Primož Ulaga, legendarni bivši slovenski skijaš skakač, prije 30 godina bio je u samom svjetskom vrhu. Na Zimskim olimpijskim igrama u Calgaryju osvojio je srebrnu medalju u ekipnim skokovima, bio je drugi na svjetskom prvenstvu u njemačkom Oberstdorfu, a u svojoj Planici slavio je u dva navrata. Na kraju sezone osvojio je 3. mjesto u ukupnom poretku skijaških skokova. Glava mu je te godine bila u oblacima. Doslovno. Danas, 30 godina kasnije, Primož želi ponoviti taj uspjeh, ali ne na snijegu i skijama, već u prodaji šišmišjeg gnojiva. On je vlasnik tvrtke BioGuano, službenog distributera univerzalnog mineraliziranog gnojiva koje se dobiva od izmeta šišmiša. Jedina povezanost ovih dvaju svjetova jest da i šišmiši te skijaši skakači lete, no osim toga, oni se ne dotiču. Ipak, za Primoža oni predstavljaju istu stvar - izazov.
- Poduzetništvo i sport imaju jako puno poveznica. U skakanje sam uložio mnogo vremena, truda i novca, a isto radim sada i s BioGuanom. Svaki poslovni razgovor je kao nova utakmica, neuspjeli posao je isti kao pad na skakaonici. Koliko puta sam pao toliko sam puta i sklopio loše ugovore. Ali idem dalje i nemam namjeru stati sve dok ne dođem do vrha - priča Primož.
Primož Ulaga
Ulazak u oba svijeta bio je dosta sličan. Na skakanje su ga nagovorili prijatelji, iako o tome nije znao previše. Počelo je kao hobi gdje se za zagrijavanje igrao nogomet, a potom skakalo s 5 ili 10 metara. S vremenom su se te granice pomicale. Dvadeset, sedamdeset, sto metara. Nizale su se medalje, osvojena prvenstva, a što je išao dalje, to ga je sve manje njegovih prijatelja pratilo.
Nema uspjeha bez 110 posto truda
- Njima je to i dalje bio hobi i ulagali su tek 80 posto truda. Na taj način ne može se uspjeti, ne bez 110 posto - ističe Primož.
I tako se s 18 godina našao sam na Planici, najvećoj skakaonici na svijetu, cijela zemlja je navijala za njega i nosila ga dok je letio 200 metara u daljinu. Kada je ušao u cilj i završio treći, znao je da nema namjeru stati dok ne postane jedan od najboljih.
- Teško je bilo. Na putu sam bio više od 250 dana u godini, nismo bili toliko dobro opremljeni kao ostale države, a i svaki pad i poraz bio je težak za um koliko i za tijelo. Čak mi je trener znao reći da odustanem i da prihvatim kako ne možemo uvijek pobijediti. Nisam to htio čuti. Vjerovao sam u sebe i znao sam da ih mogu nadmašiti. Kada bih stao na vrh skakaonice, prepustio bih se spustu, zatvorio oči i letio - kaže Primož.
Primož Ulaga
Vratimo se sada na početak njegova novog izazova. Sve je počelo prije četiri godine kada ga je prijatelj nagovorio da s njime uđe u posao prodaje šišmišjeg gnojiva. Nije znao ništa o tome, nikada se u životu nije bavio poljoprivredom, ali ga je ideja zainteresirala da sazna više. Otkrio je da se to gnojivo proizvodi od šišmišjeg izmeta na Madagaskaru, da se taloži u pećinama stotine godina te se s vremenom pretvara u kompost najveće kvalitete. Što je više čitao i istraživao, to ga je ovaj posao sve više zanimao. U konačnici je pristao na ponudu i osnovao s prijateljem tvrtku. Ipak, kroz godinu dana shvatio je da njihov posao neće uspjeti.
- Tvrtka nije poslovala na dobar način, a moj kolega nije htio uložiti više sredstava kako bismo je vratili na pravi put. Zato sam osnovao vlastitu tvrtku i nastavio sam. Poraz nije bio opcija - prisjeća se Primož.
Nije imao brend
Ponovno se našao sam na putu, ali nije stao pomicati granice. Isprva je svoje proizvode prodavao u nekoliko trgovina u Sloveniji te uz puno truda i rada počeo širiti svoje ime. Najveći problem je bio u tome što nije imao izgrađeno ime proizvoda. Svi ostali distributeri i proizvođači nudili su umjetno kemijski obrađeno gnojivo, i to po nižoj cijeni. Imali su više sredstava, bolje razvijenu mrežu kontakata te kupaca i bilo je teško uvjeriti ljude da kupe gnojivo od šišmiša za koje nitko prije toga nije čuo.
Ipak, kao ni u skakanju, nije htio odustati zbog pritiska velikih igrača te je nastavio raditi na promociji svoga proizvoda. Kroz dvije godine ušao je u više od 350 trgovina u Sloveniji, a počeo je poslovati i izvan granica svoje zemlje. Prvo je došao u Hrvatsku gdje je sklopio suradnju s Pevecom, a potom je proširio ponudu na ostatak regije. Danas njegov BioGuano koriste u Srbiji, Crnoj Gori, Bugarskoj i Rumunjskoj, i to od obrade kućnog vrta do plijevenja nogometnih stadiona.
- Gnojivo se može koristiti za cvijeće, povrće, voćke, konoplju, vinograde, masline, a stadion Stožice jednom godišnje obrađuje svoj travnjak BioGuanom. Svi korisnici ističu kako su zadovoljni kvalitetom, a jedna žena iz Slovenije priznala mi je kako su rajčice uzgojene s našim gnojivom pomogle njezinu mužu da pobijedi rak štitnjače - kaže Primož.
Kada se danas okrene u prošlost, kaže da ne zna koji je početak bio teži. U sportu se morao odreći normalnog života te je od svojih tinejdžerskih dana postao zvijezda nacije koja je kasnije nadahnula druge da se okušaju u skijaškom skakanju. Nije imao privatnost, svaki njegov korak pratili su mediji i sponzori, a on je bio samo mladić koji želi letjeti i pokoriti skijaški svijet.
- E da mi je onda bila glava koju danas imam, tko zna gdje bih danas bio - smiješi se.
Dosta je putovanja, ja bih na golf
Unatoč svim poteškoćama koje je donio život profesionalnog sportaša, ne žali ni sekunde što je bio dio tog svijeta. I dalje pamti doček koji su im priuštili nakon srebra na Zimskim olimpijskim igrama, a tu su i brojna postolja na svjetskim natjecanjima. Ipak, ne bi se danas vratio u taj svijet.
- Puno ljudi me pitalo zašto nisam postao trener. Dosta mi je stalnih putovanja, mislim da sa svojih 55 godina zaslužujem biti doma, igrati golf i tenis te uživati u vremenu provedenom sa svojom obitelji. Skijaške skokove, pak, nisam potpuno zapostavio. Neko vrijeme sam obnašao funkciju direktora nordijskih reprezentacija Slovenije, a danas sam predsjednik svojeg bivšeg kluba SSK Ilirija.
Osim toga, to je jedan potpuno drugačiji sport od onda kada smo ga mi trenirali. Sada svaka ekipa ima tim od 20 ljudi koji se brinu za svaki korak skakača, a ja sam imao samo trenera i fizioterapeuta - ističe Primož, ali priznaje da i sa sadašnjim tempom nema mnogo vremena za potpuno uživanje u pedesetima. Zbog promocije proizvoda često je na putu, a sudjeluje i na različitim agronomskim predavanjima gdje objašnjava učinak šišmišjeg gnojiva. Trenutno je na Floraartu, međunarodnoj vrtnoj izložbi koja se održava u Zagrebu, a već idući tjedan putuje dalje po regiji.
Što se tiče budućih planova, njih dijeli na poslovne i privatne. S BioGuanom se namjerava probiti na njemačko i austrijsko tržište te plasirati svoje proizvode u druge velike trgovačke centre. Nada se da će jednog dana ime proizvoda zasjeniti njegovo ime te da više neće govoriti o bivšem skakaču koji je pronašao novi životni poziv, nego o kvalitetnom gnojivu koje se proizvodi od izmeta šišmiša. Ovi su planovi za bližu budućnost, dok privatni dolaze tek za pet ili više godina. Tada namjerava predati svoju tvrtku sinu, a on će uživati u tenisu i golfu. Ili će barem pokušati.
Poraz nije opcija
- Tko zna kakav ću onda izazov pronaći - smije se Primož te dodaje kako će to sigurno biti neka individualna “disciplina”.
- Oduvijek se oslanjam samo na svoje sposobnosti. Nisam nikada bio za ekipne sportove i zato ako uspijem, mogu zahvaliti samo sebi, a isto tako za poraz mogu kriviti samo sebe. Tako je i s ovom tvrtkom. Ako želim uspjeti, moram unijeti cijelog sebe u ovaj posao jer samo tako mogu uspjeti. Ne želim odustati, a poraz nije opcija. Zato moram pobijediti. Tako je bilo kada sam skakao, a tako je i sada kada prodajem gnojivo - kaže Primož.