisuje 'gomilu homofobnih komentara vezanih uz odnos Rossa i njegove žene Carol', ukazuje na 'posramljivanje pretilih osoba u šalama upućenim Monici koja je kao tinejdžerica imala višak kilograma' i kaže da šale na račun Chandlerovog oca transvestita imaju podtekst koji je transfobičan.
Naomi Firsht spominje i drugu komentatoricu Rebeccu Reid, koja je gostujući na BBC radiju, komentirala 'da u seriji ima puno seksizma i homofobije i da je to najbjeliji show na svijetu', ali da ga ipak nije mogla prestati gledati.
'Prijatelji' su jedna od najbezazlenijih televizijskih komedija situacije ('sitcomova') i ljudi se moraju jako potruditi da bi se osjetili uvrijeđenima sadržajem te serije, napisala je Firsht u svojoj kolumni.
'Dobru komediju nije moguće kreirati pedantno provjeravajući listu društvenih skupina koje moraju biti predstavljene i koje se ne smiju osjetiti uvrijeđene. Ipak, neki milenijalci su se odlučili da svoje 'PC' standarde primijene na televizijskoj seriji koja je nastala u ne tako davnoj prošlosti.', piše kolumnistica Spikeda.
Zanimljivo je da su slične kritike o 'nekorektnosti' dobile serije 'Seks i grad' i 'Will i Grace', koja je osumnjičena za promoviranje gay stereotipova.
Firsht kolumnu zaključuje tvrdnjom da se umjetnički sadržaj ne smije procjenjivati po današnjim standardima političke korektnosti jer se na taj način ne može mjeriti njegova vrijednost, a dodaje i citat redatelja i glumca Mela Brooksa: 'Postali smo glupavo politički korektni, a to je smrt komedije... Komedija mora hodati po tankoj crti i preuzimati rizik. Komedija je razuzdani mali vilenjak koji šapće u kraljevo uho i koji uvijek govori istinu o ljudskom ponašanju.'
U Hrvatskoj smo nedavno imali pokušaj zabrane prikazivanja filma 'Ministarstvo ljubavi' koji je navodno uvrijedio udovice branitelja, gdje je poziv na cenzuru stigao s desnog dijela političke scene. Također smo imali apel za zabranu 'opizdilice' koji je stigao s ljevice, a tu su i kritike saborskog zastupnika Veljka Kajtazija na knjigu i predstavu 'Ciganin, ali najljepši' zbog upotrebe riječi 'Cigan' i navodnog stereotipiziranja Roma u njima. Tu je još i kreiranje novog zakona protiv 'govora mržnje' na internetu.
Sve ovo ukazuje da kultura političke korektnosti jača i u Hrvatskoj te da humor (dobar ili loš, pučki ili naobraženi) mora prolaziti kroz sve nepropusnije filtere dozvoljenog govora i izražavanja. Nažalost, moguće je da će jednog, ne tako dalekog dana i odlične hrvatske serije poput 'Bitangi i princeza' i 'Našeg malog mista' biti percipirane samo kao mrski relikti prošlosti koja nije dovoljno vodila računa o manjinama i ranjivim skupinama.