Od svih iznenađujućih i ne uvijek posve jasnih poteza koje je povukao otkako je prije nešto više od godinu dana započeo svoj drugi mandat, Donald Trump je bio najoštriji kad su u pitanju klimatske mjere. Popis njegovih ‘antiklimatskih‘ poteza je poduži: od onih na globalnoj razini - povlačenje SAD-a iz Okvirne konvencije UN-a o klimatskim promjenama (UNFCCC), Pariškog sporazuma i Međuvladinog panela o klimatskim promjenama (IPCC) - pa do onih vezanih uz unutarnje promjene u zakonodavstvu i regulatornim politikama, poput blokiranja državnih klimatskih zakona i politika i povećanje proizvodnje ugljena i fosilnih goriva. Tu su onda, naravno, i manipulacija znanstvenim procjenama i izjavama, no čini se da je Trump, nasreću, zakasnio. Naime, u svijetu je prelazak na zelenu tehnologiju toliko uzeo maha da ne samo da ga je nemoguće zaustaviti, već se odustajanje od takvih aktivnosti čini kao pucanje u vlastitu nogu.
Trumpova odluka da SAD vrati unazad i sve karte baci na fosilna goriva - kao da je 1926. a ne 2026. godina - ne može bitno promijeniti ekonomsku realnost prema kojoj se prijelaz na niskougljično gospodarstvo pokazuje kao snažan pokretač rasta u desecima zemalja. Globalna ulaganja u niskougljičnu energiju danas nadmašuju ulaganja u fosilna goriva i to za dvostruko.
Nova revolucija u Kini toliko je velika da ju je teško i shvatiti
Preuzimanje disfunkcionalne venezuelanske naftne industrije neće imati nikakav vidljiv učinak. Štoviše, posljedice bi mogli snositi američki građani i tvrtke, rekao je Simon Stiell, glavni UN-ov dužnosnik za klimu, piše Guardian.
‘To je kolosalan autogol koji će SAD učiniti manje sigurnim i manje prosperitetnim. Značit će skuplju energiju, hranu, prijevoz i osiguranje za američka kućanstva i poduzeća, dok obnovljivi izvori postaju sve jeftiniji u odnosu na fosilna goriva, dok klimatski uvjetovane katastrofe svake godine sve snažnije pogađaju američke usjeve, poduzeća i infrastrukturu, te dok nestabilnost cijena nafte, ugljena i plina potiče nove sukobe, regionalnu nestabilnost i prisilne migracije‘, kaže Stiell.
No ima još nešto. Iako povlačenje SAD-a iz Pariškog sporazuma i UNFCCC-a nije iznenađenje - naime, svijet se već tridesetak godina bori s američkim protivljenjem kad su u pitanju klimatske teme, pa tako Protokol iz Kyota iz 1997. nije mogao stupiti na snagu do 2004. jer ga američki Senat nije ratificirao, a za vrijeme Georgea W. Busha SAD je često opstruirao Copove - ovaj potez Trumpove administracije nije na isto potaknuo nijednu drugu zemlju. Osim toga, povlačenje iz UNFCCC-a značit će da SAD više neće imati mjesto na godišnjim klimatskim konferencijama (Copovima), a izlazak iz IPCC-a znači da SAD više neće imati NI pravo veta na sedmogodišnja izvješća.
‘Klimatski pokret veći je od bilo koje pojedine države. Afričke zemlje i globalni jug nastavit će se boriti za klimatsku pravdu, zahtijevati da bogati zagađivači ispune svoje povijesne obveze i graditi čistu energetsku budućnost kakvu naši ljudi zaslužuju‘, kaže Mohamed Adow, direktor think-tanka Power Shift Africa.
Poklon Kini
Iako su već neko vrijeme prva tema u svim medijima svjetski sukobi, a ne klimatske politike, ekonomija niskougljične tranzicije razvija se vlastitim tempom. I baš zato Trumpovi potezi sve više izgledaju, kako je to opisao bivši državni tajnik John Kerry, kao ‘samoranjavanje‘.
Ulaganja u niskougljične oblike energije sada premašuju 2 bilijuna dolara godišnje - dvostruko više od iznosa potrošenog na fosilna goriva. Sama obnovljiva energija porasla je prošle godine za 15% i činila više od 90% svih novih kapaciteta za proizvodnju električne energije. Električna vozila danas čine oko petine svih novih automobila prodanih u svijetu. Niskougljična energija čini više od polovice proizvodnih kapaciteta u Kini i Indiji, a kineski izvoz niskougljičnih proizvoda i usluga premašio je 20 milijardi dolara u samo jednom mjesecu prošle godine.
Prema riječima Li Shua, direktora China Climate Huba pri Asia Society Policy Instituteu, Kina će vjerojatno ostati predana svojem sve snažnijem niskougljičnom gospodarstvu.
‘Ta se komercijalna dinamika sve više odvija između Kine i globalnog juga. Te ekonomske sile pružaju značajniju protutežu Trumpu nego geopolitika‘, rekao je Li.
I zato Trumpove odluke da se neće baviti ‘klimatskim‘ temama, izgledaju kao poklon Kini.
‘Ekonomija niskougljične tranzicije izgleda sve privlačnije. Svaki put kad pogledamo znanost, ona izgleda sve više i više zabrinjavajuće, a svaki put kad pogledamo tehnologiju, ona izgleda sve više i više ohrabrujuće. U sve nesigurnijem svijetu, zemlje i industrije tražit će neovisnost od fosilnih goriva i velike nestabilnosti koju ta ovisnost donosi. U svijetu sporog rasta, tražit će se nove prilike. One će biti u tehnologijama 21. stoljeća, a ne 19. i 20.‘, rekao je ekonomist Nicholas Stern.
No iako ne može promijeniti smjer gospodarskih kretanja, Trump mu može nanijeti štetu. Na prošlogodišnjem UN-ovu klimatskom summitu u Brazilu prvi put nije bilo službenog američkog izaslanstva – i to će sada postati pravilo, a pitanje je hoće li to promijeniti i neku budući američki predsjednik.
U međuvremenu, stanovnici SAD-a sve će se češće suočavati s posljedicama klimatske krize. Požari u Kaliforniji prošlog siječnja prisilili su na evakuaciju više od 200.000 ljudi. Poljoprivrednici se bore sa štetnicima, sušama i poplavama. Kuće u nekim područjima osiguravajuća društva uopće više ne žele osiguravati, a ekstremni vremenski događaji koštali su SAD najmanje 115 milijardi dolara samo prošle godine.
Posljedice će osjetiti čak i sam predsjednik. Jean-Pascal van Ypersele, bivši potpredsjednik IPCC-a, upozorava: ‘Područje Palm Beacha na Floridi, gdje se nalazi Trumpova rezidencija Mar-a-Lago, među najugroženijima je zbog porasta razine mora uzrokovanog globalnim zatopljenjem. SAD nije imun na ovaj problem.‘
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....