Nakon što je Rusija u veljači izvršila invaziju na Ukrajinu, SAD su uvele sankcije na ruske izvore energije od nafte pa do ugljena. No jedan je ključni izvor energije ostao netaknut - uranij kojim se opskrbljuje čak 90 nuklearnih reaktora diljem svijeta, piše New York Times.
Kako bi se smanjila ovisnost o tom energentu iz Rusije, ponovno se bude ambicije za pokretanjem industrije uranija na američkom zapadu - ali i strahovi od onečišćenja koje ta industrija proizvodi. S obzirom da se neka od najpoželjnijih nalazišta urana nalaze na zemlji autohtonih američkih naroda, to dovodi do sukoba između rudarskih i energetskih kompanija a jedne, te autohtonih naroda i zaštitnika okoliša s druge strane.
Rudnik Pinyon Plain u Arizoni, smješten malo manje od 15 km od južnog kraja Grand Canyona, izvorište je takvih sukoba.
Pleme Havasupai, čiji pripadnici žive na tom području od pamtivijeka, mjesto na kojem se nalazi rudnik nazivaju Mat Taav Tiijundva - 'Tajno mjesto susreta', grubo prevedeno.
No od ruske invazije, šefovi rudnika to mjesto vide kao nešto drugo: način kako da unaprijede američke projekte iskapanja uranija.
'Sada imamo mogućnost smanjiti našu ovisnost o ruskom uraniju', kaže Mark Chalmers, izvršni direktor Energy Fuelsa, kompanije iz Colorada koja posjeduje Pinyon Plain koja se na sudu bori da joj se dopusti povećati proizvodnju.
Područje Grand Canyona je doživjelo eksploziju iskapanja uranija u 50-im godinama, a to je trajalo do 80-ih kad je izgrađen rudnik Pinyon Plain. No rudnik nikad nije radio u punom kapacitetu zbog silnih sudskih procesa koji se oko njega vode. U neposrednoj blizini nalazi se i drevno pokapalište mrtvih pripadnika plemena Havasupai.
Zagađena voda
Problem je u tome što rudnik proizvodi tešku vodu bogatu arsenom i uranijem što je rezultat bušenja otprije nekoliko godina kad je slučajno probijena brana vodonosnika (vrsta spremnika podzemnih voda, op.a.), te sada postoji bojazan da bi se zalihe pitke vode naroda Havasupai mogle onečistiti.
'Lako je iskoristiti ovaj rat kao izgovor za nastavak ovog projekta', rekao je Stuart Chavez, član plemenskog vijeća Havasupai, o rudniku Pinyon Plain, koji je jedno od brojnih nalazišta urana koje ima dozvolu za rad, a među kojima su i ona u državama Arizona, Utah i Wyoming. On tvrdi da bi se Sjedinjene Države mogle obratiti Kanadi ili drugim prijateljskim zemljama kako bi nadoknadile ruski uran ako se uvoz obustavi.
Situacija s ruskim uranom je puno teža od one s naftom, jer SAD ni prije sankcija nisu uvozile mnogo ruske nafte. No SAD se još uvijek oslanjaju na Rusiju i dvije bivše sovjetske republike, Kazahstan i Uzbekistan, za gotovo polovicu urana potrebnog za pogon američkih nuklearnih reaktora.
Šefovi u američkoj industriji urana, koja je uglavnom u padu od 1990-ih, iskorištavaju ovaj trenutak, unatoč tome što se na raznim područjima pojavljuje otpor njihovim planovima.
Govoreći o domorodačkim čelnicima i ekološkim skupinama koje se protive ponovnom oživljavanju iskapanja urana, Chalmers, izvršni direktor Energy Fuelsa, kaže: 'Mnogi od njih bi radije uvozili uran iz Rusije nego iskapali naš.'
Ruski uvoz urana krenuo je nakon hladnog rata. S ciljem suzbijanja opasnosti od nuklearnog rata, Sjedinjene Države su 1992. sklopile dogovor o kupnji obogaćenog urana koji je korišten u tisućama odbačenih ruskih nuklearnih bojnih glava.
Nazvan 'Megatoni u megawatte', program je trajao do 2013. Ipak, čak i kada je Rusija anektirala poluotok Krim 2014. i pokrenula invaziju na Ukrajinu ove godine, SAD su nastavile uvoziti velike količine ruskog urana.
Industrija uranija se ponovno budi
Kako je kupovina urana od Rusije počela rasti, američka industrija urana je zamrla u raznim rudnicima širom američkog Zapada, što je rezultat kolapsa cijena nakon završetka hladnoratovske utrke u naoružanju i usporavanja izgradnje novih nuklearnih postrojenja.
Sada ta industrija dobiva snažnu podršku iz Washingtona. Senator John Barrasso, republikanac iz Wyominga, u ožujku je predstavio nacrt zakona kojim se zabranjuje uvoz ruskog urana djelomično kako bi se tim potezom oživjeli američki rudnici. Zakonodavci u Zastupničkom domu, uključujući demokrata Henryja Cuellara iz Teksasa, u ožujku su predstavili vlastiti zakon kojim se poziva na zabranu uvoza.
'Snažan domaći lanac opskrbe nuklearnim gorivom nikada nije bio važniji za našu nuklearnu flotu', rekao je Scott Melbye, predsjednik trgovačke skupine američkih proizvođača urana, na saslušanju pred Senatom u ožujku. 'Što prije odmaknemo našu nuklearnu industriju od Rusije, prije će zapadna nuklearna tržišta moći popuniti prazninu.'
Mjere nisu postigle neki napredak dijelom i zato što se Sjedinjene Države još uvijek u velikoj mjeri oslanjaju na ruski uran. Dok izvori energije poput vjetra i sunca postaju sve popularniji, nuklearna energija čini oko 19 posto električne energije proizvedene u SAD-u, ujedno i najvećem svjetskom potrošaču urana.
Planovi za novu generaciju naprednih nuklearnih reaktora, potencijalno ključnog izvora energije bez ugljika koji SAD trebaju kako bi ostvarili klimatske ciljeve, također uvelike ovise o Rusiji, koja drži, kako neki nazivaju, monopol na projekte obogaćivanja urana potrebnog za gorivo.
Zalihe uranija
Prijedlog za stvaranjem zaliha urana za hitne slučajeve, koji se isporučuju iz rudnika u SAD-u, također podiže uzbunu čak i ako se ne uspostave sankcije na ruski uran. Ideju o strateškim rezervama urana, koncept koji je nastao tijekom Trumpove administracije, ispituje Ministarstvo energetike i sada dobiva značajnu podršku u Kongresu. To bi zahtijevalo od savezne vlade da kupi uran 'proizveden u SAD-u iz rudnika na postojećem mjestima' kao što je Pinyon Plain.
'Nezamislivo je da ovaj rudnik napreduje pod ovom administracijom koja je obećala da će dati prioritet ekologiji', kaže Amber Reimondo, direktorica energetike u neprofitnoj organizaciji Grand Canyon Trust.
Dok nuklearne energetske tvrtke traže načine da prošire iskapanje i pokrenu lanac opskrbe obogaćivanjem urana u SAD-u, protivnici Pinyon Plaina upozoravaju da bi to moglo proizvesti ishod sličan onome u stotinama napuštenih rudnika urana koji još uvijek emitiraju opasne razine radijacije na područjima koja pripadaju autohtonom stanovništvu.
'Ovo specifično mjesto je za nas sveto, prošarano grobnim mjestima i ostacima domova', rekla je Carletta Tilousi, bivša članica plemenskog vijeća Havasupai koja se desetljećima bori protiv rudnika.
Kao i drugi projekti iskapanja urana u cijeloj zemlji, aktivnosti u rudniku obustavljene su 1990-ih kada su cijene urana pale. No, vlasnici rudnika uspjeli su unaprijediti projekt, čak i nakon što je Obamina administracija 2012. najavila 20-godišnju zabranu vađenja novog urana oko Grand Canyona.
Vlasnici rudnika, koji je počeo s radom prije moratorija, pobijedili su u brojnim pravnim sporovima. U veljači je savezni žalbeni sud stao na stranu američke Šumarske službe u presudi protiv Havasupaija i tri ekološke skupine koje žele spriječiti rad rudnika.
Chalmers iz Energy Fuelsa nazvao je presudu pobjedom za energetsku sigurnost, tvrdeći da rudnik ima dovoljno urana da cijelu državu Arizonu opskrbljuje električnom energijom godinu dana.
'To je najkvalitetniji rudnik urana u SAD-u', rekao je Chalmers, koji ima veliko iskustvo u tom području u Australiji i bivšim sovjetskim republikama.
Iskapanje, ali uz mjere zaštite
Promatrajući cijene urana, koje su skočile za više od 30 posto otkako je počeo rat u Ukrajini, Chalmers je također rekao da će Energy Fuels uskoro započeti proces pregovaranja o opskrbi urana s operaterima nuklearnih elektrana u Sjedinjenim Državama. Istovremeno tvrdi da rudnik ne bi bio štetan za Havasupaije.
No David Kreamer, profesor hidrologije i veliki autoritet za onečišćenje podzemnih voda sa Sveučilištu Nevada, Las Vegas, osporava tu tvrdnju.
'Ja sam za rudarenje ako se radi odgovorno uz odgovarajuće mjere zaštite', rekao je Kreamer. Ali Pinyon Plain je nazvao potencijalnom 'tempiranom bombom' koja bi mogla imati štetne učinke sljedećih desetak godina.
Kreamer je rekao da je posebno zabrinut zbog aktivnosti bušenja u rudniku koji je probio vodonosni sloj prije nekoliko godina, uslijed čega su se oslobodili milijuni litara vode s visokim sadržajem urana i arsena.
Kako bi spriječili kontaminaciju vode u obližnjim područjima, Energy Fuels vodu skuplja u bazenu u rudniku, gdje dio isparava. Tvrtka je također transportirala vodu gotovo 400 km do White Mesa, u državi Utah, gdje tvrtka posjeduje jedini u zemlji potpuno licenciran i operativni mlin za konvencionalni uran. Pleme Ute, koje živi na istoimenoj planini u blizini mjesta White Mesa, pozvalo je prošle godine da se mlin zatvori.
U ovogodišnjoj korespondenciji s regulatorima u Arizoni, Scott Bakken, potpredsjednik za regulatorna pitanja u Energy Fuelsu, rekao je da tvrtka također mjeri dnevni volumen i provodi periodično uzorkovanje vode ispumpane na površinu. Bakken je dodao da će kompanija povećati učestalost crpljenja kako bi se ublažio rizik za podzemne vode ako standardi kvalitete vode ne budu ispunjeni.
Odjel za kvalitetu okoliša u Arizoni u četvrtak je tvrtki dao zeleno svjetlo za nastavak aktivnosti, te tvrtki Energy Fuels izdao dozvolu za zaštitu vodonosnika. Odluka dopušta tvrtki da koristi inženjerske kontrole kako bi 'u najvećoj mogućoj mjeri smanjila ispuštanje onečišćujućih tvari', rekla je agencija.
Ali članovi plemena Havasupai, kao i hidrolozi poput Kreamera, izražavaju zabrinutost da bi teška voda puna urana koju je ispustio vodonosnik, mogla ugroziti opskrbu vodom obližnjeg sela Supai, što je dom naroda Havasupaia.
'Postavljaju uvjete koji bi mobilizirali onečišćenja', rekao je Kreamer.
Primjećujući kako radovi u Pinyon Plainu stalno napreduju, Carletta Tilousi, iz plemena Havasupai, kaže: 'Domaća industrija urana ponovno će se pokrenuti.'
'No mi ćemo, ako budemo primorani, leći ispred ulaza u rudnik kako bismo spriječili da u potpunosti proradi. Natjerat ćemo ih da shvate da je ovdje u pitanju mnogo više od novca.'