ŽESTOKA KRITIKA

‘On je najbogatiji na svijetu, ali i nestabilni egomanijak koji bi mogao postati najopasniji čovjek današnjice!‘

Njegova priča bila je priča o odlučnosti, ustrajnosti i originalnosti, no može se pretvoriti u upozoravajuću priču o oholosti i samouništenju

Elon Musk snimljen u New Yorku prije dvije godine s tadašnjom partnericom i njihovim djetetom

 Theimagedirect.com/The Image Direct/Profimedia

U utorak je objavljena najnovija biografija kontroverznog multimilijardera Elona Muska. Sudeći prema mnogim biografijama napisanim o njemu, trenutačno najbogatiji čovjek na svijetu istovremeno je i među najintrigantnijima. Autor biografije je Walter Isaacson, inače autor bestselera, biografije Stevea Jobsa.

Prema ocjeni The Economista, radi se o najintimnijoj biografiji do sada - Musk je dopustio Isaacsonu da ga dvije godine prati te mu je omogućio pristup svojoj obitelji i najbližim osobama od povjerenja. Rezultat je vjeran prikaz manjkavog vizionara, kako se navodi.

Musk je unio duboke promjene na više različitih područja djelovanja - njegova tvrtka za svemirska istraživanja SpaceX znatno je pojeftinila svemirske letove, njegov proizvođač automobila Tesla ubrzao je prijelaz na električna vozila, a njegovi komunikacijski sateliti Starlink učinili su internet dostupnim na udaljenim mjestima na Zemlji - uključujući Ukrajinu, gdje je tamošnjim braniteljima taj sustav ključan za provođenje borbenih operacija.

Istovremeno, kako piše Economist, Musk je podjednako omražen u onoj mjeri u kojoj mu se dive i to zbog njegovih izjava o politici, njegovom ‘križarskom ratu‘ protiv ‘woke virusa‘ i turbulentnom upravljanju Twitterom - koji je iz nekog razloga preimenovao u X. Biografija otkriva i da je Musk prekidao Starlink signal i tako sabotirao akciju ukrajinskih snaga na Krimu jer su ga Rusi uvjeravali da bi napad na Krim značio nuklearni sukob - do kojeg nije došlo.

U svakom slučaju, Isaacson u biografiji opisuje čovjeka s velikom vizijom za čovječanstvo, ali i čovjeka koji je impulzivan, ratoboran i autodestruktivan. Osvrnuvši se na pojedine dijelove biografije, Economist zaključuje kako je dosad Muskova priča bila priča o odlučnosti, ustrajnosti i originalnosti koja je promijenila svijet. Ipak, kako se navodi, to bi se moglo pretvoriti u upozoravajuću priču o oholosti i samouništenju.

Povijest utjecaja kapitalista na svjetski poredak

Upravo u tom smjeru otprilike ide komentar The Guardiana. Za Elona Muska tako autor Siva Vaidhyanathan, kolumnist Guardiana iz SAD-a i profesor medijskih studija na Sveučilištu u Virginiji, kaže kako nije najbezobzirniji, najdestruktivniji ili najopasniji korporativni vođa u svjetskoj povijesti, ali da bi mogao biti najbezobzirniji, najdestruktivniji i najopasniji korporativni vođa u ovom trenutku.

Proteklih godinu dana, dok je Musk uništavao Twitter iznutra i širio utjecaj svoje raketno-satelitske tvrtke SpaceX, mogli su se naći izvještaji o tome koliko je Ukrajina ovisna o vojnoj i civilnoj internetskoj usluzi SpaceX-e podružnice Starlink. U međuvremenu, Muskova financijska dugovanja prema suverenom investicijskom fondu saudijske kraljevske obitelji izazvala su značajnu pozornost kreatora politike i zagovornika ljudskih prava diljem svijeta.

Duga je povijest velikih industrijalaca i kapitalista koji su imali golem utjecaj na svjetske poslove. Američki bankar JP Morgan Jr. i njegovi partneri poduprli su britanske i francuske napore u Prvom svjetskom ratu izdavanjem obveznica od 500 milijuna dolara za potporu britanskoj i francuskoj vladi te novcem za opskrbu oružja i jednima i drugima čak tri godine prije Sjedinjenih Država ušao u rat.

Razne Morganove banke pomogle su mu da kreira vlastiti osjećaj o tome kakav bi trebao biti ‘svjetski poredak‘ u 20. stoljeću, velikim dijelom pokrenuvši ono što će biti stoljetni napor da se smanje prepreke trgovini i protoku kapitala preko granica, čak i ako je to značilo koketiranje s autoritarnim režimima umjesto da se inzistira na demokratskim normama.

image

Mark Zuckerberg i Elon Musk

Mourad Allili/Sipa Press/Profimedia/Mourad Allili/sipa Press/profimedia

Velik dio brutalnih, genocidnih kampanja u potrazi za onim što je postalo najunosniji dio Britanskog carstva omogućila je i uspostavila u južnoj Aziji British East India Company. Zloglasna Imperial British East Africa Company učinila je isto, a često i gore, u današnjoj Keniji i Ugandi. Do 50-ih Britanci su sprječavali da Kenija bude slobodna izgradnjom koncentracijskih logora kako bi neutralizirali narod Kikuyu. U to vrijeme čelnici britanskog carstva u najmanju ruku nisu bili uznemireni, a možda i inspirirani, Hitlerovim genocidnim nastojanjima samo dva desetljeća prije.

Nema tu dubokih promišljanja, samo hirovi

Dugo se u demonstracijama moći, uvjeravanja, diplomacije i rata zanemarivala uloga koju su u tome igrali nedržavni akteri poput tvrtki. Neke su tvrtke dobile na snazi i utjecaju u svijetu zaoštrivši situaciju na tržištu nekim bitnim resursom - kao što je to učinio SpaceX s internetskom satelitskom uslugom na niskim nadmorskim visinama - ili su kontrolirale dovoljnu količinu prihoda da postanu izvor korumpirane moći koja potiče državne udare ili podupire brutalne, ubilačke režime, kao što je British Petroleum učinio u Iranu 1953. te United Fruit Company u Gvatemali 1954.

Nije stoga čudno, navodi autor, da se pokušava objasniti oblik svijeta do kraja 20. stoljeća kao rezultat djelovanja i interesa Morganovih banaka, američkih i britanskih naftnih kompanija i američkih poljoprivrednih interesa. Glavne sile koje su se suprotstavljale američkoj i britanskoj korporativnoj moći - Hitlerova Njemačka, Sovjetski Savez i Narodna Republika Kina - bile su još ubojitije i još su više eksploatirale od suptilne, mekane i difuzne moći korporativnih interesa.

No, korporativni neoliberalni model prevladao je nad tim još gorim modelima i nastavio je oblikovati svijet i u 21. stoljeću, a samo neliberalni kapitalistički modeli poput onih Kine i Rusije kompliciraju san o globaliziranom, liberalnom svjetskom poretku koji je Morgan pokrenuo prije više od jednog stoljeća .

Upravo to koketiranje s neliberalizmom ili brisanje razlike između liberalnih i neliberalnih oblika demokracija koje podupiru kapitalizam, navodi Vaidhyanathan, ono je što je najviše alarmantno u pogledu Muskove trenutačne razine utjecaja u svijetu. Musk se ponekad pretvara da ima vrijednosti i principe, on će na sva usta govoriti o vrijednosti slobode izražavanja, dok je istovremeno rado uskraćuje radnicima, kritičarima i žrtvama uznemiravanja kad god mu se to prohtije.

U tom je smislu ‘hir‘ ključna riječ - ne postoji nekakva teorija o Musku, smatra autor. Kod njega nema dubokih, promišljenih načela i sklonosti - poput posljednjeg bivšeg predsjednika Sjedinjenih Država (Donalda Trumpa, op.a.), podložan je zadovoljenju vlastitog ega, navodi dalje. Kao što otkrivaju nedavna izvješća u New York Timesu i New Yorkeru te u novoj biografiji Waltera Isaacsona o Musku, multimilijardera lako pokolebaju zavodljivo moćne osobe poput Vladimira Putina (ranije spomenuta sabotaža ukrajinske akcije na Krimu, op.a.) i sklon je donositi svoje odluke u skladu s onime čime se oduševljavaju obožavatelji koji grade njegov kult.

Arogancija nestabilnih egomanijaka

Tako kada se činilo da se cijeli svijet ujedinio da pomogne žrtvama ruske agresije u Ukrajini u proljeće prošle godine, Musk je uskočio kako bi osigurao da Starlink sateliti omoguće Ukrajincima pouzdanu internetsku vezu, dok su ruske bombe i projektili uništavali ključnu infrastrukturu diljem zemlje. No, kasnije, uvjeren u vlastitu briljantnost, neovisnost i dobronamjernost, Musk je pokušao kočiti obranu Ukrajine i upustio se u opasne kolaboracijske razgovore s ruskim dužnosnicima, možda uključujući i samog Putina (Musk je to negirao, kako napominje i sam autor).

Vaidhyanathan ocjenjuje da kada bogati ljudi sebe uvjere da su bogati zato što su pametni, umjesto zato što imaju sreće i nemilosrdni su, skloni su pogrešno primijeniti svoje talente na području daleko izvan svojeg znanja ili stručnosti. Također su se skloni družiti s drugim elitama koje imaju kratkovidan pogled na čovječanstvo. To je najopasnija i najmoćnija od svih situacija u kojima ljudi čuju samo jednu vrstu mišljenja ili mišljenja koja su u skladu s njihovima. To je, ističe autor, ta vrsta arogancije koja potiče ljude poput Marka Zuckerberga i Billa Gatesa na "reinženjering" javnog obrazovanja prema vlastitim ideološkim pretpostavkama, bez napornog rada na proučavanju sustava koji se nadaju razgraditi.

Musk nije JP Morgan, nije ni Tukidid i slično, no sve dok se dopušta da se bitnim javnim, obavještajnim i vojnim sustavima bave i kontroliraju ih privatni akteri, riskira se da hirovi nestabilnih egomanijaka unište život i nadu u bolju budućnost. To bi mogao biti Musk, a idući put netko daleko kompetentniji i sposobniji. Ovaj trenutak bi se, zaključuje Siva Vaidhyanathan, trebao shvatiti kao upozorenje te treba razmotriti bolje modele za odgovornu vlast u demokratskim nacijama svijeta.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
15. travanj 2024 09:07