Pogled na nove mađarske udžbenike povijesti za učenike srednjih škola više ne ostavlja nikakve sumnje o stajalištu tamošnje vlade o migrantima.
Govori Viktora Orbána o homogenosti kao preduvjetu sretne nacije, kršćanskim vrijednostima i porastu nataliteta u kontrapunktu s fotografijama prljavih izbjegličkih kampova posljedica su novog mađarskog obrazovnog kurikuluma protiv kojega dižu glas mnogi nastavnici i strukovne udruge.
Igrališta
Orbánova radikalna retorika se nakon protjerivanja pojedinih studija Soroseva sveučilišta iz zemlje usmjerila prema učionicama i dječjim igralištima, pa školski udžbenici postaju novi front u križarskom ratu kojemu je cilj učvrstiti kršćansko-nacionalistički imidž zemlje. Svi sadržaji koji se ne uklapaju u izolacionističko-konzervativne vrijednosti protjeruju se iz đačkih torbi.
Donedavno su lokalne vlasti imale zakonski nadzor nad mađarskim javnim školama, sve dok Orbánova vlada, prema riječima njezina glasnogovornika Zoltána Kovácsa, nije odlučila “preuzeti odgovornost”. Licencije dosadašnjim neovisnim izdavačima školskih udžbenika mahom su ukinute. Školske knjige na naslovnici više ne nose ime jednog autora, a sadržaji im se proizvoljno kompiliraju u državnom Centru za istraživanje i razvoj obrazovanja. Ildikó Repárszky, profesorica povijesti i autorica nekih ranijih udžbenika, tvrdi da državni uređivački odbori tekstove suradnika sad obrađuju potpuno slobodno i prema želji, tretirajući ih kao puku sirovinu.
To rezultira agitpropovskim razmjerima orbánovske propagande: školske knjige za osmi razred pune su premijerovih fotografija, bilo da svečano otvara novosagrađeni most ili se rukuje s Papom. Orbánov prkosan odnos s EU ilustrira se udžbeničkim crtežom koji prikazuje Njemačku kao divovsku krmaču koja hrani halapljive prasce s državnim zastavama Grčke, Španjolske, Belgije i Portugala. Ponosna mađarska prasica odvojena je od ostalih i sretno preživa vlastitu travu...
Fakultet
Zabrinuti mađarski učitelji izjavili su CNN-u da Orbánove tvrdokorne politike očito nastoje formativno utjecati na djecu znatno prije nego što se upišu na fakultet. Riječi kao što su “migrant” ili “Soros” već su se ukorijenile kao psovke u najmlađem mađarskom naraštaju, a epiteti kao što su “židovski” ili “ciganski” postaju masovna istoznačnica za pogrde koje učiteljima na nastavi onemogućuju raspravljati o tim kategorijama na neutralan način.