Kad je u subotu Jevgenij Prigožin objavio videozapis iz Bahmuta u kojem je proglasio potpuno zauzimanje grada, uz uobičajeno hvalisanje nije propustio pozvati na red svog drugog "protivnika" - ruski vojni vrh.
- Šojgu (ruski ministar obrane) i Gerasimov (glavni zapovjednik ruskih snaga) pretvorili su rat u osobnu zabavu. Zbog njihovih hirova umrlo je pet puta više momaka, nego što je trebalo umrijeti. Oni će odgovarati za svoje postupke, koji se na ruskom jeziku nazivaju zločinima - divljački je zagalamio Prigožin.
Konflikt između šefa plaćeničke skupine Wagner i ruskog zapovjedništva eskalirao je posljednjih tjedana nakon što je regularna vojska napustila svoje položaje kod Bahmuta, a Prigožin je zaprijetio da će napustiti grad zbog neadekvatne opskrbe municijom i teških gubitaka - što je navodno već i učinio.
Naime, u videu objavljenom u četvrtak kazao je kako je počeo povlačiti svoje snage iz Bahmuta i tamošnje položaje predavati regularnim ruskim trupama.
"Povlačimo jedinice iz Bahmuta. Od danas u pet ujutro, 25. svibnja, do 1. lipnja, većina jedinica će se rasporediti u pozadinske kampove. Predajemo naše položaje vojsci", rekao je.
Korijen sukoba na relaciji Prigožin - visoki vojni dužnosnici seže šest godina unatrag, kad je Wagner operirao Afrikom i Bliskim istokom. Nedavno objavljeni memoari Kirila Romanovskog, ratnog dopisnika državne novinske agencije RIA, koji je pratio borce skupine Wagner diljem svijeta, otkrivaju da je Prigožin bio zaslužan za pobjedu nad ISIS-om u Siriji, točnije za ponovno zauzimanje grada Palmire 2016. godine.
Iako je Wagner vratio Palmiru u sirijske ruke, umjesto wagnerovcima, odlikovanje za zasluge pripalo je pripadnicima ruskih oružanih snaga.
Tad je postalo jasno da ruski vojni vrh ne gaji simpatije prema Prigožinu. Osim što je Prigožin imao direktnu vezu s Vladimirom Putinom, zahvaljujući visokim plaćama, plaćenička skupina počela je regrutirati najbolje ljude iz regularne ruske vojske. Prigožin je postao prvi trn u oku ruskoj vojsci dvije godine kasnije, kad su Wagnerove snage započele napad u sirijskoj pokrajini Deir ez-Zor. SAD je ondje imao svoje snage za specijalne operacije. Kad su američke snage počele granatirati Wagner, Pentagon je nazvao Šojgua i obavijestio ga o napadu. Odgovor iz Moskve bio je: "To nisu naši ljudi". U roku od nekoliko sati, stotine wagnerovaca ubijeno je u američkim napadima. Moskva nije rekla ni riječ.
"Izdali su nas. Kad smo započeli napad, nismo znali da je jedina letjelica iznad nas bila američka, a da su se momci iz protuzračne obrane sakrili pod suknje", piše Romanovski u memoarima.
Kad je počeo rat u Ukrajini 24. veljače, Rusija je bila uvjerena da će zauzeti Kijev u roku od tri dana. Nakon što su prošla tri tjedna, a Kijev se još uspješno branio od napada, Moskva je u pomoć pozvala wagnerovce. Ubrzo su Prigožinove jedinice dopremljene iz Afrike i sukobile su se s ukrajinskim snagama u istočnoj Ukrajini.
Iako Šojgu i Gerasimov nikad nisu javno kritizirali Prigožina, svjesni njegove povezanosti s ruskim predsjednikom, umirovljeni generali jasno su dali do znanja što misle o Putinovu kuharu.
"Wagner je ilegalna vojna formacija. Nije jasno gdje je registriran i čime se bavi", rekao je umirovljeni general pukovnik Viktor Sobolev, dodajući da mnogi postupci Wagnera krše ruske zakone, uključujući pogubljenja dezertera.
Upravo je Wagnerovo ignoriranje ruskih pravila jedan od ključnih razloga zašto ruska vojska ne voli Prigožina. Dok su ruske sigurnosne službe učinkovito gušile svaki pa i najmanji oblik kritike ruskih oružanih snaga, Prigožin bez ikakvih posljedica nastavlja javno govoriti o slabostima ruske vojne strategije, lošem upravljanju i kukavičluku vojnika ruske regularne vojske.
- Generali mrze Prigožina. Njegova sudbina i njegova fizička egzistencija u potpunosti ovise o Putinu. Kad Putin ode, otići će i Prigožin - rekao je za WSJ Mihail Kasjanov, bivši ruski premijer koji danas živi u egzilu.
Pojedini analitičari smatraju da sukob između Prigožina i ruskog vojnog vrha potkopava Putinov imidž osobe koja ima kontrolu, ali drugi ističu da ne treba precijeniti taj animozitet.
- Časnici Wehrmachta također su mrzili SS, ali su svi oni sudjelovali u ratu unatoč toj mržnji. Njihova napetost bila je stvarna. Ipak, Hitlerova Njemačka pružala je otpor do posljednjeg dana, svi zajedno - rekao je Andrej Kozirev, bivši ministar ruskih vanjskih poslova.