U šaci drži živote milijuna ljudi i on će odlučiti o sudbini Bliskog istoka. Ima onih koji tvrde da nije stvarna osoba

Jedan čovjek – figura toliko nedostižna da Palestinci u Gazi šapuću kako je više utvara nego čovjek – možda u rukama drži sudbinu mirovnog plana Donalda Trumpa, piše britanski The Telegraph.

Izrael je tri puta pokušao ubiti Izz al-Dina al-Haddada, najvišeg vojnog zapovjednika u Gazi, od 7. listopada 2023. Uspjeli su smaknuti dvojicu njegovih sinova, ali ne i njega – čovjeka za kojeg se vjeruje da je koordinirao početni napad na izraelski teritorij toga dana. U Pojasu Gaze njegov je nadimak "duh", "duh Al Qassama", odnosno brigade Al Qassam.

Danas se smatra da nadgleda zatočeništvo preostalih izraelskih talaca. Haddad je vjerojatno ključna figura koja će odlučiti hoće li američki predsjednikov plan umrijeti u začetku ili zaživjeti.

No, njegov glas nije jedini. Hamasovi politički vođe sa sjedištem u Kataru također će morati reći svoje. Malo je vjerojatno da će dijeliti Trumpovo uvjerenje da je riječ o „najvećem planu u povijesti civilizacije“, predodređenom da donese „vječni mir“ na Bliski istok. Mnogo toga unutar plana bit će im krajnje neprihvatljivo.

Od samog početka rata Hamas je jasno postavio crvene linije: neće osloboditi sve taoce dok se izraelske snage potpuno ne povuku iz Gaze i, premda spremni odreći se vlasti u toj enklavi, nikada neće položiti oružje. Političko vodstvo, međutim, podložnije je pritiscima nego Haddad i njegovi zakrvavljeni zapovjednici na terenu. Početkom mjeseca za dlaku su izbjegli smrt kada je Izrael gađao zgradu u Dohi u kojoj su raspravljali o ranijoj verziji Trumpova plana. Od tada su, posve razumljivo, nervozniji.

Najtvrđi orah

Katar, koji je dobio udarac direktno u svoj ugled, izvukao je od Benjamina Netanyahua jedva izrečenu ispriku – na Trumpov poticaj. Odobrovoljeni, katarski dužnosnici sada vjerojatno snažno pritišću Hamasove političare, pišu Britanci.

Haddad će, pak, biti najtvrđi orah. Istina, njegove su snage teško oslabljene, a Gaza je pretvorena u ruševinu. Hoće li čovjek koji je izgubio dvojicu sinova i unuka položiti oružje?

Došao je na vrh vojne hijerarhije nakon što su Izraelci ubili dvojicu njegovih prethodnika, Yahyu Sinwara i njegova mlađeg brata Mohammeda. Haddad možda želi izbjeći istu sudbinu – ali jednako je vjerojatno i da ne želi biti upamćen kao kvisling.

Prihvaćanje Trumpova plana bilo bi teško prikazati kao išta drugo doli kapitulaciju, jer on brutalno prelazi preko Hamasovih crvenih linija. Iako predviđa povlačenje izraelskih snaga na „dogovorenu liniju“, ne zahtijeva potpuno povlačenje iz Gaze niti određuje jasan rok za to. Veći dio teritorija ostao bi pod izraelskom kontrolom sve dok ne stigne međunarodna stabilizacijska sila pod arapskim vodstvom – a i tada bi izraelske trupe ostale unutar pojasa.

Netanyahu, za kojeg se tvrdi da je inzistirao na takvoj prisutnosti kao uvjetu potpore planu, trijumfalno je izjavio: „Sada cijeli svijet, uključujući arapski i muslimanski, pritišće Hamas da prihvati uvjete koje smo mi stvorili, zajedno s Trumpom, kako bi vratili sve taoce – žive i mrtve – dok IDF ostaje u većem dijelu Pojasa Gaze. Tko bi to ikada povjerovao?“

Takvo trijumfalno likovanje može ojačati izraelskog premijera kod kuće, ali teško da će motivirati tvrdu struju Hamasa. Još veća prepreka od teritorija jest razoružanje. Bez oružja, Hamas gubi raison d’être – razlog postojanja. S obzirom na udarce koje je pretrpjela teroristička organizacija, nije nezamislivo da pristanu predati arsenal. No, izgledi su slabi.

Mnogo komplikacija

Čak i ako Haddad i njegovi zapovjednici popuste, pitanje je hoće li isto učiniti i fragmentirano članstvo Hamasa. Dvije godine rata uništile su sustav zapovijedanja. Haddad je novačio tisuće novih boraca, uglavnom slabo obučenih i nediscipliniranih. Oni su manja prijetnja nego Hamas nekada, ali možda i manje spremni slušati naređenja. Neki bi mogli odbiti pustiti taoce, drugi bi nastavili gerilski rat. Dodatnu komplikaciju donosi i činjenica da se dio talaca možda nalazi u rukama Palestinskog islamskog džihada, koji je daleko manje poslušan.

I to su tek prve prepreke. Slijede pitanja legitimnosti prijelazne vlasti u Gazi – u kojoj bi sudjelovao i Sir Tony Blair – zatim ovlasti stabilizacijske sile, buduće uloge Palestinske samouprave te, konačno, pitanje palestinske državnosti.

Trumpov plan možda neće donijeti „vječni mir“, ali iznenađujuće pragmatične odredbe već su mu priskrbile pohvale. Stvorio je najbolju priliku do sada da se rat završi. Ali najbolja prilika ne znači i dobra prilika. Razloga za pesimizam još uvijek ima napretek, zaključuju Britanci.